Ameri\u010dki nau\u010dnici su uspjeli da "slikaju" tamnu materiju koja \u010dini "okvir" na kojem le\u017ee zvijezde i galaksije, objavio je \u010dasopis "Nature".<\/p>\n
Nova mapa, koja ina\u010de "pokriva" vreme do pre šest i po milijardi godina, pokazuje "grudvastu" prirodu rasporeda tamne materije.<\/p>\n
U prate\u0107oj nau\u010dnoj studiji, objavljenoj u nau\u010dnom \u010dasopisu, preciziran je stav da raspored galaksija prati raspored tamne materije. To je zato što tamna materija privla\u010di "obi\u010dnu" materiju svojom gravitacionom silom, naglasio je Ri\u010dard Masi, autor studije koja je predstavljena nedavno na 209. kongresu Ameri\u010dkog astronomskog udru\u017eenja u Sijetlu.<\/p>\n
Autor studije i grupa istra\u017eiva\u010da su analizirali snimke koje je tokom više hiljada sati observacija uradio teleskop "Habl" koji se nalazi u Zemljinoj orbiti.<\/p>\n
"Rezultati studije predstavljaju prelepu potvrdu standardnih teorija o razvoju struktura u univerzumu tokom nekoliko milijardi godina", rekao je za BBC jedan od \u010dlanova istra\u017eiva\u010dke ekipe.<\/p>\n
"Obi\u010dna" materija, gasovi, zvezde, planete i galaksije predstavlja su tek jednu šestinu ukupne mase univerzuma, dok ve\u0107inu univerzuma \u010dini tamna materija. Ona je nevidljiva jer ne reflektuje i ne emituje uo\u010dljivu svetlost, mada predstavlja ve\u0107inu mase univerzuma. To je suština istra\u017eivanja koje su nau\u010dnici predstavilina astronomskom skupu u Sijetlu.<\/p>\n
Prethodne studije tamne materije su se uglavnom sastojale od simulacija dok su ovoj studiji nau\u010dnici uspeli da, kako tvrde, naprave trodimenzionalnu mapu njene distribucije, javio je londonski BBC.<\/p>\n
Ovaj izazov za astronome se poredi sa pravljenjem mape nekog grada na osnovu snimaka uz vazduha tokom no\u0107i, a na kojima se vidi samo osvetljenje na ulicama.<\/p>\n
Tamna materija je nevidljiva tako da su samo osvetljene galaksije vidljive golim okom. Mapa rasporeda tamne materije je napravljena na osnovu merenja otprilike pola miliona udaljenih galaksija. Da bi utvrdili prisustvo tamne materije, autor studije Masi i njegove kolege koristili su metodu koja se zasniva na merenju slabih gravitacionih sila i njihovog uticaja na svetlost.<\/p>\n
Da bi svetlost sa udaljenih galaksija stigla do Zemlje , ona mora da prodje kroz tamnu materiju koja je, pak, savija na veoma sli\u010dan na\u010din na koji se svetlost savija kada prolazi kroz obi\u010dno so\u010divo.<\/p>\n
"Mi statisti\u010dki shvatamo kako te galaksije treba da izgledaju", rekao je doktor Masi iz Kalifornijskog instituta za tehnologiju u Pasadeni.<\/p>\n
"Ako stavite tamnu materiju na put svetlosti, ona \u0107e svojom gravitacionom silom da je savije i promeni njenu putanju. Kada se to dogodi, menja se i slika galaksija iz kojih dopire. To zna\u010di da mi te galaksije vidimo na iskrivljeni na\u010din, kao da je svetlost prošla kroz niz soèiva, a u ovom slu\u010daju, ta so\u010diva su, u stvari, tamna materija", rekao je Masi.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010di su – da bi napravili trodimenzionalni prikaz, odnoso da bi dodali dimenzija daljine – kombinovali observacije sa "Habla" i snimke uradjene kroz teleskope na Zemlji.<\/p>\n
Tako sa\u010dinjena mapa rasporeda tamne materije potvrdjuje da se galaksije nalaze unutar "grudvi" tamne materije. Te "grudve" su povezane mostovima tamne materije koji se zovu "filamenti", a "grudve" i "filamenti" \u010dine mre\u017eu koja je nalik na paukovu.<\/p>\n
Nau\u010dnici tvrde da je ovo veliki korak u pravcu razumevanja uticaj tamne materija na univerzum iako su u ovoj studiji izmereni tek dva kvadratna stepena od ukupno 40 hiljada kvadratnih stepena neba.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ameri\u010dki nau\u010dnici su uspjeli da "slikaju" tamnu materiju koja \u010dini "okvir" na kojem le\u017ee zvijezde i galaksije, objavio je \u010dasopis "Nature".<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-49055","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49055","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=49055"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/49055\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=49055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=49055"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=49055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}