Starenje, štetne mutacije, slijepo crijevo i umnjaci samo su neke od evolucijskih pogrešaka na koje upozoravaju znanstvenici…<\/p>\n
Pi\u0161e: Tanja Rude\u017e<\/strong><\/em><\/p>\n Kakvu bi knjigu mogao napisati vragov kapelan o nezgrapnom, rasipnom, baš šeprtljavom i grozno okrutnom dijelu prirode – zapisao je Charles Darwin 1856. godine u pismu svom prijatelju Hookeru, nazivaju\u0107i sebe polušaljivo vragovim kapelanom. <\/p>\n Uistinu, evolucija je, kako je to prvi primijetio Darwin, ponekad baš šeprtljava pa, iako se \u017eiva bi\u0107a na prvi pogled \u010dine \u010dudesnima, pa\u017eljivijim zagledanjem otkrit \u0107emo mnoge greške. Istini za volju, kada govorimo o evolucijskim greškama, treba imati na umu da u evoluciji svaka promjena po\u010dinje kao "greška", od kojih se ve\u0107ina nepovoljnih grešaka odstrani procesom prirodne selekcije jer rezultiraju smanjenom sposobnoš\u0107u pre\u017eivljavanja i ostavljanja potomstva. <\/p>\n Ono što mi danas vidimo kao "greške" su nesavršene strukture i procesi za koje nam je o\u010dito da bi mogli biti bolji. Razloge zbog kojih nisu bolji valja tra\u017eiti ili u tome da su dovoljno dobri da njihovo daljnje poboljšanje ne predstavlja evolucijsku prednost nad konkurencijom, ili da se radi o prijelaznim oblicima koji se još nisu prilagodili na neku promjenu ishodišnih uvjeta, kao primjerice kod prijelaza sa \u010detverono\u017enog na dvono\u017eni hod. <\/p>\n U jednom od posljednjih brojeva britanski popularno-znanstveni \u010dasopis New Scientist istra\u017eio je najve\u0107e greške evolucije. Starenje, štetne mutacije, slijepo crijevo i umnjaci, samo su neke od tih evolucijskih grešaka koje predstavljamo u Jutarnjem listu. <\/p>\n Starenje<\/strong><\/p>\n Poput automobila, i ljudi ograni\u010deno traju<\/em><\/p>\n Poput automobila, i ljudi imaju ograni\u010den rok trajanja pa tako znanstvenici smatraju da je \u010dovjekov genetski limit oko 120 godina. Zanimljivo je da naša tijela po\u010dinju polako propadati ve\u0107 kada pre\u0111emo dvadesete godine \u017eivota. Proces starenja jedan je od najslo\u017eenijih bioloških problema; ra\u0111amo se, starimo i umiremo jer priroda nije imala motiva da nas u\u010dini besmrtnima. Prirodi je va\u017eno jedino da "proslijedimo" naše gene, odnosno da produljimo vlastitu vrstu, pa ve\u0107ina biologa na starenje gleda samo kao nezgodni popratni u\u010dinak prirodnog odabiranja. Neki znanstvenici, pak, smatraju da je starenje nastalo tijekom evolucije kako stare \u017eivotinje ne bi zauzimale prostor i resurse nadolaze\u0107im generacijama.<\/p>\n Starenje je, \u010dini se, najbr\u017ee kod sisavaca. \u017divotinje poput miševa, koje su izlo\u017eene visokom riziku da ih pojedu predatori, razmno\u017eavaju se što je mogu\u0107e br\u017ee, brzo stare i rano umiru. Druge \u017eivotinje, uklju\u010duju\u0107i mnoge gmazove i ribe, stare vrlo polako. Neke od njih \u010dak imaju više potomstva kad su starije, što je fenomen negativne senescencije. <\/p>\n Štetne mutacije<\/strong><\/p>\n Gomilanje pogrešaka koje dovodi do stvaranja raka<\/em><\/p>\n Molekula \u017eivota DNK vrlo je precizna pa se proces replikacije provodi s izvanredno visokim stupnjem vjernosti. Zasluge za to pripadaju posebnim enzimima, tzv. DNA polimerazama. Od 14 poznatih DNA polimeraza, \u010detiri se odlikuju visokom preciznoš\u0107u jer rijetko griješe, u prosjeku jednom na milijun parova baza ili rje\u0111e. Ostale polimeraze su mnogo šlampavije jer im se pogreška potkrada jednom na sto parova baza. Pogreška u replikaciji DNK dovodi do mutacije, odnosno iznenadne nasljedne promjene u geneti\u010dkom materijalu. Dok su neke mutacije izvor genetske raznolikosti, ve\u0107ina mutacija ili nema nikakav u\u010dinak ili su štetne, pa i pogubne, jer dovode do stvaranja raka. <\/p>\n Plu\u0107a lošija nego u ptica<\/strong><\/p>\n Osjetljive stijenke koje su sklone ošte\u0107enjima<\/em><\/p>\n Kada se 1978. godine tirolski alpinist Reinhold Messner uspeo na Mount Everest (8848 metara) bez boca kisika, bio je to izvanredan pothvat koji je ukazivao na to da su \u010dovjekova plu\u0107a izvanredan organ. No, Messnerov uspjeh blijedi kada ga se usporedi s jednom vrstom lešinara koji je 1975. godine upao u motor aviona na visini od 11. 264 metra.<\/p>\n Ptice mogu letjeti tako visoko zbog specifi\u010dne gra\u0111e njihovih plu\u0107a. Pri udisaju zrak ulazi kroz zra\u010dne kapilare ne zaustavljaju\u0107i se u plu\u0107ima. Potom zrak ulazi u zra\u010dne vre\u0107ice (alveole) iz kojih se ponovno vra\u0107a u plu\u0107a i izlazi iz tijela. Zbog toga plu\u0107a u ptica imaju brojne prednosti u odnosu na naša sastavljena od dva krila izvana obavijenima opnom. Kada udišemo, opna se širi, plu\u0107ne se alveole pove\u0107avaju i pune se zrakom. No te alveole, u odnosu na pti\u010dje, trebaju kao potporu tanke stijenke. Posljedica svega jest da ljudi imaju osjetljive stijenke alveola što ih \u010dini ranjivima na ošte\u0107enja koja mogu rezultirati emfizemom plu\u0107a. <\/p>\n Nesigurne energetske centrale <\/strong><\/p>\n Napad slobodnih radikala<\/em><\/p>\n Unutar svake stanice našeg tijela nalaze se mitohondriji, organele koje slu\u017ee kao izvor stani\u010dne energije. Sli\u010dni su bakterijama, a smatra se da su ostaci neko\u0107 neovisnih bakterija koje su prije dvije milijarde godina stvorile alijansu s našim stanicama. <\/p>\n Tijekom vremena ve\u0107ina originalnih bakterijskih gena je iš\u010dezla ili su "preselili" u stani\u010dnu jezgru. Naposljetku, \u010dovjekovi su mitohondriji zadr\u017eali 13 gena nu\u017enih za stvaranje mitohondrijskih proteina. No, unutrašnjost mitohondrija nije sigurno mjesto za smještaj gena jer se tijekom proizvodnje energije stvara niz slobodnih radikala koji ošte\u0107uju DNK. Nakupljanje ošte\u0107enja u mitohondrijskoj DNK jedan od glavnih uzroka starenja te povezano s nizom bolesti, uklju\u010duju\u0107i dijabetes i Alzheimerovu bolest. <\/p>\n Slijepa pjega<\/strong><\/p>\n Kada ne vidimo sliku<\/em><\/p>\n Kada kreacionisti i proponenti teorije inteligentnog dizajna napadaju Darwinovu teoriju evolucije, \u010desto kao argument pote\u017eu oko, najva\u017enije ljudsko osjetilo preko kojega primamo \u010dak 90 posto informacija iz okolnog svijeta. Oko je, tvrde oni, previše slo\u017eeno i savršeno da bi se moglo oblikovati tijekom evolucije.<\/p>\n No, jedna od najve\u0107ih pogrešaka evolucije otkrivena je upravo u oku. Rije\u010d je o slijepoj pjegi, mjestu na mre\u017enici u kojem o\u010dni \u017eivac ulazi u o\u010dnu jabu\u010dicu. Ako slika pada na slijepu pjegu, tada je ne vidimo. Slijepu pjegu u oku imaju svi kralje\u017enjaci, a ona je nastala tijekom evolucije kada su se kod predaka današnjih kralje\u017enjaka razvile prve o\u010di. <\/p>\n Neu\u010dinkoviti enzim<\/strong><\/p>\n Najrašireniji i najsporiji protein o kome ovisi \u017eivot<\/em><\/p>\n Cjelokupni \u017eivot na Zemlji ovisi o jednom proteinu. Enzim RuBisCo klju\u010dan je u fikasaciji ugljika, što je proces tijekom kojega se uglji\u010dni dioksid iz atmosfere po\u010dinje ugra\u0111ivati u organski spoj. <\/p>\n To je najrašireniji protein u prirodi, a odgovoran je za fiksiranje oko 200 milijardi tona uglji\u010dnog dioksida godišnje. Istodobno, RuBisCo poznat je kao jedan od najsporijih enzima u prirodi, jer u jednoj sekundi mo\u017ee katalizirati reakciju samo tri molekule. Usporedbe radi, mnogi enzimi kataliziraju reakcije desetaka tisu\u0107a molekula u sekundi. I to nije sve. Naime, RuBisCO ponekad umjesto uglji\u010dnog dioksida uhvati molekulu kisika što neki dr\u017ee najve\u0107om greškom evolucije jer se tako uzrokuje slijed reakcija koje rezultiraju gubitkom energije. <\/p>\n Još neke evolucijske omaške<\/em><\/p>\n 1. ZDJELICA KOD \u017dENA: Prije \u010detiri milijuna godina hominidi, preci modernih ljudi, su se uspravili i po\u010deli hodati na dvije noge. No, jedna od posljedica prilagodbe dvono\u017enom hodu jest da pripadnice vrste Homo sapiens imaju najopasniji porod od svih primata<\/p>\n 2. SLIJEPO CRIJEVO: Nema nikakve funkcije, osim što nas njegova upala mo\u017ee ubiti<\/p>\n 3. UMNJAK Ve\u0107ina ljudi ima premale \u010deljusti za umnjake<\/p>\n 4. Y KROMOSOM: Nakuplja mutacije jer ne mo\u017ee razmijenjivati DNK s X kromosomom<\/p>\n 5. OSJETLJIVE MO\u017dDANE STANICE: Nekoliko minuta bez kisika uzrokuje trajna ošte\u0107enja na mozgu <\/p>\n