Ritual nošenja štafete osmišljen je prije šezdeset godina i trajao je pune 42 godine (1945-1987). To je bila ideja omladine Kragujevca, \u010dije je Odjeljenje za sport i fiskulturu osmislilo masovna omladinska štafetna tr\u010danja širom Jugoslavije.<\/p>\n
Prva štafeta mladosti pošla je iz Kumrovca, Titovog rodnog mesta. Svake naredne godine ona je polazila iz drugog mesta, iz druge republike, obele\u017eavaju\u0107i datume doga\u0111aja iz istorije jugoslovenskih naroda i narodnosti.<\/p>\n
Štafetne palice nošene su širom Jugoslavije, po nekoliko meseci, unapred utvr\u0111enim maršutama. <\/p>\n
Nosili su ih ronioci pod vodom, planinari je iznosili na najviše vrhove, sa njom su padobranci iskakali iz aviona, mornari je prenosili preko mora, a one minijaturne i najlakše nosili su golubovi pismonoše.<\/p>\n
U po\u010detku radijom, a kasnije i televizijskim izveštajima, javnost je svakodnevno informisana o kretanju štafete i prate\u0107im programima i proslavama.<\/p>\n
Tokom prvih 12 godina napravljeno je više od 20.000 štafetnih palica, 10.286.500 nosilaca pretr\u010dalo je 877.000 kilometara.<\/p>\n
Štafete su naj\u010deš\u0107e pravljene od drveta ili metala, a zajedni\u010dki element bila im je petokraka ili buktinja na vrhu. Autori štafeta bili su, uglavnom, anonimni, naj\u010deš\u0107e pioniri, radnici, seoska omladina…<\/p>\n
Na završnoj sve\u010danosti na stadionu JNA, 25. maja, Titu je štafetu uru\u010divao najbolji omladinac.<\/p>\n
U prvoj štafeti u\u010destvovalo je 12.500 omladinaca koji su, pretr\u010davši trasu dugu 9.000 kilometara, Titu predali prvih devet štafetnih palica i "Plavu knjigu" sa 15.000 potpisa omladine Šumadije.<\/p>\n
Prvu štafetu predao je Titu Mika Tripalo, tadašnji predsednik CK Narodne omladine Jugoslavije, a poslednju, sedam godina posle Titove smrti, kada je odr\u017eana završna proslava Dana mladosti, "pionirka širokog osmeha" Rejmonda Bro\u010daj iz Gnjilana predala je štafetu Haimu Red\u017eepiju, tadašnjem predsedniku Omladine Jugoslavije.<\/p>\n
Ta posljednja štafeta bila je ura\u0111ena od pleksiglasa, sa osam kapi krvi koje, gledano iz današnje perspektive, mogu nesvesno nagoveštavati po\u010detak prolivanja krvi na prostorima bivše Jugoslavije.<\/p>\n
Mnogi istori\u010dari i dalje pridaju odgovaraju\u0107u pa\u017enju \u010dinjenici da je Jugoslavija za vreme Titovog \u017eivota bila poznata i priznata zemlja širom sveta i ne retko ocenjuju da se ona posle njegove smrti i procesa nastalih posle pada Berlinskog zida nije mogla o\u010duvati.<\/p>\n
Zato brojni "jugonostalgi\u010dari" o \u017eivotu pod Brozovom vlaš\u0107u ispredaju "ru\u017ei\u010daste bajke", koje su, kako ka\u017eu, nestale njegovom smr\u0107u.<\/p>\n
Tvrde da je njegova epoha bila nekakvo zlatno doba i sa sentimentom se se\u0107aju vremena kada se "radilo i lepo \u017eivelo".<\/p>\n
Ipak, nesumnjivo je da je Josip Broz-Tito obele\u017eio jedan period u našoj i svetskoj istoriji – na razli\u010dite na\u010dine.<\/p>\n
Tanjug<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ritual nošenja štafete osmišljen je prije šezdeset godina i trajao je pune 42 godine (1945-1987). To je bila ideja omladine Kragujevca, \u010dije je Odjeljenje za sport i fiskulturu osmislilo masovna omladinska štafetna tr\u010danja širom Jugoslavije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49469","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49469","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49469"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49469\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49469"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49469"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49469"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}