{"id":48956,"date":"2006-09-14T13:32:30","date_gmt":"2006-09-14T13:32:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=48956"},"modified":"2006-09-14T13:32:30","modified_gmt":"2006-09-14T13:32:30","slug":"tajna-inspiracije-semjuela-beketa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2006\/09\/14\/tajna-inspiracije-semjuela-beketa\/","title":{"rendered":"Tajna inspiracije Semjuela Beketa"},"content":{"rendered":"<p>Na stogodi&scaron;njicu rodjenja Samjuela Beketa, izlo\u017eba u irskom Nacionalnom muzeju u Dablinu, nazvana &quot;Beket: strast za vizuelnom umjetno&scaron;\u0107u&quot;, govori o manje poznatim izvorima njegove inspiracije.<\/p>\n<p>Postavka otkriva tri glavne veze koje su uticale na formiranje Beketovog pogleda na vizuelnu umetnost &#8211; s Nacionalnim muzejom, s pesnikom i likovnim kriti\u010darem Tomasom Mekgrivijem i D\u017eekom Batlerom Jejtsom, irskim slikarom, bratom pesnika Vilijema B. Jejtsa. <\/p>\n<p>Beket, rodjen u Dablinu 1906. godine, jedan je od najuticajnijih pisaca i dramaturga 20. veka. Nacionalna galerija i njena kolekcija imale su dubok uticaj na njegovu ljubav prema umetnosti, ali i na njegov misaoni i stvarala\u010dki svet. <\/p>\n<p>Tokom godina koje je provodio na obli\u017enjem Triniti koled\u017eu, u galeriji je &quot;odrastao uz stare majstore&quot;. Kancelarija njegovog oca u ulici Kler br. 6 bila je odmah iza \u0107o&scaron;ka pa je Beket \u010desto navra\u0107ao u muzej na putu do nje. <\/p>\n<p>&quot;Nekoliko puta sam bio u Nacionalnoj galeriji da vidim Perudjinijevu &#8216;Pijetu'&#8230; Hrist i \u017eene su divni. Sve\u017ee obrijan, potentni Hrist i strast u suzama zbog gubitka&quot;, napisao je povodom platna &quot;Oplakivanje umrlog Hrista&quot; iz 1495. godine renesansnog umetnika Pjetra Perudjina. <\/p>\n<p>Beket je oti&scaron;ao u Pariz 1937, gde ga je u krug pisaca i slikara koji su davali boju kulturnom i dru&scaron;tvenom \u017eivotu francuske prestonice izmedju dva rata uveo ga je njegov prijatelj iz Kerija, Tomas Mekgrivi, koga je sreo u Parizu 1928. godine i koji je kasnije postao direktor Nacionalne galerije (1950 -1963). <\/p>\n<p>Mekgrivi je posredovao njegovom susretu u Parizu sa jo&scaron; jednim slavnim irskim piscem D\u017eemsom D\u017eojsom, \u010diji dom \u0107e uskoro postati Samova druga ku\u0107a, dok \u0107e mu D\u017eojs diktirati delove svog poslednjeg romana &quot;Fineganovo budjenje&quot;. <\/p>\n<p>Prepiska izmedju Beketa i Mekgrivija, izlo\u017eena u Nacionalnoj galeriji do 17. septembra, prati razvoj interesovanja irskog pisca za vizuelnu umetnost i daje uvid u njegove istan\u010dane komentare povodom dela savremene umetnosti i slikarskih vizija umetnika koje je nalazio bliskim sopstvenom do\u017eivljaju sveta, poput Sezana ili Jejtsa. <\/p>\n<p>Medju vi&scaron;e od 40 izlo\u017eenih radova u Nacionalnog galeriji, sakupljenih iz kolekcije muzeja, kao i privatnih i javnih kolekcija iz Irske i celog sveta, nalaze se remek dela Alberta Direra, Nikole Pusena, Pola Sezana, Edvarda Munka, D\u017eeka B. Jejtsa, Alberta Djakometija, od kojih su poslednja dvojica bili Beketovi bliski prijatelji. <\/p>\n<p>Tu su i radovi koji su bili u Beketovom posedu, poput Jejtsovog &quot;Jutra&quot; ili njegovih skitnica na ogoljenom irskom pejza\u017eu, za koje se smatra da su inspirisali Beketa za likove Vladimira i Estragona u njegovoj najpoznatijoj drami &quot;\u010cekaju\u0107i Godoa&quot;. <\/p>\n<p>&quot;Lepo je imati na zidu &lsquo;Jutro&#8217; koje je uvek jutro i polazak na put bez povratka ku\u0107i&quot;, pi&scaron;e Beket. <br \/>Jejtsovi pejza\u017ei sa otudjenim ljudskim figurama odra\u017eavali su Beketov sopstveni ose\u0107aj ljudske izolovanosti koji je nalazio i u sezanovim pejza\u017eima, umetnika koga je Beket smatrao jo&scaron; jednim slikarom koji je slikao prirodu surovo nezainteresovanu za ljudski rod. <\/p>\n<p>Beket \u0107e se, medjutim, poveriti jednom svom glumcu da je ideju za &quot;\u010cekaju\u0107i Godoa&quot; dobio posmatraju\u0107i sliku nema\u010dkog romanti\u010dara Kaspara Davida Fridriha, na kojoj dvojica putnika posmatraju pun mesec, s motivom drveta bez li&scaron;\u0107a. <\/p>\n<p>\u010cuveno osu&scaron;eno drvo na&scaron;lo se na goloj sceni pariskog Pozori&scaron;ta Vavilon, gde je 1953. izvedena premijera &quot;\u010cekaju\u0107i Godoa&quot;. Model je napravio Djakometi, pi&scaron;\u010dev saputnik u no\u0107nim lutanjima po Parizu kafana i prostitutki. Na izlozbi u Dablinu izlo\u017eena je, medjutim, maketa, po&scaron;to je original u medjuvremenu izgubljen. <\/p>\n<p>Beket, koji nije voleo umetni\u010dke kritike, ipak se nekoliko puta upustio u prikaze dela svojih prijatelja, poput bra\u0107e van Velde, Jejtsa i Anrija Edena.<\/p>\n<p>U svojim bele&scaron;kama, medjutim, pokazuje neskriveno divljenje prema delima Kandinskog, Klea, Braka, Munka ili velikanima poput Matisa i Pikasa. <\/p>\n<p>O Pikasovoj veli\u010dini, medjutim, ne govori kao o ne\u010demu &scaron;to se ne dovodi u pitanje i &scaron;to se podrazumeva u svakom ostvarenju najslavnijeg kubiste. <\/p>\n<p>Tanjug<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na stogodi&scaron;njicu rodjenja Samjuela Beketa, izlo\u017eba u irskom Nacionalnom muzeju u Dablinu, nazvana &quot;Beket: strast za vizuelnom umjetno&scaron;\u0107u&quot;, govori o manje poznatim izvorima njegove inspiracije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-48956","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48956","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48956"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48956\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48956"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48956"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48956"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}