{"id":49503,"date":"2008-07-01T11:31:16","date_gmt":"2008-07-01T11:31:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49503"},"modified":"2008-07-01T11:31:16","modified_gmt":"2008-07-01T11:31:16","slug":"od-dudove-kore-do-papira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/07\/01\/od-dudove-kore-do-papira\/","title":{"rendered":"Od dudove kore do papira"},"content":{"rendered":"<p>Zamislite \u017eivot bez hartije. Ne bi bilo novina, jeftinih knjiga, razglednica, pa \u010dak ni toalet-papira&#8230; <\/p>\n<p>Pronalazak hartije olak&scaron;ao je, pre svega, komunikaciju me\u0111u ljudima. Prva pisma urezivana su na te&scaron;ke glinene plo\u010dice, a kasnije su se kao podloga za pisanje koristili drvo, platno, metalne plo\u010dice, svilene tkanine, bambus, \u017eivotinjska ko\u017ea &#8211; skupi i neprakti\u010dni materijali.<\/p>\n<p>Hartija, sli\u010dna dana&scaron;njoj, nastala je u Kini. Ovaj epohalni pronalazak pripisuje se Cai Lunu, koji je 105. godine uspeo da napravi, kako se dugo smatralo, prvi list hartije. Od dudove kore i bambusa potopljenih u vodu, koje je mlatio drvenim tu\u010dkom, dobio je \u017eitku masu od finih biljnih vlakana. Kada je tu smesu prelio preko plo\u010de napravljene od povezanih bambusovih gran\u010dica, procedio je i osu&scaron;io, dobio je lagan i ravan list, pogodan za pisanje.<\/p>\n<p>Nedavno su, me\u0111utim, na severoistoku Kine arheolozi otkrili ostatke listova ispisanih kineskim pismom koji poti\u010du iz 8. godine p. n. e, a prva prava hartija upotrebljavana je, ka\u017eu istori\u010dari, u vreme dinastije Han, dva veka p. n. e &#8211; za zavijanje osetljivih i skupih bronzanih ogledala. Za njeno pravljenje upotrebljavana je konoplja.<\/p>\n<p>Kada je Cai Lun usavr&scaron;io proces pravljenja hartije, ovaj materijal je u&scaron;ao u &scaron;iroku upotrebu, a osim dudove kore i bambusa Kinezi su po\u010deli da koriste i druge sirovine za pravljenje hartije, kao &scaron;to su pirin\u010dana slama i stare krpe.<\/p>\n<p>Naziv papir nastao je od imena egipatske biljke papirus, koja je kori&scaron;\u0107ena za pravljenje materijala za pisanje, koji, me\u0111utim, nema veze sa pravom hartijom.<\/p>\n<p>Tajnu pravljenja hartije Kinezi su dugo ljubomorno \u010duvali. Otkrili su je tek Arabljani, u 8. veku, kada je u Bagdadu po\u010dela da se pravi hartija. Zahvaljuju\u0107i novom na\u010dinu proizvodnje, njeni listovi su bili deblji od kineskih, toliko tankih i prozirnih da se na njima nije moglo pisati sa obe strane. Zahvaljuju\u0107i trgovcima, hartija je dospela i do Egipta, Indije, a zatim i do &Scaron;panije, odakle se ve&scaron;tina njenog pravljenja pro&scaron;irila Evropom. Prva evropska radionica za proizvodnju hartije otvorena je 1120. godine u dana&scaron;njoj Valensiji, a &scaron;ira proizvodnja nastavila se u Italiji, u 13. veku.<\/p>\n<p>Zbog dugog i komplikovanog na\u010dina proizvodnje, prvi papir bio je skup i kori&scaron;\u0107en je uglavnom za pisma. Do revolucije u pravljenju hartije do&scaron;lo je po&scaron;to su napravljene ma&scaron;ine koje usitnjavaju sirovine u pulpu &#8211; ka&scaron;u od koje nastaje papir, a zatim i one koje pulpu cede i su&scaron;e. Francuz Luj Rober je 1798. godine napravio prvu ma&scaron;inu koja je proizvodila dugu, neprekidnu rolnu hartije. Njegov patent su otkupili i usavr&scaron;ili Englezi Henri i Sili Furdrinije. U ovoj ma&scaron;ini pulpa se presuje, a zatim su&scaron;i, prevla\u010de\u0107i se preko velikih cilindri\u010dnih su&scaron;ionica.<\/p>\n<p>Sve do sredine 19. veka hartija je izra\u0111ivana od starih krpa. Kad je kao sirovina za njenu proizvodnju po\u010delo da se koristi drvo, hartija je pojeftinila ali je i njen kvalitet opao, po&scaron;to se takav papir vremenom kruni i raspada.<\/p>\n<p><em>Politika<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zamislite \u017eivot bez hartije. Ne bi bilo novina, jeftinih knjiga, razglednica, pa \u010dak ni toalet-papira&#8230; <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49503","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49503","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49503"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49503\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49503"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49503"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49503"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}