"Knjige kazuju da imam pet godina više od stotine, ali ja vjerujem da sam stariji za nekoliko godina, jer pamtim turski vakat kao da je to bilo prošle godine. Pamtim turske vojnike askere, a naro\u010dito se sje\u0107am njihove muzike povodom rodjendana sjeni\u010dkog paše", pri\u010da Taib Alihod\u017ei\u0107 iz planinskog sela Korita, u bjelopoljskoj opštini.<\/p>\n
Sje\u0107am se godina u kojima je moj otac Ali-efendija bio vjerou\u010ditelj u selu Šahovi\u0107e (današnje Tomaševo), jer sam mu nekoliko puta jašu\u0107i na konju odlazio u posjetu.<\/p>\n
Taibov otac je imao dvije \u017eene i sa njima 21 dijete, od kojih je Taib najmladji i jedini \u017eiv.<\/p>\n
"Pamtim kada je kapitulirala Turska i u ove krajeve uljegla Crna Gora, i kada su neki lijepo odjeveni ljudi dolazili i nešto mjerili i bilje\u017eili u neke knjige. Kasnije sam saznao da su tada ozna\u010dili granicu izmedju Srbije i Crne Gore".<\/p>\n
On je, ka\u017ee, u to vrijeme obavljao gotovo sve poljoprivredne radove, \u010duvao stoku, a "uz rad" je tri godine pohadjao vjersku školu u svom mjestu, tako da je tada savladao arapsko pismo, azbuku "bosan\u010dicu", "Bosanski ilmihal" napamet.<\/p>\n
U njemu se tada probudila \u017eelja da postane "pravi hod\u017ea", te se u vrijeme nastanka Kraljevine Jugoslavije upisao u Kraljevsku medresu u Bijelom Polju, kasnije otputovao u Djakovicu, a zatim u Novi Pazar kod Ismail efendije.<\/p>\n
Tadašnja politi\u010dka klima u\u010dinila je da njegovo vjersko školovanje potraje gotovo devet godina, ali je ipak istovremeno završio \u010detiri razreda osnovne škole na srpskom.<\/p>\n
Taib je vojsku slu\u017eio 1932. i 1933. u kasarni koju je finansijski pomagao tadašnji rumunski kralj Karol, tast kralja Aleksandra, tako da je upamtio da je standard vojnika u njegovoj jedinici bio mnogo bolji nego u drugim mjestima tadašnje Kraljevine.<\/p>\n
Taib ka\u017ee da je bio dobar vojnik, da ga je Viša komanda unaprijedila prvo u kaplarskog pripravnika, da je kasnije "dogurao" do komandira \u010dete, u više navrata je pozivan u vojnu rezervu sve dok nije kapitulirala Vojska Kraljevine Jugoslavije.<\/p>\n
"Ratne i 15 poratnih godina bile su teške, naro\u010dito za seljaka, ali sam ipak ostao u mojim Koritima gdje sam se bavio poljoprivredom, uzgajao po 10-15 goveda i do 50 ovaca, brinuo o odrastanju pet sinova i tri k\u0107erke. \u017dena mi je umrla prije 20 godina", pri\u010da Taib.<\/p>\n
On isti\u010de da je pored svih obaveza u ku\u0107i uspijevao da istovremeno du\u017ee od decenije obavlja du\u017enost imama u tamošnjoj d\u017eamiji, ali da ga je breme godina natjeralo da se prije \u010detiri godine spusti u grad kod k\u0107erke Sadike.<\/p>\n
Za njegovu dugovje\u010dnost vjeruje da su zaslu\u017eni prvo Alah "koji je zapisao" koliko ko treba da \u017eivi, ishrana u kojoj su dominirali mlije\u010dni proizvodi, ali i decenije provedene u nezagadjenoj sredini.<\/p>\n
"Nijesu me zaboravili sinovi i k\u0107eri, ali Sadika se najviše brine o meni. Uz njenu i pomo\u0107 nekih poznanika jos uvijek svakog petka odlazim do obli\u017enje d\u017eamije", ka\u017ee Taib i dodaje da, ipak, klanjanje mora da obavlja sjede\u0107i. Zbog ki\u010dme.<\/p>\n
Beta<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
"Knjige kazuju da imam pet godina više od stotine, ali ja vjerujem da sam stariji za nekoliko godina, jer pamtim turski vakat kao da je to bilo prošle godine. Pamtim turske vojnike askere, a naro\u010dito se sje\u0107am njihove muzike povodom rodjendana sjeni\u010dkog paše", pri\u010da Taib Alihod\u017ei\u0107 iz planinskog sela Korita, u bjelopoljskoj opštini.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-48951","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48951"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48951\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}