\u017divot poput našeg Zemaljskog puno je \u010deš\u0107a pojava u svemiru nego što smo dosad mislili<\/p>\n
U proteklih godinu dana, astronomi su pronašli novih 28 planeta, koje kru\u017ee oko drugih zvijezda. Tako je postalo jasno da naš sistem daleko od jedinstvenog i da i druge galaksije nastanjuju milijarde planeta na kojima mo\u017ee biti \u017eivota, objašnjavaju u Ameri\u010dkom astronomskom društvu u Honolulu.<\/p>\n
Najnovija su otkri\u0107a tako pove\u0107ala broj tzv. egzoplaneta, ili onih na kojima je mogu\u0107 \u017eivot, izvan našeg Sun\u010devog sustava na 236. Na taj se na\u010din pove\u0107avaju i ranija predvi\u0111anja nekih nau\u010dnika da je \u017eivot na planetama poput Zemlje u svemiru, veoma mogu\u0107, odnosno da je zapravo ve\u0107ina novootkrivenih planeta – Zemljolikih. <\/p>\n
"\u017divot poput našeg Zemaljskog puno je \u010deš\u0107a pojava u svemiru nego što smo dosad mislili", pojasnio je Geoffrey Marcy, profesor astronomije sa Berkeleya. Stoga, naš dom koju zovemo Zemljom, nije tek rijetka svemirska pojava, pojašnjava on.<\/p>\n
Danas su nau\u010dnici u mogu\u0107nosti da zavire u svemir puno dublje nego ikad prije, zahvaljuju\u0107i najnovijem napretku tehnologije. Tako su atronomi u mogu\u0107nosti da na\u0111u gigantske planete poput Jupitera ili Saturna, koje kru\u017ee oko drugih zvijezda, poput tih naših koje kru\u017ee oko Sunca. Takvih je planeta puno u našem Mlje\u010dnom putu i to je, pojašnjavaju astronomi, uobi\u010dajena struktura me\u0111u planetarnim sistemima u svemiru. <\/p>\n
Nova je tehnologija tako\u0111e omogu\u0107ila nau\u010dnicima da se uo\u010de i planete koje nijesu velike, nešto poput naše Zemlje, a koji do sad nijesu mogli biti vi\u0111eni postoje\u0107im teleskopima sa Zemlje. <\/p>\n
| Kraj Mlije\u010dne staze kakvu poznajemo<\/strong> <\/p>\n Teško je re\u0107i gdje \u0107emo biti za pet godina, a kamoli gdje \u0107emo biti za 5 milijardi. No, astronomi znaju – za pet milijardi godina \u0107e se i Sunce i Zemlja, zajedno s našim atomskim ostacima, nalaziti u tzv. Mlijekomedi. <\/p>\n Naime, nau\u010dnici predvi\u0111aju da \u0107e jednog dana naš zaba\u010deni kutak svemira biti poprište jednog od najve\u0107ih nebeskih doga\u0111aja. Dvije milijarde godina od sada \u0107e se Mlije\u010dni put i Andromeda, naša najbli\u017ea susjedna galaksija, po\u010deti spajati u jednu divovsku loptastu galaksiju. <\/p>\n Iako je malo vjerovatno da \u0107e taj doga\u0111aj jako poremetiti Zemaljski \u017eivot, divovsko spajanje premjesti\u0107e naš sistem i zauvijek promijeniti izgled no\u0107nog neba. Astronomi za mogu\u0107nost spajanja znaju ve\u0107 desetlje\u0107ima, jer dvije galaksije – trenutno udaljene oko 2,5 milijuna svjetlosnih godina – nezaustavljivo hrle jedna prema drugoj. <\/p>\n No, do sada nijedan nije razvio detaljni model koji bi predvidio što \u0107e se dogoditi sa Sun\u010devim sistemom kad tamna materija Andromedinih zvijezda po\u010dne tutnjati našim susjedstvom brzinom od nekoliko stotina kilometara u sekundi. Nau\u010dnici Centra za astrofiziku Univerzteta Harvard pomo\u0107u kompjuterske simulacije projektovali su staze i interakciju Andromede i Mlije\u010dnog puta u sljede\u0107ih pet milijardi godina.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n Upravo je tom novom tehnologijom otkrivena i Zemljolika planeta koju su otkrili, ranije ovog mjeseca, švajcarski i belgijski nau\u010dnici, planeta koji ima 50 posto vode i drugih 50 posto stjenovitog podru\u010dja, svih hemijskih elemenata koji omogu\u0107uju \u017eivot sli\u010dan onom Zemaljskom. Ili pak ameri\u010dki astronomi, koji su prije tri godine otkrili jednako tako Zemljoliku planetu Gliese 436, pokrivenu vodom, velikim kamenim stijenama i gejzirima, što dosad još nije uo\u010deno.<\/p>\n Astronomi su do sada otkrili \u010detiri sistema sli\u010dna našem Solarnom, koji maju iste ili vrlo sli\u010dne uslove poput našeg – Sunce ili veliku zvijezdu, oko kojeg kru\u017ee druge, manje planete. Naime, nau\u010dnici sada vjeruju kako \u0107e zemljolikih planeta biti sve više u našem bli\u017eem svemiru, i sve ono o \u010demu su desetlje\u0107ima sanjali, sada izgleda postaje stvarnost, objašnjava Marcy.<\/p>\n Naša galaksija, Mlje\u010dni put, udomljuje 200 milijardi zvijezda, od kojih 10 posto njih, vjerovatno ima planete na kojima mo\u017ee biti \u017eivota, objašnjavaju nau\u010dnici. Postoje stotine milijardi galaksija u svemiru, od kojih su ve\u0107ina manje više sli\u010dne našem Mlije\u010dnom putu, što zna\u010di i desetke milijardi planeta sli\u010dne našoj. Specifikum našem Sun\u010devog sistema je u tome da je izvor \u017eivota, odnosno svjetlosti koji omogu\u0107uje \u017eivot na Zemlji ali i na bli\u017eim planetama, poput Marsa ili Venere, upravo radijacija koja sti\u017ee od Sunca. Drugi Solarni sistemi obi\u010dno nijesu takvi, ve\u0107ina planeta se ne nalazi u kru\u017enoj orbiti oko velike "zvijezde doma\u0107ina" poput našeg Sunca, ve\u0107 u tzv. elipti\u010dkoj orbiti.<\/p>\n Ljepota našeg Sistema je i u tome što u\u017eivamo u jednakomjernoj i konstantnoj temperaturi tokom cijele godine, objašnjavaju nau\u010dnici, i kad bi Zemlja došla preblizu Suncu, sav bi \u017eivot na njoj bio uništen, spaljen. Jednako tako kad bi bila predaleko izvoru svjetlosti, smrzla bi se i na njoj ne bi bio mogu\u0107 \u017eivot kakav danas poznajemo, objašnjavaju nau\u010dnici. I tako, velika je vjerojatno\u0107a da du\u017ee orbitalne staze oko izvora svjetlosti i topline ne omogu\u0107uju \u017eivot na planeti. I tako je to u cijelom svemiru, objašnjavaju nau\u010dnici. <\/p>\n Lidia \u010cerni<\/p>\n Napomena: Preuzeto iz Vjesnika uz neznatne jezi\u010dke izmjene<\/em> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017divot poput našeg Zemaljskog puno je \u010deš\u0107a pojava u svemiru nego što smo dosad mislili<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49154","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49154","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49154"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49154\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49154"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49154"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49154"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}} |