Lako se sprema, nije skup, a pri tom je izuzetno ukusan i brzo zasiti – hot-dog je jedna vrsta brze hrane, danas tako popularne i \u010desto koriš\u0107ene svuda u svijetu.<\/p>\n
<\/p>\n
Princip za pravljenje ove namirnice je krajnje jednostavan – naj\u010deš\u0107e viršla, a ponekad i kobasica, napravljena od svinjskog, gove\u0111eg, a neretko i pile\u0107eg mesa "smeštenog" u posebno napravljenu opnu, uz raznovrsne za\u010dine – od belog bibera i soli do belog luka, i prethodno obarena, stavlja se u kiflu, a zatim se dodaju senf, ke\u010dap, ponekad zelena salata i drugi ukusni dodaci. <\/p>\n
Za pravljenje hot-doga treba utrošiti svega nekoliko minuta, a osim što je ukusan, pokazao se i kao izuzetno koristan u zaštiti od curenja sosova i stvaranja fleka na ode\u0107i, jer hleb zadr\u017eava sve sastojke ove brze hrane na svom mestu.<\/p>\n
Iako ga u današnje vreme mnogi obo\u017eavaju, naro\u010dito na ameri\u010dkom kontinentu, gde se smatra da prose\u010dno svaki stanovnik u toku godine pojede najmanje 60 hot-dogova, ovaj proizvod ipak nije pronalazak modernog doba. Još u devetom stole\u0107u pre nove ere u svojoj "Odiseji" Homer piše o junaku koji jede viršlu, a prema nekim podacima na prelasku izme\u0111u dve ere stari Rimljani su voleli ovu vrstu hrane i \u010desto su je konzumirali. Ipak, za tvorce hot-doga kakvog danas poznajemo smatraju se Nemci i Austrijanci koji su pravili sli\u010dne proizvode daju\u0107i im razli\u010dita imena. <\/p>\n
Jedan nema\u010dki mesar iz Frankfurta krajem 17. veka pravio je i prodavao minijaturne kobasice u hlebu, a prema nekim podacima u 18. i 19. stole\u0107u viršle i kobasice \u010desto su koriš\u0107ene u ishrani stanovništva u raznim gradovima Nema\u010dke. Doduše, pre stotinak godina oblik ovakvog "sendvi\u010da" bio je druga\u010diji od današnjeg hot-doga, obi\u010dno su viršle, naj\u010deš\u0107e u paru, stavljane u lepinjice, dok u hot-dog ide jedna prili\u010dno velika viršla. <\/p>\n
Na ameri\u010dki kontinent hot-dog je stigao oko 1860. godine, zajedno sa nema\u010dkim emigrantima. Tih godina mesar \u010carls Felkman po\u010deo je da ga prodaje na Koni Ajlendu u Njujorku i vrlo brzo hot-dog je postao izuzetno popularan. U decenijama koje su usledile pojavile su se i nove varijante ovog proizvoda – sa kobasicom umesto viršle, i najrazli\u010ditijim prilozima, a vremenom je bilo sve više obo\u017eavatelja ove brze hrane. O popularnosti ovog proizvoda mo\u017eda dovoljno govori i podatak da je ameri\u010dki predsednik Frenklin D. Ruzvelt prilikom posete kralja D\u017eord\u017ea Šestog Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama 1939. godine poslu\u017eio svog gosta specijalitetom – hot-dogom.<\/p>\n
U moderno vreme napravljene su i posebne mašine za dubljenje hleba, a mini-kioska za pripremanje i prodavanje ove namirnice ima gotovo na svakom \u0107ošku u svim ve\u0107im gradovima sveta. Zanimljivo je da u toku jedne sezone utakmica timova prve bejzbol lige u Americi, ljubitelji ovog sporta samo na stadionima pojedu više od 26 miliona hot-dogova. Ina\u010de, najdu\u017ei ikad napravljeni hot-dog bio je duga\u010dak 608 metara.<\/p>\n
Politika<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Lako se sprema, nije skup, a pri tom je izuzetno ukusan i brzo zasiti – hot-dog je jedna vrsta brze hrane, danas tako popularne i \u010desto koriš\u0107ene svuda u svijetu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49382","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49382","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49382"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49382\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49382"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49382"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49382"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}