Kao mogu\u0107i autori pjesme "Tamo daleko" u srpskoj javnosti ozna\u010davani su Milan Buzin, kapelan Drinske divizije, Dimitrije Mari\u0107, ljekar Tre\u0107e poljske bolnice Šumadijske divizije i Mihailo Zastavnikovi\u0107, u\u010ditelj iz Negotina.<\/p>\n
Kladov\u010danin Ranko Jakovljevi\u0107, saradnik Istorijskog arhiva u Negotinu, pronašao je dokument na osnovu koga se mo\u017ee zaklju\u010diti da je tekstopisac i kompozitor jedne od najpopularnijih srpskih pesmama – "Tamo daleko" \u0110or\u0111e Marinkovi\u0107, ro\u0111en u kladova\u010dkom selu Korbovu, a da je preminuo pre tri decenije u Parizu. <\/p>\n
Tamo je, dokazuje Jakovljevi\u0107, naš kompozitor Marinkovi\u0107, gotovo potpuno zaboravljen u postojbini, stekao svetsku muzi\u010dku slavu, rade\u0107i i za \u010duvenu parisku muzi\u010dku izdava\u010dku ku\u0107u RCA.<\/p>\n
Zaboravljeno je i da mu je u Parizu, pre osam decenija, priznato i autorsko pravo za kultnu srpsku pesmu.<\/p>\n
Pravo autorstva na "Tamo daleko" polagali su u Srbiji još neki kompozitori, a najve\u0107eg pretendenta, Mihajla Zastavnikovi\u0107a, Marinkovi\u0107 je 1967, deset godina pre smrti, li\u010dno demantovao. <\/p>\n
Do tog demantija je upravo došao kladova\u010dki istra\u017eiva\u010d Ranko Jakovljevi\u0107. Dokaz je otkriven u zaostavštini Jovana Jovanovi\u0107a iz Kladova, nekadašnjeg bliskog Marinkovi\u0107evog prijatelja. <\/p>\n
Kao potencijalni autori pesme "Tamo daleko" u srpskoj javnosti ozna\u010davani su još i Milan Buzin, kapelan Drinske divizije, Dimitrije Mari\u0107, lekar Tre\u0107e poljske bolnice Šumadijske divizije, i Mihailo Zastavnikovi\u0107, u\u010ditelj iz Negotina.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010d Jakovljevi\u0107 navodi kako je Zastavnikovi\u0107 1926. godine objavio jednu verziju teksta pesme "Tamo daleko". Ali, Marinkovi\u0107 je \u010detiri godine ranije ve\u0107 bio zaštitio svoje autorsko pravo u Parizu.<\/p>\n
Pored drugih pojedinosti iz \u017eivota \u0110or\u0111a Marinkovi\u0107a, i ovaj dokument bi\u0107e uskoro objavljen u zborniku "Baštinik" Istorijskog arhiva u Negotinu.<\/p>\n
Izme\u0111u ostalog, javnost \u0107e saznati da je Marinkovi\u0107 bio najpre muzi\u010dar amater u orkestru kraljeve garde, da je, samouk, svirao sve \u017ei\u010dane instrumente, harmoniku i flautu, a da je pesmu "Tamo daleko" napisao na Krfu 1916. godine. <\/p>\n
A u Parizu se obreo odmah posle proboja Solunskog fronta, gde je ubrzo postao popularni kompozitor šansona i profesor citre.<\/p>\n
U kraljevoj gardi Marinkovi\u0107 je najpre bio bubnjar, a zatim je nastavio da muzicira na citri, u vojnom orkestru s kojim je svirao i na Krfu. Pasoš, s kojim je otputovao u Pariz, dobio je kao nagradu od kralja Petra, zato što ga je obavestio kako je, slu\u010dajno, saznao da grupa Arnauta sprema atentat na njega.<\/p>\n
A da je francuski šansonjer srpskog porekla i autor pesme "Tamo daleko" Jakovljevi\u0107 zaklju\u010duje na osnovu dokumenta kojim naslednici pomenutog Mihaila Zastavnikovi\u0107a tra\u017ee od Marinkovi\u0107a da prizna kako je melodiju poznate pesme napisao na osnovu teksta \u010diji je autor navodno Zastavnikovi\u0107. <\/p>\n
Pismo je Marinkovi\u0107u, sa takvim zahtevom, stiglo iz Despotovca od pravnog zastupnika Mihailove sestre Zage, profesora u Svetozarevu. <\/p>\n
Zaga i njena sestra Radmila \u017eele da se nagode sa Marinkovi\u0107em kako bi ostvarile prava koja navodno pripadaju njihovom bratu. Prete i sudskim sporom, ukoliko ne do\u0111e do nagodbe. <\/p>\n
"Marinkovi\u0107 je taj zahtev sa rezignacijom odbio. O svemu ovome se malo zna, što me je podstaklo da se posvetim višegodišnjem istra\u017eivanju Marinkovi\u0107evog \u017eivota i dela. Ne verujem da bi mu Francuzi tek tako priznali autorstvo", ka\u017ee za "Politiku" Jakovljevi\u0107, dodaju\u0107i da u našoj zemlji nikome od pretendenata na autorstvo to pravo nije priznato.<\/p>\n
Desetine internet-sajtova, navodi dalje Marinkovi\u0107, preplavljene su i danas ponudama prodaje Marinkovi\u0107evih muzi\u010dkih izdanja – od Francuske, preko Španije, do Nema\u010dke, Velike Britanije i Japana. <\/p>\n
A ta izdanja, o kojima gotovo ništa ne znamo, priznata su kao deo evropske muzi\u010dke tradicije.<\/p>\n
O našem kompozitoru Marinkovi\u0107u malo znaju i u njegovom rodnom selu Korbovu. Njegov bratanac Miodrag Marinkovi\u0107 (76), penzionisani brodar, se\u0107a se da je \u0110or\u0111e iz Pariza dolazio u rodno Korbovo dva ili tri puta. <\/p>\n
\u017denio se dva puta, ali nije imao dece. \u017diveo je skromno. Ništa se ne zna o njegovoj zaostavštini. U rodnom selu odavno je porušena brvnara iz koje se \u0110or\u0111e otisnuo u svet.<\/p>\n
Ipak, bratanac Miodrag Marinkovi\u0107 ka\u017ee da \u0107e pokušati, preko advokata, da sazna nešto više o svom pretku i njegovoj ostavštini. Ili da dozna bar gde se nalazi njegov grob. <\/p>\n
Bilo bi lepo, veli ro\u0111ak kompozitora, da i naša dr\u017eava nešto u\u010dini da se sa\u010duva se\u0107anje na autora nezaboravne pesme.<\/p>\n
MONDO<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kao mogu\u0107i autori pjesme "Tamo daleko" u srpskoj javnosti ozna\u010davani su Milan Buzin, kapelan Drinske divizije, Dimitrije Mari\u0107, ljekar Tre\u0107e poljske bolnice Šumadijske divizije i Mihailo Zastavnikovi\u0107, u\u010ditelj iz Negotina.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49407","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49407","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49407"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49407\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49407"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49407"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49407"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}