Ljudi iz razli\u010ditih kultura razli\u010dito do\u017eivljavaju sre\u0107u<\/p>\n
Ljudi iz razli\u010ditih kultura razli\u010dito do\u017eivljavaju sre\u0107u, zaklju\u010dio je profesor psihologije na Univerzitetu dr\u017eave Vird\u017einije, Šigehiro Oiši, koji je sproveo istra\u017eivanje i objasnio da su ga zainteresovale me\u0111ukulturne razlike u na\u010dinu na koji ljudi definišu sre\u0107u.<\/p>\n
On napominje da je za Amerikance pravo na sre\u0107u zagarantovano pravo, kao što su to i pravo na \u017eivot i pravo na slobodu, sadr\u017eano u osniva\u010dkom dokumentu zemlje – Deklaraciji o nezavisnosti iz 1776. godine. "Stremljenje sre\u0107i", kako je u tom dokumentu napisao Tomas D\u017eeferson, "mo\u017ee se dosti\u0107i na mnogo na\u010dina i razumljivo je što ljudi tome te\u017ee".<\/p>\n
Profesor Oiši, porijeklom iz Japana, ka\u017ee da je u svojoj studiji posmatrao kako se ponašaju Amerikanci: šta ih tokom dana obraduje ili rastu\u017ei, pa je zatim njihovo dnevno raspolo\u017eenje uporedio sa raspolo\u017eenjem Japanaca i Korejaca.<\/p>\n
U istra\u017eivanju je dobrovoljno u\u010destvovalo 360 studenata starih 20 i 21 godinu. Polovina studenata je sa ameri\u010dkih univerziteta, a druga polovina sa koled\u017ea u Japanu i Ju\u017enoj Koreji.<\/p>\n
Studenti su svakodnevno odgovarali na pregršt pitanja: da li im je neko, tog dana, dao kompliment ili nešto poklonio, da li su bili izlo\u017eeni kritici ili su se sa nekim posva\u0111ali, da li su se osjetili odba\u010denim… Odgovori su ocijenjivani od jedan za "grozno" do 7 za "odli\u010dno" raspolo\u017eenje.<\/p>\n
Utvr\u0111eno je da su Amerikancima za svaki neprijatan doga\u0111aj potrebna dva prijatna da bi bili sre\u0107ni. <\/p>\n
– Amerikanci evropskog porijekla, neprijatni doga\u0111aj zaboravljaju poslije jednog i po prijatnog dok Japanaci, kada im se dogodi nešto neprijatno, to zaborave \u010dim im se desi nešto prijatno – obavijestio je profesor Oiši.<\/p>\n
On, uz to, tvrdi da se prilikom ocijenjivanja studenstkih radova na Univerzitetu Vird\u017einija nailazi na zanimljive primjere.<\/p>\n
– Ameri\u010dki profesori daju više pozitivnih komentara, poput ‘odli\u010dno’ ili ‘sjajno ura\u0111eno’. Kada ja, na primjer, nekom od studenata napišem ‘dobro ura\u0111eno’, dešava se da mi student s nevjericom ka\u017ee – ‘Šta, nije sjajno?’ U Japanu profesori nikada ne daju takve opisne komentare – podsjetio je Oiši. Profesor Oiši zaklju\u010duje da je za mnoge Amerikance sre\u0107a normalna pojava, tako da im je teško da prepoznaju pravu vrijednost novih pozitivnih doga\u0111anja. Istra\u017eivanjem je tako\u0111e utvr\u0111eno da Amerikanci, kada im se doga\u0111aju loše stvari, to mnogo te\u017ee podnose od Japanaca ili Korejaca, koji za razliku od mnogih Amerikanaca, navodi Oiši, ne o\u010dekuju da ih sre\u0107a prati na svakom koraku. <\/p>\n
– Amerikanci evropskog porijekla ali i Amerikanci uopšte, okru\u017eeni su komplimentima. Me\u0111usobno su ljubazni i uvi\u0111avni. Pretpostavljam da su navikli na takav odnos. To je kao kada imate mnogo novca. Ako, na primjer, zara\u0111ujete 150.000 dolara godišnje, pa dobijete još 10.000, to vam ne zna\u010di mnogo. Ali ako zara\u0111ujete 20.000 godišnje, onda vam je dodatnih 10.000 veoma mnogo – smatra Oiši.<\/p>\n
U odgovorima Japanaca i Korejaca, ka\u017ee profesor Oiši, u velikoj mjeri se odra\u017eavaju njihovi drevni religiozni korijeni: "Za Budiste, \u017eivot je patnja. Dešavaju se i loše i dobre stvari i mislim da ih loši doga\u0111aji ne potresaju mnogo".<\/p>\n
Kad su profesora Šigehira Oišija upitali kako se osje\u0107ao kada su kolege sa Univerziteta Vird\u017einija pohvalile njegovo istra\u017eivanje, odgovorio je: "Dobio sam mnogo \u010destitki elektronskom poštom i – bio sam sre\u0107an!". <\/p>\n
FoNet<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljudi iz razli\u010ditih kultura razli\u010dito do\u017eivljavaju sre\u0107u<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49323","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49323","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49323"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49323\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49323"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49323"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49323"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}