{"id":49446,"date":"2008-05-03T12:36:21","date_gmt":"2008-05-03T12:36:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=49446"},"modified":"2008-05-03T12:36:21","modified_gmt":"2008-05-03T12:36:21","slug":"poklonjene-pare-usrecuju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2008\/05\/03\/poklonjene-pare-usrecuju\/","title":{"rendered":"Poklonjene pare usre\u0107uju"},"content":{"rendered":"<p>Najnovije istra\u017eivanje u uglednom \u010dasopisu &quot;Nauka&quot; objelodanjuje da &scaron;to vi&scaron;e para date u dobrotvorne svrhe i prijateljima, sre\u0107niji ste. <\/p>\n<p><strong><br \/>Psihologija<\/strong><\/p>\n<p>Evo zagonetke: nesre\u0107ni ste &scaron;to ga nemate, ali kad ga dobijete, bi\u0107ete sre\u0107niji ako ga poklonite. &Scaron;ta je to? Prema istra\u017eivanju koje je, upravo, objavio ugledni \u010dasopis &quot;Nauka&quot; (Science), odgovor je &#8211; novac. &Scaron;to vi&scaron;e para date u dobrotvorne svrhe i prijateljima, sre\u0107niji ste.<\/p>\n<p>&quot;Shvatili smo da sre\u0107a i novac idu ruku pod ruku&quot;, obja&scaron;njava Robert Bisvoz-Dajner, psiholog u Centru za primenjenu pozitivnu psihologiju u Koventriju (Velika Britanija), koji nije u\u010destvovao u ovom izu\u010davanju. Poznato je da &scaron;to vi&scaron;e stvore, ljudi su u proseku sre\u0107niji (mada je dejstvo izrazito malo, posebno me\u0111u onima koji imaju dovoljno novca da zadovolje svoje osnovne potrebe).<\/p>\n<p>Slede\u0107i korak predstavlja: Koliko sre\u0107e kupuje? Kako bi mogao da kupi sre\u0107u?<\/p>\n<p>Da bi se izi&scaron;la nakraj s pomenutim uzvi&scaron;enim pitanjima, Elizabet Dan, psiholog na Univerzitetu Britanska Kolumbija u Vankuveru (Kanada), i dvoje saradnika upitali su izabrane u\u010desnike koliko zara\u0111uju, kako tro&scaron;e novac i da li su sre\u0107ni. U uzorku od 632 Amerikanca istra\u017eiva\u010di su na&scaron;li da se, u proseku, blizu deset odsto mese\u010dnih prihoda tro&scaron;i na ne&scaron;to &scaron;to ona ozna\u010dava tzv. prosocijanim tro&scaron;enjem ili poklonima drugima i davanjem u dobrotvorne svrhe.<\/p>\n<p><strong>Sre\u0107niji kad poklone<\/strong><\/p>\n<p>Sveukupno tro&scaron;enje nije bilo u vezi sa sre\u0107om, ali prosocijalno tro&scaron;enje jeste. U\u010dinak dolara potro&scaron;enog na druge bio je sli\u010dan po va\u017enosti zara\u0111enom dodatnom dolaru u prihodima. Zatim su uporedili zadovoljstvo 16 zaposlenih u jednoj bostonskoj kompaniji pre i nakon &scaron;to su dobili dodatne pare uz platu od svojih poslodavaca (od 3.000 do 8.000 dolara): ponovo su dobrovoljci koji su potro&scaron;ili ve\u0107i deo svoje nagrade na druge bili sre\u0107niji.<\/p>\n<p>Oba istra\u017eivanja nisu dokraja rastvetlila da li tro&scaron;enje novca na prijatelje, zaista, \u010dini sre\u0107nim ili da li su sre\u0107ni oni izdvajaju vi&scaron;e za svoje prijatelje.<\/p>\n<p>Jednog jutra ispitiva\u010di su grupi od 46 visoko&scaron;kolaca dali koverte sa pet ili 20 dolara sa zadatkom da ih potro&scaron;e na sebe ili na prijatelje. Na kraju dana studenti koji su poklonili novac bili su sre\u0107niji od onih koji su ga utro&scaron;ili na sebe. Ukupan zbir koji su primili i potro&scaron;ili nije se odrazio na sre\u0107u.<\/p>\n<p>Nije u pitanju Bil Gejts koji daruje milione dolara, u igri su prili\u010dno skromni iznosi novca, nagla&scaron;ava Elizabet Dan. Svako bi podneo da pokloni malo vi&scaron;e novca nego &scaron;to to, ina\u010de, \u010dini. Tu\u017ena poruga krije se u tome &scaron;to, kada ljudi po\u010dnu da posmatraju pare kao put do sre\u0107e, manje je verovatno da \u0107e ih poklanjati.<\/p>\n<p>Robert Bisvoz-Dajner isti\u010de, me\u0111utim, da ispitivanja kako ga je zamislila Elizabet Dan ne mo\u017ee odgovori na pitanje koliko jo&scaron; novca ljudi treba da potro&scaron;e da bi unapredili svoju sre\u0107u. Da li to va\u017ei za siroma&scaron;ne, kao i za bogate?<\/p>\n<p><strong>Veli\u010danje \u010doveko\u010djublja<\/strong><\/p>\n<p>Prou\u010davanje koje je krajem minule godine objavio Centar za prou\u010davanje \u010dovekoljublja na Univerzitetu Indijana (SAD) pokazuje da siroma&scaron;ni doprinose ve\u0107im postotkom svojih godi&scaron;njih primanja dobrotvornim ustanovama nego bogati, ali koliko ih to \u010dini sre\u0107nim jo&scaron; nije poznato.<\/p>\n<p>Nacionalni pregledi (ispitivanja) obelodanjuju da dobrovoljno davanje, verovatno, nije odlu\u010duju\u0107i \u010dinilac sre\u0107e: Amerikanci su na vrhu svetske lestvice u izdvajanjima u dobrotvorne svrhe po stanovniku, ali zaostaju u sre\u0107i za &scaron;krtijim zemljama, kao &scaron;to su Holandija i Velika Britanija.<\/p>\n<p>Elizabet Dan, naprotiv, ka\u017ee da nalazi &quot;potvr\u0111uju na&scaron;u pretpostavku vi&scaron;e nego &scaron;to smo se usu\u0111ivali da sanjamo&quot;. U\u010dinak tro&scaron;enja na druge je, po svemu sude\u0107i, sli\u010dan delovanju ve\u017ebanja koje se mo\u017ee iskazati istog trena i dugoro\u010dno. Kada jednom daruje, to mo\u017ee u\u010diniti \u010doveka sre\u0107nim jedan dan; ako mu postane na\u010din \u017eivota, moglo bi izazove trajne promene. Zato se ona nada se da \u0107e, mo\u017eda, jednog dana doti\u010dno razmi&scaron;ljanje podsta\u0107i politi\u010dare da veli\u010daju \u010dovekoljublje, &scaron;to mo\u017ee da u\u010dini stanovni&scaron;tvo nesebi\u010dnim i sre\u0107nim.<\/p>\n<p>Ekonomista Endru Osvald sa Univerziteta Vorvik (Velika Britanija) smatra da \u0107e rezultati Elizabet Dan iznenaditi ve\u0107inu poznavavaca ekonomije koji dr\u017ee da tro&scaron;enje na sebe pru\u017ea najve\u0107u sre\u0107u. To je zagonetan ishod koji ne\u0107ete prona\u0107i u ud\u017ebenicima ekonomije, dodaje on, uz primedbu da se istra\u017eivanje mora u istovetnom obliku sprovesti na ve\u0107em uzorku, blizu hiljadu ispitanika, da bi bilo potpuno ubedljivo.<\/p>\n<p><em>Politika<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Najnovije istra\u017eivanje u uglednom \u010dasopisu &quot;Nauka&quot; objelodanjuje da &scaron;to vi&scaron;e para date u dobrotvorne svrhe i prijateljima, sre\u0107niji ste. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49446","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49446"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49446\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}