Kvarcne kristalne lobanje, navodno prehispanskog porijekla, koje se nalaze u kolekcijama Britanskog muzeja u Londonu i Smitsonijan muzeja Nacionalne istorije SAD u Vašingtonu su falsifikati, saopšteno je iz odjeljenja za nau\u010dna istra\u017eivanja Britanskog muzeja. <\/p>\n
Nakon otkri\u0107a muzeja Ke Brenli u Parizu da je kvarcna kristalna lobanja koja je ranije proglašena remek delom acte\u010dke kulture zapravo falsifikat, nau\u010dnici presti\u017enih instituta iz Londona i Vašingtona potvrdili su ranije sumnje: lobanje su ra\u0111ene alatima industrijskog doba, prenosi sajt Lajv Sajens. <\/p>\n
Lobanje ne pripadaju pretkolumbovskoj kulturi, ve\u0107 su relativno savremene izrade, navodi se u \u017durnalu arheološke nauke, prenosi Lajv Sajens i dodaje da su "najverovatnije izra\u0111ene ne više od decenije pre nego što su bile ponu\u0111ene na prodaju". <\/p>\n
Lobanja u Britanskom muzeju, nabavljena 1897. godine, izra\u0111ena je od providnog kvarcnog kristala i visoka je 15 centimetara.<\/p>\n
"Smitsonijanska lobanja," koju je ameri\u010dki muzej dobio od anonimnog darodavca 1992. godine je od sedefnog kvarca i visoka je 25,5 centimetara.<\/p>\n
Nau\u010dnici su, prou\u010davaju\u0107i prvo lobanju iz Britanskog muzeja, otkrili da su kru\u017eni zup\u010danici dijamantnog alata dali lobanji njen savršeno precizan izgled. Bušilicom su izdubljene nozdrve i o\u010dne duplje, a za poliranje površine su koris\u0107eni dijamantna igla u kombinaciji sa \u010deli\u010dnim alatima.<\/p>\n
Tragovi tih alata su vidljivi pod mikroskopom. Nikakav dokaz nije prona\u0111en da su kru\u017eni zup\u010danici koriš\u0107eni u obradi predmeta u Centralnoj Americi pre dolaska Evropljana.<\/p>\n
Rentgenskim zra\u010denjem je otkriveno prisustvo silicijum karbida koji se u prirodi mo\u017ee na\u0107i jedino u meteoritima. Taj izuzetno tvrd materijal danas se naj\u010deš\u0107e koristi u proizvodnji abraziva.<\/p>\n
Tako\u0111e, male nepravilnosti u kvarcu sugerišu da je taj komad minerala došao iz evropskih Alpa, Brazila ili Madagaskara, dok je kvarc za "Smitsonijansku lobanju" imao "mnogo potencijalnih izvora," uklju\u010duju\u0107i Meksiko i SAD, ka\u017ee Dzonatan Smit, saradnik Britanskog muzeja.<\/p>\n
Jedina dokumenatcija koja postoji za "Smitsonijansku lobanju" pokazuje da je najverovatnije nabavljena u Meksiko Sitiji 1960. godine. Nau\u010dnici smatraju da je izra\u0111ena neposredno pre nego što je ponu\u0111ena na prodaju.<\/p>\n
Što se ti\u010de Britanskog muzeja i lobanje iz muzeja Ke Brenli, trag vodi ka \u010duvenom francuskom antikvaru E\u017eenu Boban Diver\u017eu.<\/p>\n
Kada su trupe francuskog Drugog carstva osvojile Meksiko (1863-1867) i na vlast dovele habzburškog nadvojvodu Ferdinanda Maksimilijana, postojalo je veliko interesovanje za "drevne civilizacije" u visokim društvenim krugovima.<\/p>\n
Boban je tada imao radnju u Meksiko Sitiju i pariskim salonima i bogatim avanturistima predstavio je svoju kolekciju od oko 2.000 pretkolumobovskih predmeta, koja je va\u017eila za najve\u0107u i najvredniju zbirku tog vremena.<\/p>\n
Legenda ka\u017ee da su se u Bobanovoj kolekciji našle lobanje iz Britanskog muzeja i muzeja Ke Brenli.<\/p>\n
Lobanju u vlasništvu Britanskog muzeja Boban je nabavio preko posrednika izme\u0111u 1878. i 1881. godine, najverovatnije u Evropi i ona je ubrzo, nakon aukcije ku\u0107e Tifani završila u Britanskom muzeju.<\/p>\n
Za vreme vladavine Luja Napoleona (1852-1870), francuski umetnici, fascinirani lobanjama i kosturima, pravili su stereoskopske fotografije, takozvane "diableri" koje bi se, prema definiciji ekciklopedije Britanike mogle shvatiti kao "predstave crne magije i vešti\u010darenja u re\u010di i slici."<\/p>\n
Neki su verovali da su lobanje pripadale pretkolumbovkoj kulturi i da se pomo\u0107u njih mo\u017ee saznati prošlost, sadašnjost i budu\u0107nost. Drugi su otišli korak dalje tvrde\u0107i da su lobanje zapravo proizvod izgubljene civilizacije Atlantide. Ostali su \u010dvrsto verovali da se radi o falsifikatima.<\/p>\n
Nau\u010dna saznanja su pokazala da lobanje ne odra\u017eavaju nijedan od stilova prehispanske civilizacije. Acte\u010dke i tolte\u010dke verzije glava smrti uglavnom su ra\u0111ene od bazalta, povremeno su prekrivane štukom i uvek su oslikavane.<\/p>\n
Tolte\u010dke lobanje su povremeno izra\u0111ivane od zlata, ali se one zapravo mogu više opisati kao lica sa o\u010dima, nosem i ušima, nalik na lobanje.<\/p>\n
Maje su tako\u0111e radile lobanje, ali u reljefima od kre\u010dnjaka. \u010cesto su te lobanje, postavljane iz profila, zapravo predstavljale dane u njihovom kalendaru.<\/p>\n
Širom sveta, kroz istoriju \u010dove\u010danstva, lobanje su bile najmo\u0107niji objekti simbolizma. Zajedno sa drugim svetskim zagonetkama, kao što su Naska linije, egipatske piramide ili Stounhend\u017e, one su pod lupom nau\u010dnika od druge polovine prošlog veka. <\/p>\n
Beta<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kvarcne kristalne lobanje, navodno prehispanskog porijekla, koje se nalaze u kolekcijama Britanskog muzeja u Londonu i Smitsonijan muzeja Nacionalne istorije SAD u Vašingtonu su falsifikati, saopšteno je iz odjeljenja za nau\u010dna istra\u017eivanja Britanskog muzeja. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49541","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49541","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49541"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49541\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49541"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49541"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49541"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}