Malo kome je poznato ko je i kad došao na zamisao da u konzervi sa\u010duva hranu du\u017ee vrijeme.<\/p>\n
<\/p>\n
Brojne namirnice, poluzgotovljena ili gotova jela, vo\u0107e i razni napici prodaju se u limenkama. Prakti\u010dno i nadasve korisno pakovanje, nema šta. Tako se hermeti\u010dki zatvorenim namirnicama produ\u017eava rok trajanja, a sastav, ukus i prehrambena vrijednost ostaju gotovo nepromijenjeni. Ipak, malo kome je znano ko je i kad došao na zamisao da na takav na\u010din sa\u010duva hranu du\u017ee vrijeme.<\/p>\n
Taj domišljati \u010dovjek bio je Francuz Nikola Fransoa Aper. Nije bio vrsni nau\u010dnik ve\u0107 poslasti\u010dar. <\/p>\n
Nepouzdani podaci kazuju da je rodjen 1749. ili 1750. godine kao jedno od jedanaestoro djece gostioni\u010dara iz Šampanje i \u017eivio sve do 1841. godine. Iz bilje\u017eaka koje je ostavio saznaje se da je od malih nogu bio usmjeravan da se bavi nekim zanatom srodnim roditeljskom poslu. Nikoli je bilo odredjeno da u\u010di za kuvara i poslasti\u010dara. Ali, uz u\u010denje je išao i rad. Kao i sva djeca u porodici, i on je pomagao roditeljima u gostionici. Bio je zadu\u017een za poslove u vinskom podrumu, gdje ga je potpuno o\u010darao postupak vrenja samljevenog gro\u017edja i punjenje boca koje bi se potom dobro zatvarale plutanim zapuša\u010dima da vino ne vjetri.<\/p>\n
Kada se posle završenog školovanja zaposlio u kuhinji vojvode Rajnskog palatinata Kristijana IV, a potom u Parizu kod princeze De Forbah, Nikola Aper trudio se da svoju kulinarsku vještinu što više unaprijedi. Ali, on nije smišljao ukusne slane i slatke djakonije za uva\u017eene dostojanstvenike. \u017delio je nešto zna\u010dajnije – da nadje na\u010din da hranu konzervira. Oprobanim, starim receptima – kuvanjem u še\u0107eru, stavljanjem u salamuru i sir\u0107e – to nije mogao da postigne.<\/p>\n
Sinula mu je ideja da bi hranu, baš kao nekada vino koje je to\u010dio u staklene boce i zatvarao plutom, mogao da sa\u010duva na isti na\u010din.<\/p>\n
I tako je ve\u0107 krajem 1800. godine, ubijedjen u uspjeh, izveo prvi ogled. Na\u017ealost, namirnice koje je stavio u bocu i \u010dvrsto zatvorio plutanim \u010depom, nisu se odr\u017eale. Posle dan – dva sadr\u017eaj boce bio je neupotrebljiv.<\/p>\n
Aper se nije predavao. Odlu\u010dio je da boce napunjene hranom, ali s dovoljno vazdušnog prostora ispod \u010depa koji dobro zaptiva, stavi u kadu punu vode i zagrije je do klju\u010danja. Rezultat nije izostao. Iako je ve\u0107ina boca popucala pod pritiskom, u onim rijetkim koje su ostale \u010ditave hrana se dugo odr\u017eala neizmijenjenog ukusa.<\/p>\n
Poslasti\u010dar je bio presre\u0107an. Naravno, on tada nije bio svjestan da je došao do \u010dudesnog otkri\u0107a i da je rok trajanja namirnica produ\u017eio jer ih je izlo\u017eio visokoj temperaturi i tako uništio bakterije koje izazivaju truljenje. <\/p>\n
Mnogo kasnije, Aperovo otkri\u0107e nau\u010dno je dokazao Luj Paster (1822-1895), francuski hemi\u010dar i biolog, nazvavši pasterizacijom postupak kada se izlaganjem namirnica temperaturi od 55 do 70 stepeni Celzijusa u njima uništavaju mikroorganizmi, ali se ne mijenja bitno sastav, ukus i prehrambena vrijednost.<\/p>\n
Nikoli Aperu ostalo je još da napravi odgovaraju\u0107e "pakovanje" za tu hranu. Smislio je da to budu boce od debelog stakla s velikim otvorom kroz koji je lakše mogla da se ubacuje hrana. Da ne bi pucale u klju\u010daloj vodi, obavio ih je platnom.<\/p>\n
Baš kada su prve Aperove konzerve, zapravo staklenke konzervirane hrane bile spremljene, Napoleon Bonaparta (1769 – 1821) zatra\u017eio je pomo\u0107 i obznanio da \u0107e bogato nagraditi onog ko riješi pitanje ishrane vojnika.<\/p>\n
Nikola Aper ponudio je svoje konzerve i 1810. dobio nagradu od 12.000 franaka.<\/p>\n
Vjerovatno je taj novac omogu\u0107io poslasti\u010daru da zauvijek zaboravi na miješenje poslastrica i da patentira svoj izum i osnuje prvu fabriku konzervi u svijetu. Jer, potreba za dobrim, ukusnim i dugoodr\u017eivim namirnicama bivala je sve ve\u0107a. Tra\u017eili su ih pomorci iz cijelog svijeta. <\/p>\n
Nikola Aper objavio je knjigu o svom izumu, a Francuz Pjer Djurand i Englez Brajan Donkin dobro su je prou\u010dili i na osnovu nje unaprijedili Aperov izum. Staklenu bocu su zamijenili otpornijim bijelim limom. Njihovu obradu Aperovog pronalaska otkupili su engleski industrijalci i 1812. godine osnovana je prva fabrika za proizvodnju limenki namijenjenih konzervisanim namirnicama. Zahvaljuju\u0107i razvoju masovne industrijske proizvodnje, ve\u0107 krajem 19. vijeka postala je nezamjenjivo potroša\u010dko dobro.<\/p>\n
Ali, poznata u cijelom svijetu, limenka neprekidno trpi dorade i usavršavanja. Iako razli\u010ditih oblika, veli\u010dina i na\u010dina otvaranja, ne mijenja namjenu. Sigurno \u010duva ukus i hranljive vrijenosti namirnica koje su u njoj. Tako ve\u0107 skoro punih dvjesta godina, od kada je poslasti\u010dar Aper po\u010deo da ostvaruje svoj san.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Malo kome je poznato ko je i kad došao na zamisao da u konzervi sa\u010duva hranu du\u017ee vrijeme.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49228","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49228","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49228"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49228\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49228"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49228"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49228"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}