{"id":49494,"date":"2008-06-23T14:14:02","date_gmt":"2008-06-23T14:14:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49494"},"modified":"2008-06-23T14:14:02","modified_gmt":"2008-06-23T14:14:02","slug":"kad-nauka-zabrlja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/06\/23\/kad-nauka-zabrlja\/","title":{"rendered":"Kad nauka zabrlja"},"content":{"rendered":"<p>Svi se divimo genijima koji stoje iza zna\u010dajnih otkri\u0107a. Ali, \u010dak i ovi umovi nekad naprave grubu gre&scaron;ku. Pro\u010ditajte deset najve\u0107ih brljotina svih vremena&#8230;<\/p>\n<p><strong><br \/>Kad zgazi&scaron; u&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>Ispod japanske planine Ikena nalazi se detektor \u010destica, postrojenje &quot;Super Kamiokande&quot;. Njegov rezervoar ima 50.000 tona ultra\u010diste vode, okru\u017eene sa 11.000 svetlosnih senzora spremnih da zasvetle na pojavu podatomskih \u010destica. Kada je 2001. godine jedan od radnika menjao neke neispravne senzore, slu\u010dajno je olabavio jedan. Senzor je eksplodirao u vodi, stvaraju\u0107i udarni talas koji je uni&scaron;tio dodatnih 6.900 svetlosnih senzora, a &scaron;teta je procenjena na oko 13 miliona evra.<\/p>\n<p><strong>Sijaj, sijaj, planeto mala&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>Matemati\u010dar D\u017eon Adams predvideo je 1846. godine da u sazve\u017e\u0111u Vodolije mo\u017ee da se na\u0111e nova planeta &#8211; ako bi se neko potrudio da je potra\u017ei. Astronom s Kembrid\u017ea D\u017eejms \u010celis po\u010deo je potragu i za dve nedelje utvrdio njen polo\u017eaj, ali nije bio siguran &scaron;ta je na&scaron;ao. Samo mesec dana kasnije nema\u010dki astronomi nisu napravili takav propust &#8211; otikriven je Neptun.<\/p>\n<p><strong>Kad voda &quot;ne dr\u017ei vodu&quot;<\/strong><\/p>\n<p>Sovjetski nau\u010dnici objavili su 1966. godine stvaranje nove vrste vode s mno&scaron;tvom neobi\u010dnih osobina: gu&scaron;\u0107a je, lepljivija, te\u017ee se zamrzava i dovodi do klju\u010danja. I drugi stru\u010dnjaci u&scaron;li su u trku da doka\u017eu postojanje &quot;poli-vode&quot;, uklju\u010duju\u0107i i ameri\u010dke. Oni su utvrdili da i znoj ima iste osobine, a uskoro se pokazalo da &quot;poli-voda&quot; nije ni&scaron;ta drugo do ne\u010dista obi\u010dna voda.<\/p>\n<p><strong>Nedostaju\u0107i grokot<\/strong><\/p>\n<p>Lovci na fosilne ostatke dugo su tra\u017eili &quot;nedostaju\u0107u kariku&quot;, a dvadesetih godina pro&scaron;log veka dokaz se pojavio u vidu pojedina\u010dnog zuba. Ugledni ameri\u010dki paleontolog profesor Henri Ozborn \u010dak mu je dao i ime Hesperopithecus (&#8216;majmun iz zemlje zalaze\u0107eg sunca&#8217;). Ali, uskoro je u blizini na\u0111en i drugi zub i utvr\u0111eno je da oba fosila proti\u010du od jedne iskorenjene vrste divlje svinje.<\/p>\n<p><strong>&Scaron;ta bi bilo, da je bilo&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>&Scaron;vedski nobelovac Svente Arenijus objavio je 1905. godine svoju procenu da su reke u svetu &quot;isporu\u010dile&quot; okeanima oko osam milijardi tona zlata &#8211; oko &scaron;est miligrama zlata po kubnom centimetru morske vode. Posle Prvog svetskog rata, u potrazi za izvorom sredstava za isplatu ratne &scaron;tete, nema\u010dki nau\u010dnici u tajnosti su isprobali ovu Arenijusovu tvrdnju. Otkrili su da je pogre&scaron;io 1.000 puta.<\/p>\n<p><strong>Ne znaju ni da broje<\/strong><\/p>\n<p>U ud\u017ebenicima mikrobiologije decenijama se tvrdilo da u \u0107elijama imamo po 24 para hromozoma. To je rezultat koji je dobio ugledni ameri\u010dki zoolog Teofil Peinter dvadesetih godina pro&scaron;log veka, a potvrdili su ga i drugi stru\u010dnjaci. Ali, tri decenije kasnije postalo je jasno da imamo 23 para. Ispostavilo se da su i ranije slike pokazivale isto &#8211; samo se niko nije usudio da protivre\u010di uglednim stru\u010dnjacima.<\/p>\n<p><strong>Blago iz mokra\u0107e<\/strong><\/p>\n<p>Neke brljotine ponekad iza\u0111u na dobro, kao ona iz 17. veka nema\u010dkog alhemi\u010dara Heninga Branta. On je bio ube\u0111en da se tajanstveni sastojak koji olovo mo\u017ee da pretvori u zlato krije u &#8211; mokra\u0107i. Da bi to dokazao, sakupljao je i kuvao velike koli\u010dine mokra\u0107e. Ali, umesto \u010dudesnog sastojka na&scaron;ao je samo svetlucavu belu supstancu koju je nazvao fosfor. Bio je to prvi hemijski elment dobijen nekim ogledom.<\/p>\n<p><strong>P\u010dele ubice<\/strong><\/p>\n<p>Zvu\u010di kao scena iz filma strave i u\u017easa: ukr&scaron;tanjem doma\u0107e vrste p\u010dela s afri\u010dkom p\u010delom stvorena je nova vrsta koja &#8211; be\u017ei iz laboratorije i ujeda sve redom, ponekad i sa tragi\u010dnim ishodom. Upravo to se dogodilo 1957. godine kad je brazilski nau\u010dnik Vorvik Ker poku&scaron;ao da stvori takozvanu afrikanizovanu p\u010delu.<\/p>\n<p><strong>\u010cak i genije pravi gre&scaron;ke<\/strong><\/p>\n<p>Ajn&scaron;tajn je 1917. godine otkrio da njegova nova teorija gravitacije predvi\u0111a &scaron;irenje vasione, &scaron;to je bilo u suprotnosti s njegovim shvatanjem da je vasiona nepromenljiva. U\u017easnut, prepravio je svoje jedna\u010dine. Godine 1929. astronomi su otkrili da se vasiona ipak &scaron;iri, &scaron;to zna\u010di da su Ajn&scaron;tajnove prvobitne jedna\u010dine bile ispravne i da je on propustio da napravi jedno od najve\u0107ih otkri\u0107a.<\/p>\n<p><strong>Crvena planeta, crvena lica<\/strong><\/p>\n<p>Mars je na glasu da \u010duva svoju privatnost &#8211; oko dve tre\u0107ine letelica poslatih na Crvenu planetu nije stiglo na cilj. Ali, u propasti sto miliona dolara vrednog &quot;Marsovog klimatskog orbitera&quot; 1999. godine nema ni\u010deg tajanstvenog. Letelica je napravljena da koristi metri\u010dke jedinice, a sa Zemlje je dobila nare\u0111enja izra\u017eena u imperijalnim jedinicama. Do&scaron;lo je do pometnje i letelica se sru&scaron;ila.<\/p>\n<p><em>Zabavnik\/Mondo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Svi se divimo genijima koji stoje iza zna\u010dajnih otkri\u0107a. Ali, \u010dak i ovi umovi nekad naprave grubu gre&scaron;ku. Pro\u010ditajte deset najve\u0107ih brljotina svih vremena&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49494","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49494","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49494"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49494\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}