Jedna od najpoznatijih legendi iz kleni\u010dkog kraja je ona po kojoj je crkva u selu Dre\u017enica, prije mnogo vjekova, propala u zemlju zato što su u njoj pokušali da se vjen\u010daju kum i kumašinka. <\/p>\n
Crkva koju je zemlja progutala je, prema legendi, bila posve\u0107ena svetom jevandjelisti Marku, a pri\u010da se prepri\u010dava s koljena na koljeno medju lokalnim stanovništvom.<\/p>\n
Teško je i zamisliti kako je to cijela crkva mogla da propadne u zemlju, pa ma iz kog razloga, ali je \u010dinjenica da na vrhu brda, na ulazu u Dre\u017enicu, još postoji velika rupa u zemlji, \u010diji je pre\u010dnik danas desetak metara a dubina oko dva metra. <\/p>\n
Nije teško pretpostaviti da je ta rupa – za koju svi mještani ka\u017eu da je nastala tako što je crkva svetog Marka propala u zemlju – nekada bila mnogo ve\u0107a. To se mjesto zove crkvište, a u neposrednoj njegovoj blizini je grobište.<\/p>\n
Bilo je nevjernih Toma medju sadašnjom generacijom Dre\u017eni\u010dana, pa je tako prije desetak godina Dragiša Miši\u0107, \u010dije su se njive grani\u010dile sa nekadašnjim crkvenim dvorištem, pokušao da pomjeri medje i da zauzme ono što je po starim pri\u010dama bilo crkvena zemlja. <\/p>\n
Po\u010deo je da ore i tu zemlju, da sadi i da \u017eanje, ali su njegovi uku\u0107ani ubrzo po\u010deli da se razbolijevaju, i to jedan za drugim. Poslije sna u kome je dobio upozorenje da ostavi crkvenu zemlju, Dragiša je vratio medje gdje su bile ranije, a u njegovu ku\u0107u se vratio mir i zdravlje. Dragiša Miši\u0107 još \u017eivi u Dre\u017enici.<\/p>\n
Na pitanje šta se zaista desilo u Dre\u017enici, prema mišljenju Sladjana Dimitrijevi\u0107a, stanovnika sela Dre\u017enica, najpouzdaniji odgovor mogli bi da daju arheolozi.<\/p>\n
"Svi smo mi \u010duli tu pri\u010du da su kum i kumašinka htjeli da se vjen\u010daju u crkvi i da je zbog toga crkva propala u zemlju. \u010cak ni najstariji Dre\u017eni\u010dani ne znaju ništa više o tome, a niko od nas nema ni mogu\u0107nosti da to istra\u017ei. Zanima nas šta je istina i zbog nas i zbog naše djece. U svakom slu\u010daju, bilo bi dobro da se opet podigne crkva na istom mjestu", ka\u017ee Sladjan.<\/p>\n
Da su nekada tu bili crkva i groblje, otkrivaju kamene plo\u010de na koje se s vremena na vrijeme tokom oranja naidje. <\/p>\n
Familija Miši\u0107 je jedna od najstarijih u selu i njihove se njive grani\u010de sa mjestom na kojem je prema predanju nekada bila crkva. Ali ni najstarija Dobrica Miši\u0107, ni sa svojih 70 godina ne pamti ništa više od ostalih.<\/p>\n
"Niko se ne se\u0107a i ne pamti šta se ta\u010dno desilo sa crkvom, ostala je samo pri\u010da. \u010cula sam od moga svekra i svekrvu da je crkva propala zajedno sa celu svadbu i sa popa koji je hteo da ven\u010da kuma i kumašinku. Ponekad kad se ore iz zemlju izlaze kamene plo\u010de i kosti. Dragiša Miši\u0107 je hteo direktno da proširi svoju njivu, ali ne \u010dini u crkveno da se dira, po\u010deli su njegovi da se razbolevaju i morao je da se povu\u010de", ka\u017ee baka Dobrica.<\/p>\n
Dre\u017enica je danas malo selo u dijelu opštine Bujanovac koji nastanjuju Srbi. Od makedonske granice, od grani\u010dnog prelaza "Prohor P\u010dinjski", daleko je 13 kilometara, a stotinak stanovnika mahom \u017eivi od poljoprivrede i sto\u010darstva. <\/p>\n
Nekada su imali i svoju vodenicu, na mjestu gdje je proticala Kanidolska rijeka, ali sada više nema ni vode ni vodenice. Nikada ranije nijesu bile ovakve suše, sad je "došla pustelija", ka\u017eu.<\/p>\n
Kurir<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedna od najpoznatijih legendi iz kleni\u010dkog kraja je ona po kojoj je crkva u selu Dre\u017enica, prije mnogo vjekova, propala u zemlju zato što su u njoj pokušali da se vjen\u010daju kum i kumašinka. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49199","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49199","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49199"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49199\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49199"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49199"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49199"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}