Na hercegnovskoj rivijeri raste oko 250 biljnih vrsta. Poznavaoci ka\u017eu da je to najraznolikiji biljni svijet sa obje strane Jadrana. <\/p>\n
U privatnim vrtovima i parkovima ovog grada decenijama rastu i radjaju drvo banane, avokada, biber drvo, kanarska i feniks palma i druge egzoti\u010dne vrste. <\/p>\n
U ovom delu Boke Kotorske zahvaljuju\u0107i povoljnoj klimi odoma\u0107ile su se mnoge biljke sa svih kontinenata. <\/p>\n
Danas ne treba putovati u daleke krajeve, Kinu, Japan ili Ju\u017enu Ameriku, da bi se nabavila retka biljka, jer se na evropskom tr\u017eištu mo\u017ee kupiti ili naru\u010diti skoro sve što se po\u017eeli. Crna Gora najviše uvozi iz Italije, zatim iz Francuske i Španije, prenosi Beta. <\/p>\n
Do Drugog svetskog rata hercegnovska rivijera je bila poznata po privatnim vrtovima sa egzoti\u010dnim biljem, lepo oblikovanim i dobro odr\u017eavanim. O njima su brinuli stru\u010dni baštovani, mnogi stalno zaposleni. <\/p>\n
Poznati hrvatski prirodnjak i profesor Zagreba\u010dkog sveu\u010dilišta Vale Vouk 1936. godine je posetio Herceg Novi i za park hotela "Boka" kazao da je "Botani\u010dki vrt Jadrana," jer je tada samo u njemu pobrojao skoro 200 biljnih vrsta. <\/p>\n
Isticali su se vrtovi Anteljevi\u0107a, Komnenovi\u0107a, Jankovi\u0107a, Sekulovi\u0107a, Berberovi\u0107a i drugih novskih porodica. <\/p>\n
Porodica Anteljevi\u0107 koja je imala rudnike zlata u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici pre Drugog svetskog rata zapošljavala je radnika \u010diji je isklju\u010divi posao bio odr\u017eavanje pošljun\u010danih staza u vrtu porodi\u010dne ku\u0107e na Toploj. <\/p>\n
Od polovine prošlog veka više pa\u017enje posve\u0107ivano je javnim zelenim površinama i parkovima, a privatni vrtovi su manje-više zanemarivani. Manje se sadilo novih vrsta, a njihovo odr\u017eavanje je uglavnom bilo u nadle\u017enosti samih vlasnika. <\/p>\n
Potreba za stru\u010dnim oblikovanjem i uredjenjem privatnih vrtova ponovo se pojavila pre tri-\u010detiri godine, od kada su na hercegnovskoj rivijeri izgradjene vile vredne i po nekoliko miliona evra. <\/p>\n
"Interesovanje za uredjenjem vrtova ponovo je naglo poraslo poslednjih godina," ka\u017ee pejza\u017eni arhitekta Vesna Vidi\u0107, jedna od vlasnica firme za projektovanje i uredjivanje vrtova "Primavera" iz Herceg Novog. <\/p>\n
"U trendu su minimalisti\u010dka rešenja vrtova i geometrijske forme", navodi Vidi\u0107 i dodaje da je \u017eelja vlasnika da sade ve\u0107 odrasle i formirane biljke, kako bi efekat bio vidljiv odmah na po\u010detku.
Investitori uglavnom zahtevaju mediteransko bilje u vrtu. Insistiraju na vrstama koje cvetaju najve\u0107i deo godine, što s obzirom na podneblje nije nemogu\u0107e. <\/p>\n
Za "odrasle" egzoti\u010dne vrste treba i više platiti. Tako se cene pojedinih vrsta palmi kre\u0107u i do nekoliko hiljada evra. <\/p>\n
Nedavno se u crnogorskim medijima pojavila vest da je za maslinu staru jedan vek i izvadjenu u Baru, kupac platio 10.000 evra i presadio je u svoj vrt. <\/p>\n
Cena projektovanja i uredjenja novog vrta ili terase kre\u0107e se od 500 do 15.000 evra, ka\u017eu u "Primaveri". <\/p>\n
Posla za baštovane ima dosta, uz paradoks da je u Herceg Novom više školovanih in\u017eenjera hortikulture i pejza\u017ene arhitekture, nego baštovana. Danas interesovanje mladih ljudi za baštovanstvo skoro da ne postoji. Poljoprivredna škola u Baru imala je u planu da otvori smer za hortikulturu, ali nije bilo zainteresovanih svršenih osmoškolaca. <\/p>\n
Ni za obuku za baštovane koji organizuje hercegnovski Biro rada za nezaposlena lica nije bilo velikog zanimanja, ka\u017ee voditeljka projekta pejzaj\u017eni arhiktekt Milica Berberovi\u0107. <\/p>\n
Posle godina zanemarivanja, hercegnovski vrtovi ponovo cvetaju. Mnogi još ne shvataju da se u njima mo\u017ee ubrati i dobra zarada.<\/p>\n
Beta<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na hercegnovskoj rivijeri raste oko 250 biljnih vrsta. Poznavaoci ka\u017eu da je to najraznolikiji biljni svijet sa obje strane Jadrana. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49315","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49315","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49315"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49315\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49315"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49315"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49315"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}