Posle dugotrajnih istra\u017eivanja i upore\u0111ivanja svih do sada otkrivenih detalja, nau\u010dnici su zaklju\u010dili da je \u017eivot na Zemlji nastao zahvaljuju\u0107i mehuri\u0107ima ugljenika u meteoritima, koji su padali na našu planetu.<\/p>\n
Kao dokaz za ovu smelu tvrdnju poslu\u017eio im je uve\u0107ani snimak delova meteorita koji je pao pored jezera Tagiš u kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija na kome su pod preciznim elektronskim mikroskopom otkrili ugljovodoni\u010dne mehure – organske materije koju su ozna\u010dili kao ‘materiju G’.<\/p>\n
\u017divot na Zemlji po svoj prilici nastao je uz pomo\u0107 majušne udubljene sfere koja je formirana u hladnim dubinama svemira – tvrdi se u najnovijoj studiji \u010dije je najzanimljivije detalje objavio \u010dasopis ‘Nju sajentist’. Analize mehuri\u0107a ugljenika na\u0111enih u meteoritu pokazale su da oni nisu ‘zemaljskog porekla’ i da su formirani na temperaturi blizu apsolutne nule. Mahuri\u0107i, nazvani globuli, otkriveni su 2002. godine.<\/p>\n
Iako je meteorit bio krhke strukture poznat pod imenom karbonatni hondrit, mnogi njegovi komadi\u0107i su bili iznena\u0111uju\u0107e dobro sa\u010duvani zato što su pokupljeni samo u roku od nekoliko dana po ‘sletanju’ na Zemlju tako da nisu imali dovoljno vremena da podlegnu uticaju klime u tom podru\u010dju.<\/p>\n
Nau\u010dnici su bili oduševljeni da su pronašli globule zato što bi oni mogli da obezbede organske hemijske agense neophodne za \u017eivu materiju kao i neku vrestu ‘zaštitnog omota\u010da’ za hranu najranijim organizmima.<\/p>\n
Me\u0111utim, uprkos relativno prastare prirode deli\u0107a meteorita, ne postoji dokaz da su globuli oduvek bili prisutni u meteoritu i da nisu rezultat ‘zemaljske kontaminacije’.<\/p>\n
Ipak, analiza atomskih izotopa pokazuje da globuli nisu zemaljskog porekla i da su se formirali u izuzetno hladnim uslovima – najverovatnije \u010dak i pre nego što je ‘ro\u0111eno’ Sunce!<\/p>\n
Ova istra\u017eivanja predvodila je astrofizi\u010darka Keiko Nakamura Mesind\u017eer iz Vasionskog centra ‘D\u017eonson’ u Hjustonu, u Teksasu, koji je deo NASA.<\/p>\n
Globuli su bogati teškim formama vodinika i azota, poznatih kao ‘deuterijum’ i ‘azot-215’, \u010dime je isklju\u010dena svaka pomisao da su stvoreni na Zemlji. Relativna koli\u010dina ovih izotopa je karakteristi\u010dna za formiranje u izuzetno hladnoj sredini – izme\u0111u 10 i 20 Kelvina iznad apsolutne nule.<\/p>\n
To zna\u010di da su globuli neka vrsta ‘prete\u010da Sunca’ jer su takve temperature karakteristi\u010dne za oblake hladnog gasa od kojih je nastalo naše Sunce i po\u010delo da sija. Postoji i mogu\u0107nost da su globuli nastali posle formiranja Sunca, dok su planete bile u po\u010detnoj fazi razvoja.<\/p>\n
Odgovaraju\u0107a temperatura je, tako\u0111e, mogla da postoji daleko u spoljnim slojevima sun\u010devog sistema u nastajanju kad su, veruje se, stvarane i komete. Zanimljivo je da postoje dokazi da komete sadr\u017ee deli\u0107e organskog materijala iako oblik i veli\u010dina ovih deli\u0107a još nisu poznati.<\/p>\n
Ono što je nepobitno je \u010dinjenica da su globuli izuzetno stari. ‘Pred nama se nalaze originalne strukture organske materije koja je stvorena mnogo pre od ra\u0111anja Zemlje’.<\/p>\n
Nakamura Mesind\u017eer tvrdi da bi globule mogle biti od izuzetnog zna\u010daja za stvaranje \u017eivota na Zemlji jer su obezbe\u0111ivale potreba ‘sirovi materijal’ i strukture sli\u010dne membranama. Neki nau\u010dnici misle da je prisustvo neke vrste ‘kontejnera’ koji bi mogli da izdvoje unutrašnju hemijsku materiju organizma iz njenog okru\u017eenja bilo klju\u010dni stupanjh evolucije \u017eivota. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Posle dugotrajnih istra\u017eivanja i upore\u0111ivanja svih do sada otkrivenih detalja, nau\u010dnici su zaklju\u010dili da je \u017eivot na Zemlji nastao zahvaljuju\u0107i mehuri\u0107ima ugljenika u meteoritima, koji su padali na našu planetu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49060","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49060","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49060"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49060\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49060"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49060"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49060"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}