Ljudi su se vjekovima dovijali na razne na\u010dine da obilje\u017eavaju strane u knjizi, ili da ostave poruku, sve dok 1980. godine ameri\u010dki hemi\u010dar Artur Fraj nije stvorio "ljepljivi podsjetnik".<\/p>\n
\u017delite da ostavite poruku ili da se podsetite na neki neizostavni sastanak ili odlazak u prodavnicu? Ništa lakše od toga, komadi\u0107 papira sa lepljivom pozadinom zaka\u010den na vidno mesto u ku\u0107i reši\u0107e problem. Ovako jednostavan pronalazak, me\u0111utim, nije bilo lako stvoriti. Ljudi su se vekovima dovijali na razne na\u010dine da obele\u017eavaju strane u knjizi, ili da ostave va\u017enu poruku, sve dok 1980. godine ameri\u010dki hemi\u010dar Artur Fraj nije stvorio – "lepljivi podsetnik".<\/p>\n
Dok bi pevao na probama u horu, što je bio njegov omiljeni hobi, Artur Fraj bi se svaki put vidno iznervirao. Papiri\u0107i, koji su u njegovoj knjizi sa notama obele\u017eavali strane na kojima su bile pesme namenjene za izvo\u0111enje leteli bi na sve strane, što je Fraja svaki put potpuno dekoncentrisalo, a kod ostalih \u010dlanova hora izazivalo je smeh. Jednog dana, u vreme pauze izme\u0111u dve probe, Fraju je sinula ideja da napravi papiri\u0107 koji \u0107e ostati baš tamo gde treba, zalepljen za podlogu, ali ne tako da je ošteti. Njegov kolega u kompaniji "3M"iz Minesote dr Spens Silver izmislio je novi tip lepka, koji nije bio baš toliko jak, pa nije mogao da uništi podlogu na koju je nanet i nikad se nije sušio. Kada bi se ovim lepkom sastavila dva papira, a zatim odvojila, sav lepak bi ostao na jednoj, ili drugoj strani.<\/p>\n
Tada je Fraj rešio da iskoristi karakteristike pomenutog lepka i napravio je prototip svojevrsnog notesa, odnosno gomile papira slepljenih jedan uz drugog koji su lako mogli da se odvoje i opet zalepe na bilo koju površinu. Na ovaj na\u010din Fraj je rešio svoj problem – svaki put je na probama u knjizi pesama lako pronalazio one koje su bile obele\u017eene papiri\u0107ima i više se nije dešavalo da ih skuplja po bini.<\/p>\n
Me\u0111utim, ove lepljive papiri\u0107e Fraj nije koristio samo kao obele\u017eiva\u010de strana. Vrlo brzo je shvatio da ove lepljive "oznake" mogu da se koriste i za druge stvari, pa je kompanija "3M" vrlo brzo kupcima ponudila nov proizvod – lepljive papiri\u0107e koji su se prodavali u paketima razli\u010dite debljine. U po\u010detku ljudi su bili skepti\u010dni prema ponu\u0111enom proizvodu, ali su njegova jednostavnost i mogu\u0107nost ostavljanja poruka bukvalno na svakom mestu vrlo brzo probile put na tr\u017eištu. Tako je do 2006. godine kompanija "3M" izvozila ove "lepljive podsetnike" u više od sto zemalja sveta. Papiri\u0107i za poruke ili podsetnici koji se mogu prilepiti na svaku površinu za nekoliko godina postali su pravi hit u svetu biznisa, ali i u ku\u0107noj upotrebi. Danas gotovo da nema firme, prodavnice, škole ili bilo koje druge ustanove u kojoj se ovakvi podsetnici ne koriste.<\/p>\n
Politika<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljudi su se vjekovima dovijali na razne na\u010dine da obilje\u017eavaju strane u knjizi, ili da ostave poruku, sve dok 1980. godine ameri\u010dki hemi\u010dar Artur Fraj nije stvorio "ljepljivi podsjetnik".<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49449","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49449","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49449"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49449\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49449"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49449"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49449"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}