Najstarija gejša na svijetu \u017eali za vremenom kada su \u010detvrti gejši u Japanu bujale \u017eivotom od samog izlaska sunca – gejše u svilenim kimonima su rikšama \u017eurile u "rjotei" restorane gdje su zabavljale bogataše.<\/p>\n
<\/p>\n
Njeno lice je naborano godinama, a sluh slabi, me\u0111utim, 98-godišnja Kokin je ponosna što je svoj \u017eivot posvetila tome da bude gejša, obo\u017eavana od strane muškaraca zbog njenog šarma, mudrosti i ljepote.<\/p>\n
Me\u0111utim, najstarija gejša na svijetu \u017eali za vremenom prije Drugog svjetskog rata kada su \u010detvrti gejši u Japanu bujale \u017eivotom od samog izlaska sunca – gejše u svilenim kimonima su rikšama \u017eurile u "rjotei" restorane gdje su zabavljale bogataše na zabavama koje su trajale do sitnih sati.<\/p>\n
Ovih dana ulice gejša \u010detvrti su tihe u japanskim gradovima sa neonskom rasvjetom gdje se no\u0107ni \u017eivot više svodi na plesne klubove, barove sa hostesama i karaoke nego na tradicionalnu japansku zabavu, zbog \u010dega su mnoge gejše nostalgi\u010dne i nezaposlene.<\/p>\n
"Mušterije su nekada imale toliko toga o \u010demu bi razgovarale", kazala je Kokin, koja koristi samo svoje umjetni\u010dko, ime što je uobi\u010dajeno me\u0111u gejšama.<\/p>\n
Kokin, koja nosi zeleni kimono sa roze ešarpom i ima dotjeranu kosu još svira "šamisen" (tradicionalni instrument sa tri \u017eice) i pjeva klasi\u010dne pjesme na zabavama u gejša \u010detvrti Atami, u blizini Tokija.<\/p>\n
Ona nema djecu koja bi brinula o njoj u starosti. Ali još uvijek ima uspomene o njenom vrhuncu kao gejše, kada bi je muškarci anga\u017eovali prije nego što bi dogoreo aromati\u010dni štapi\u0107.<\/p>\n
"Sjedila bih dokono na klupi ljeti i neko bi mi prišao i pitao da li sam slobodna i ponudio da plati za jedan aromati\u010dni štapi\u0107", prisje\u0107a se Kokin, koja voli da je zovu "Kokin sinsan" (starija sestra).<\/p>\n
"Ljudi bi me tra\u017eili, makar na samo sat vremena", dodaje Kokin, \u010dije su fotografije objavljne u dnevnim listovima širom Japana kada je u septembru napunila 98 godina.<\/p>\n
Ovih dana, ostalo je svega nekoliko gejši u profesiji u kojoj su \u017eene zabavlja\u010dice za basnoslovne sume novca pjevale pjesme, plesale i u\u010destvovale u dovitljivom razgovoru na ve\u010dernjim zabavama.<\/p>\n
Broj gejši širom Japana je dostizao 80 000 1928. godine kada je Kokin zapo\u010dela karijeru, ali sada je ostalo svega oko 1000. U Tokiju ih ima samo 300.<\/p>\n
Suprotno mišljenju da su gejše prostitutke, one su zabavlja\u010dice. Mada su neke u prošlosti imale patrone, i mo\u017eda se udavale za njih, sada ve\u0107ina \u017eivi nezavisno izdr\u017eavaju\u0107i se od skromnih prihoda.<\/p>\n
Budu\u0107i da je njihova klijentela elitnih biznismena i uticajnih politi\u010dara smanjena, gejše se prilago\u0111avaju potrebi da iza\u0111u iz njihovog eksluzivnog, takozvanog "svijeta cvije\u0107a i vrba" i potra\u017ee nove klijente poput turista pa \u010dak i \u017eena.<\/p>\n
Ekonomski pad 90-ih natjerao je biznismene da smanje troškove zabave, dok su visokoprofilni skandali proteklih godina natjerali politi\u010dare da se uzdr\u017eavaju od pretjeranog trošenja.<\/p>\n
Ve\u010dera mo\u017ee koštati oko 80 000 jena (730 dolara) po osobi, u zavisnosti od lokacije i broja prisutnih gejši.<\/p>\n
Me\u0111utim, \u010dak i prije 90-ih muškarci su polako odustajali od kasnih zabava u "rjotei" restoranima sa tradicionalnim ogra\u0111enim prostorijama gdje su ih zabavljale gejše, i okrenuli se modernim udobnostima barova sa hostesama i karaoke kafi\u0107a.<\/p>\n
Dok se broj muškaraca koje su zabavljale gejše smanjivao, profesija se borila da pre\u017eivi.<\/p>\n
"Predsjednik kompanije, ukoliko je star 50 godina, mo\u017eda nikada nije bio na ve\u010deri sa gejšama", kazala je Sumi Asahara, autorka knjiga o elegantnim zabavlja\u010dicama.<\/p>\n
"Me\u0111utim, ako ne odete ne\u0107ete znati kako je. A ako ne znate onda se ne\u0107ete osje\u0107ati loše zbog toga što taj svijet nestaje".<\/p>\n
Uznemireni zbog toga što gejše izumiru, grupe u Tokiju i turisti\u010dke kompanije po\u010dele su da tu vrstu zabave \u010dine pristupa\u010dnijom u trendu koji je ve\u0107 prisutan u Kjotu, anti\u010dkoj prijestonici Japana i centru svijeta gejši.<\/p>\n
U Kagurazaki, u centru Tokija, jedna neprofitabilna organizacija po\u010dela je da nudi nastupe gejši prije dvije godine, nezamislivo u \u010detvrti gdje su gejše rijetke na ulicama i gdje su bile zatvorene iza kapija rjotei restorana.<\/p>\n
"Gejša tradicija \u0107e opstati unutar rjotei restorana za ljude koji su spremni da plate visoke cijene", kazala je Keiko Hioki, potpredsjednica grupe, Ikima\u010di klub. "Da bi sa\u010duvali svijet gejši kao dio naše kulture, treba bolje upoznati javnost sa njim".<\/p>\n
Iznena\u0111uju\u0107e je to što su nastupi popularni me\u0111u \u017eenama i \u010detvrt je sada otvorena za strane turiste, a agencija "Mi\u010di trevel Japan" nudi turistima priliku da do\u017eive autenti\u010dni nastup gejši.<\/p>\n
I rjotei restorani su tako\u0111e pod pritiskom da se promijene.<\/p>\n
Restorani, sa kamenim baštama, rijetkim umjetni\u010dkim djelima i izuzetnim escajgom, tradicionalno su primali samo "onad\u017eimi-san", ili redovne mušterije. Poput gejši, oni su otkrili da je posao oslabio i da nije profitabilan.<\/p>\n
Sakurad\u017eaja, rjotei restoran u tokijskoj \u010detvrti Mukod\u017eima star 64 godine, po\u010deo je da prima velike grupe turista 2002. godine. Sa grupom od 30 turista, ve\u010dera sa šest gejši košta manje od 10 000 jena po osobi.<\/p>\n
"Ranije kada smo imali puno posla, nijesmo morali ništa da radimo a mušterije su \u010dekale vani. Birali smo koga \u0107emo primiti", kazao je Kazuko Amemija, vlasnik Sakurad\u017eaja. <\/p>\n
"Više nije tako. Sada primamo svakoga".<\/p>\n
Sakurad\u017eaja tako\u0111e koristi Internet za regrutaciju novih gejši, mada mlade \u017eene koje u\u0111u u ovu profesiju ne mogu o\u010dekivati glamurozni \u017eivot striktne plesne obuke, klasi\u010dnih instrumenata i nastupa na ritualnim \u010dajankama.<\/p>\n
"Mnoge \u017eene su gejše 30 godina i ne idu na \u010dasove. Njih zapravo ne mo\u017eete nazvati gejšama", ka\u017ee Kokin koja još uzima \u010dasove šamisena \u010detiri puta mjese\u010dno.<\/p>\n
"Naš svijet se mijenja"<\/p>\n
Neki puritanci su zgro\u017eeni promjenama, naro\u010dito kada gejše nastupaju za turiste. Me\u0111utim, za Kanae, gejšu iz Asakusa \u010detvrti u Tokiju, spasavanje profesije gejši je mnogo više od o\u010duvanja tradicionalne umjetnosti.<\/p>\n
"Dakle, veliki dio Japana prihvata zapadne vrijednosti", kazala je ona. "Mnogi ljudi više ne govore pravilno japanski jezik. Me\u0111utim, u našem svijetu ostaje ono najbolje od Japana. Stoga, nadam se da \u0107e više ljudi, i Japanaca i stranaca, do\u0107i da bi to do\u017eivjeli". <\/p>\n
\u010cisa Fud\u017eioka <\/p>\n
UVIJEK SE RAZLIKOVALE OD PROSTITUTKI<\/p>\n
Gejše su \u017eene zabavlja\u010dice u Japanu, koje izvode tradicionalne plesove i muziku tokom ve\u010dernjih zabava i sastanaka u ekskluzivnim restoranima.<\/p>\n
U Japanu je sredinom 50-tih godina postojalo oko 40 hiljada gejši, ali sada se procjenjuje da ih ima samo hiljadu. Ovaj pad se pripisuje opadanju interesovanja za tradicionalnu umjetnost, pojavu karaoka, kao i drugih vidova zabave.<\/p>\n
Centar gejši je smješten u drevnom gradu Kjoto, ali postoje i centri u Tokiju, gdje ih sada ima oko 300, kao i u odmaralištu Atami, zapadno od Tokija, gdje ih je 230.<\/p>\n
Neke od \u010dinjenica o ovoj profesiji:<\/p>\n
OBUKA:<\/p>\n
– Djevojke su u prošlosti postajale gejše po\u010detnice sa 13 godina, ali je sada zakonom zabranjeno da postanu po\u010detnice dok ne napune 18, osim u Kjotu gdje im je ve\u0107 sa 15 godina to dozvoljeno.<\/p>\n
– Po\u010detnice su tada radile i po nekoliko godina prije nego što su postajale punopravne gejše, ali kako sada mnoge \u017eene tek sa 20 godina po\u010dinju da se bave ovom profesijom, veoma \u010desto od samog po\u010detka nastupaju kao gejše.<\/p>\n
– Gejše prolaze rigoroznu obuku sviranja na klasi\u010dnim instrumentima kao što su šamisan, flauta i doboš. Tako\u0111e vje\u017ebaju i tradicionalni ples, pjesmu i ceremoniju slu\u017eenja \u010daja.<\/p>\n
– Ostale vještine kojima moraju ovladati uklju\u010duju i zabavljanje gostiju lakom konverzacijom. Kod gejši postoji pre\u0107utno pravilo da se ne otkrivaju detalji iz njihove konverzacije sa klijentima, me\u0111u kojima su i mo\u0107ni politi\u010dari i direktori velikih kompanija.<\/p>\n
ODIJEVANJE:<\/p>\n
– Gejše nose potpuno bijelu šminku sa crvenim karminom i crvenom sjenkom oko o\u010diju. Bijeli puder pokriva njihovo lice, grudi i vrat, me\u0111utim potiljak ostaje otkriven u obliku slova "W".<\/p>\n
– Po\u010detnice se obla\u010de sa mnogo više detalja od starijih gejši, sa dugim i šarenim kimonima. Kako gejše sazrijevaju, one nose jednostavnije dizajne i ne nose više bijelu šminku, osim u specijalnim prilikama.<\/p>\n
KORIJENI:<\/p>\n
– Korijeni profesije gejši poti\u010du još iz Edo perioda (1603-1867), kada su gejše zabavljale muškarce na putu za \u010detvrt crvenih fenjera u Jošivari u Tokiju. Prostitucija je bila legalna u to vrijeme, ali profesija gejši se jasno razlikovala od prostitucije.<\/p>\n
– U prošlosti su tako\u0111e postojale i muške gejše. Muških gejši je sredinom 30-tih bilo 470, ali ih je sada samo \u010detiri. Oni sada imaju komi\u010dne nastupe sa šalama i sviranjem šamisana izme\u0111u nastupa \u017eenskih gejši.<\/p>\n
Rojters\/Vijesti<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Najstarija gejša na svijetu \u017eali za vremenom kada su \u010detvrti gejši u Japanu bujale \u017eivotom od samog izlaska sunca – gejše u svilenim kimonima su rikšama \u017eurile u "rjotei" restorane gdje su zabavljale bogataše.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49327","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49327","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49327"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49327\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}