Hiljadama godina star lijek iz ku\u0107ne apoteke – med – ponovo postaje interesantan za stru\u010dnjake, pošto se pokazalo da uspješnije poma\u017ee zacjeljenju rana od nekih najmodernijih antibiotika.<\/p>\n
Medicinski stru\u010dnjaci sa Univerziteta u Bonu ve\u0107 godinama sti\u010du veoma pozitivna iskustva sa preparatom "medihani" (medihoney), odnosno specijalnim medicinskim medom koji je na nivou Evropske unije priznat kao medicinski proizvod i \u010diji se kvalitet redovno kontroliše.<\/p>\n
Sada istra\u017eiva\u010di iz Bona namjeravaju da, u saradnji sa kolegama iz Diseldorfa, Hamburga i Berlina, u narednih nekoliko mjeseci naprave veliku studiju o iscjeliteljskim svojstvima meda, prenosi DPA.<\/p>\n
Oni \u0107e uporediti to sredstvo lije\u010denja sa drugim terapeutskim metodima, kakav je i koriš\u0107enje katjonskog srebra, ina\u010de veoma skupo. Pokazalo se da je i primjena tog srebra vrlo efikasna protiv izuzetno otpornih bakterija.<\/p>\n
"Medjutim, nije još izvjesno da li srebro koje se oslobadja iz melema nema neke negativne propratne efekte na djecu", upozorava dr Arne Simon sa odjeljenja za rak Dje\u010dije klinike Bonskog univerziteta.<\/p>\n
Primjenom "medihanija" se dešava da \u010dak i hroni\u010dne, višegodišnje rane, zagadjene bakterijama otpornim na mnoge antibiotike, zarastu za nekoliko nedjelja.<\/p>\n
"Danas se po bolnicama sre\u0107emo s ranama otpornim na gotovo sve postoje\u0107e antibiotike", ka\u017ee dr Simon.<\/p>\n
Kad su rane u pitanju, njegovi mali pacijenti spadaju u visoko rizi\u010dnu grupu zbog toga što citostatici, kojima se lije\u010di rak, imaju negativno propratno dejstvo da usporavaju zacjeljenje rana.<\/p>\n
"Rana normalno zaraste za nedjelju dana, a kod naše djece to \u010desto traje mjesec i više dana", ka\u017ee dr Simon. Osim toga, djeca koja boluju od leukemije imaju oslabljen odbrambeni sistem. Ukoliko neka klica preko rane dospije do njihovog krvotoka, mo\u017ee da dodje do fatalnog trovanja krvi.<\/p>\n
Uspjeh do koga su koriš\u0107enjem meda koji su ostvarili bonski ljekari je zapanjuju\u0107. "Mrtvo tkivo se br\u017ee odbacuje, rana br\u017ee zarasta. Osim toga, promjena zavoja manje je bolna, budu\u0107i da se melem sa medom lakše skida ne ošte\u0107uju\u0107i novoformirani sloj ko\u017ee", ka\u017ee dr Kai Sofka, specijalista za rane na Dje\u010dijoj klinici.<\/p>\n
Sofka iznosi još jednu prednost mednih obloga – mnoge rane neprijatno mirišu, što predstavlja veliko optere\u0107enje za pacijenta, a primjenom meda taj vonj se smanjuje.<\/p>\n
Poznato je da med ima antispeti\u010dko dejstvo, zahvaljuju\u0107i tome što p\u010dele dok ga proizvode u njega dodaju i enzim "glucose-oxidase". Taj enzim obezbjedjuje da še\u0107er iz meda stalno proizvodi male koli\u010dine efikasnog antiseptika vodonik peroksida. Njegova prednost u odnosu na isto vješta\u010dki dobijeno jedinjenje je u tome što je u maloj dozi, ali dovoljnoj da ubije klice i u tome što se konstantno iznova stvara.<\/p>\n
Za postizanje efekta koji ima to jedinjenje iz meda, morale bi da se koriste znatno ve\u0107e koli\u010dine hemijski dobijenog vodonik peroksida, koji s protokom vremena gubi dejstvo. Medjutim, kod velikih koncentracija vodonik peroksid ne šteti samo bakterijama nego i \u0107elijama ko\u017ee.<\/p>\n
Treba re\u0107i da se "medihani" sastoji od dvije vrste meda – jedne zadu\u017eene za stvaranje vodonik peroksida, i druge vrste, dobijene od drveta leptospermum, koje raste u Australiji i na Novom Zelandu, a koji ima naro\u010dito jaka antibakterijska svojstva, \u010dak i u obliku desetoprocentnog rastvora, mada se još ne zna ta\u010dno kako ta vrsta meda djeluje.<\/p>\n
Tanjug<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hiljadama godina star lijek iz ku\u0107ne apoteke – med – ponovo postaje interesantan za stru\u010dnjake, pošto se pokazalo da uspješnije poma\u017ee zacjeljenju rana od nekih najmodernijih antibiotika.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-48941","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48941","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48941"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48941\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48941"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48941"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48941"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}