Na jesen, kada snjegovi prestanu da se tope, a potoci i rijeke se pretvore u plitke vodene trake, mještani sela u oblasti Svaneti, na sjeverozapadu Gruzije, ostavljaju stada i kre\u0107u u potragu za zlatom. <\/p>\n
Seoski u\u010ditelj Roland Hvibliani razvla\u010di sukno preko malog drvenog korita i postavlja ga na dno reke Enguri u nadi da \u0107e uhvatiti nešto si\u0107ušnih zlatnih ljuspi koje reka nosi. <\/p>\n
Cena zlata se gotovo utrostru\u010dila od 2001. godine, ali to njega mnogo ne zanima: on radi ono što su njegovi preci radili vekovima.<\/p>\n
Gruzijski istori\u010dari veruju da je tu inspiracija gr\u010dkog mita o Zlatnom runu. <\/p>\n
U mitu, Jason i Argonauti otisnuli su se u potrazi za Zlatnim runom preko Crnog mora do Kolhide, današnje obale zapadne Gruzije. <\/p>\n
Zlatno runo, koje je bilo simbol kraljevske mo\u0107i, imalo je nekada istu svrhu kao Hviblianijevo sukno: vekovima je stanovništvo postavljalo runa u reku da bi zadr\u017ealo \u010destice zlata, a zatim bi runa stavljali da se, blistaju\u0107i na suncu, suše. <\/p>\n
Meštani sela Jeli se\u0107aju se, navodi Rojters, kako je sovjetski vodj Josif Visarionovi\u010d Staljin, i sam Gruzijac, poslao ruske in\u017eenjere i geologe da pronadju rezerve zlata dovoljne za proizvodnju na industrijskom nivou. <\/p>\n
Plan je bio kratkog daha: region je bio suviše zaba\u010den a \u017eica zlata pod zemljom suviše nestalna da bi iskopavanje bilo isplativo. <\/p>\n
Meštanima je ostalo da se time bave kao dodatnim izvorom zarade, iako sada mogu manje zlata da nadju u reci, jer je stena koja se ranije ove godine survala, blokirala tok reke Enguri i dotok zlata. <\/p>\n
Ipak sva doma\u0107instva u selu Jeli, njih 22, tragaju za zlatom u reci. <\/p>\n
"Nekada ne nadjem ništa, nekada dva grama," ka\u017ee Hvibliani, koji zlato koje pronadje, prodaje lokalnim zlatarima. <\/p>\n
Etni\u010dka zajednica Svani poznata je vekovima po svom zlatu, ali i po svome ratni\u010dkom duhu. <\/p>\n
Oblast Svaneti je poznata kao "zemlja hiljadu kula" zbog kamenih gradjevina koje krase obronke brda. <\/p>\n
Izgradjene izmedju 9. i 13. veka, te kule su slu\u017eile za odbranu od spoljnih napada\u010da ali i plemenskih protivnika, zavadjenih u krvnoj osveti po kojoj su Svani poznati. <\/p>\n
Svaki klan ima svoju kulu. Kada bi po\u010deo napad, \u010dlanovi klana su be\u017eali iz ku\u0107a i sklanjali se u kulu. Kule sada slu\u017ee kao skloništa od lavina, ali se spremaju i za novu invaziju koju ohbrabruju gruzijske vlasti – ovog puta turisti\u010dku. <\/p>\n
Malo stranaca je videlo Svaneti. Pod sovjetskom vlaš\u0107u, stranci nisu bili dobrodošli, a od proglašenja nezavisnosti Gruzija je bila optere\u0107ena gradjanskim ratovima i kriminalom, što je sve odbijalo turiste. <\/p>\n
Gruzijski predsednik Mihail Saakašvili \u017eeli to da promeni. On je uspeo da suzbije kriminal i korupciju i pokušava da o\u017eivi turizam da bi se zemlja izdigla iz siromaštva. <\/p>\n
Svaneti, oblast u kojoj se nalazi 10 najviših vrhova Kavkaza, pri samom je vrhu Saakašvilijevih planova za razvoj. Vlasti se nadaju da \u0107e snegovi, koji se zadr\u017eavaju tokom cele godine, i jedinstvena kultura privu\u0107i i ljubitelje skijanja i turiste. <\/p>\n
Planinare i avanturiste posebno privla\u010di selo Ušguli, koje se nalazi na 2.400 metara nadmorske visine i smatra se jednim od najstarijih naseljenih mesta u Evropi na velikoj visini. <\/p>\n
"U 2006. godini imali smo izmedju 1.800 i 2.000 posetilaca, a ove godine 10.000. Sada nemamo dovoljno mesta za turiste u gostionicama,"<\/p>\n
ka\u017ee šef okruga Mestija Nino D\u017eaparidze. <\/p>\n
Kako bi se rešio nedostatak hotela u Mestiji, meštani su po\u010deli da primaju turiste u svoje ku\u0107e.<\/p>\n
Rojters\/Mondo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na jesen, kada snjegovi prestanu da se tope, a potoci i rijeke se pretvore u plitke vodene trake, mještani sela u oblasti Svaneti, na sjeverozapadu Gruzije, ostavljaju stada i kre\u0107u u potragu za zlatom. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49271","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49271","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49271"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49271\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49271"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49271"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49271"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}