{"id":48823,"date":"2009-11-20T20:36:49","date_gmt":"2009-11-20T20:36:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=48823"},"modified":"2011-08-01T02:14:19","modified_gmt":"2011-08-01T00:14:19","slug":"kad-zene-odlaze-na-zapad-ceh-placaju-obitelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/11\/20\/kad-zene-odlaze-na-zapad-ceh-placaju-obitelji\/","title":{"rendered":"Kad \u017eene odlaze na Zapad, ceh pla\u0107aju obitelji"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Maja Hrgovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Iako je pro\u0161loga tjedna proslavila dvadeset deveti ro\u0111endan, Alina izgleda kao da je u \u010detrdesetima. Ra\u0161\u010dupana kosa, izgrizeni nokti i nate\u010dene o\u010di koje stalno trep\u0107u nimalo ne pridonose njezinu izgledu. Pridonose dojmu progonjene osobe.<\/p>\n

“Samo se mora pobrinuti za to da djevojke budu \u010diste, nahranjene i da pi\u0161u doma\u0107u zada\u0107u, ali njemu je i to previ\u0161e,” ka\u017ee ona, misle\u0107i na svoga mu\u017ea. “Lak\u0161e je kurvati se, piti i kockati. S mojim novcem.”<\/p>\n

Zanemaruju\u0107i divan pogled koji se pru\u017ea s osun\u010dane terase kafi\u0107a u Deruti, mirnome gradi\u0107u nedaleko od Perugie, Alina pripaljuje novu cigaretu i prepri\u010dava telefonski razgovor \u0161to ga je sat ranije vodila s k\u0107erima, tinejd\u017eericama, koje su u Rumunjskoj.<\/p>\n

Kada je Alina 2006. godine oti\u0161la iz rodnog grada G\u0103e\u015ftia u Rumunjskoj, kako bi u Italiji radila kao njegovateljica jedne starije \u017eene u invalidskim kolicima, njezin je tridesetsedmogodi\u0161nji suprug Cosmin ostao kod ku\u0107e brinuti se o djeci. Me\u0111utim, k\u0107er ju je obavijestila da je prije \u010detiri dana nestao sa svim novcem \u0161to ga je obitelj imala.<\/p>\n

Alina pripada rastu\u0107em fenomenu – \u017eenama s Balkana koje rade na Zapadu i jedine u svojim obiteljima privre\u0111uju. Posrijedi je obrat tradicionalne formule po kojoj su mu\u0161karci odlazili raditi u inozemstvo, a \u017eene ostajale kod ku\u0107e. Ova je promjena stavila na ku\u0161nju mnoge obitelji.<\/p>\n

Izgled migracije se mijenja<\/strong><\/p>\n

Prema podacima UN-ova Odjela za ekonomska i socijalna pitanja [UN Department of Economic and Social Affairs – UNDESA], koji prati migracijske uzorke diljem svijeta, od 1990. godine broj emigrantkinja prema\u0161uje broj mu\u0161kih emigranata u devet balkanskih zemalja: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Rumunjskoj i Srbiji.<\/p>\n

UNDESA-ini izvje\u0161taji pokazuju da udio \u017eena u migracijama na Balkanu iznosi 54 posto i da prema\u0161uje njihov prosje\u010dni udio u ukupnoj svjetskoj migraciji, u kojoj \u017eene sudjeluju s 49,6 posto. Udio \u017eena je najvi\u0161i u Makedoniji i Bugarskoj, gdje one \u010dine 59 posto svih migranata.<\/p>\n

Svjetska banka je nedavno izvijestila kako su od ukupno 7,9 milijuna ljudi, koliko ih je lani emigriralo s Balkana, 4,3 milijuna bile \u017eene, predstavljaju\u0107i tako ve\u0107inu od 54,4 posto.<\/p>\n

U pro\u0161losti su \u017eene s Balkana obi\u010dno ostajale kod ku\u0107e s djecom dok su im mu\u017eevi radili u rudnicima i \u010deli\u010danama na Zapadu i slali im te\u0161ko zara\u0111eni novac.<\/p>\n

Kad bi i one putovale u inozemstvo, \u010dinile su to da se pridru\u017ee mu\u017eevima dok oni tra\u017ee posao ili bi im se priklju\u010divale kasnije, u skladu s politikama za spajanje obitelji.<\/p>\n

Me\u0111utim, pad \u017deljezne zavjese 1989. godine, tehnolo\u0161ko unapre\u0111enje rada te oru\u017eani sukobi u biv\u0161oj Jugoslaviji 1990-ih potaknuli su proces feminizacije radne migracije s Balkana.<\/p>\n

Fizi\u010dki rad u tvornicama ustupio je mjesto novim oblicima zapo\u0161ljavanja u uslu\u017enom sektoru, gdje se zahtijevala ili favorizirala \u017eenska radna snaga. Kao rezultat toga, s Balkana odlazi vi\u0161e \u017eena nego ikad prije i sve vi\u0161e njih postaju jedinim hraniteljicama svojih obitelji.<\/p>\n

Zapadnja\u010dki trend mijenja Istok<\/strong><\/p>\n

Zanimanja koja su tradicionalno rezervirana za doseljenice s Balkana uglavnom su u slabo pla\u0107enim sektorima gospodarstva, obilje\u017eenima manjkom radne snage i dru\u0161tvenog presti\u017ea. Obi\u010dno se zapo\u0161ljavaju kao \u010dista\u010dice, konobarice u kafi\u0107ima i restoranima, hotelske sobarice, ku\u0107epaziteljice i njegovateljice bolesnih i starih.<\/p>\n

Prema istra\u017eivanju koje je 2007. godine provelo Otvoreno dru\u0161tvo u Rumunjskoj, od gotovo 255 000 Rumunjki na privremenom radu u Italiji, njih 88 posto barem je jednom radilo – i to \u010desto ilegalno – kao ispomo\u0107 u ku\u0107i.<\/p>\n

Iako primje\u0107uju da je ovaj novi trend pru\u017eio \u017eenama s Balkana novi izvor mo\u0107i, sociolozi upozoravaju kako ih je on istodobno i udaljio od obitelji i stvorio im nove vrste pritiska.<\/p>\n

Obitelji u kojima su \u017eene postale jedine hraniteljice pro\u017eivljavaju temeljitu preobrazbu, ka\u017eu oni, \u0161to pred tradicionalno patrijarhalnu balkansku obiteljsku strukturu postavlja nepredvidive izazove.<\/p>\n

“Hraniteljice koje migriraju stvarnost su za brojne obitelji na Balkanu”, ka\u017ee hrvatski sociolog Ivan Proli\u0107. “Taj je trend u porastu, on mijenja strukturu tradicionalne obitelji, mijenja patrijarhalni mentalitet i potresa ruralne zajednice”, dodaje on.<\/p>\n

Proli\u0107 ka\u017ee da je taj trend nov i zato se njime bavilo malo istra\u017eivanja. “Za sociologiju je to vrlo zanimljivo i svakako bi se trebalo pozornije istra\u017eiti”, zaklju\u010dio je.<\/p>\n

Te\u0161ko je biti badante<\/strong><\/p>\n

Alina radi posao koji bi malo Talijana pristalo raditi za pla\u0107u koju bi oni smatrali uvredljivo niskom. Ipak, ona uspijeva svakoga mjeseca poslati 400 eura svojoj obitelji.<\/p>\n

Pored pla\u0107e, Alina ima i drugi poticaj koji \u0107e, nada se, isplatiti njezinu \u017ertvu. Hendikepirana sedamdesetsedmogodi\u0161nja starica za koju se brine obe\u0107ala je da \u0107e joj oporu\u010dno ostaviti ku\u0107u. “\u010cekam da umre”, hladno priznaje Alina dok otpuhuje dim sljede\u0107e cigarete.<\/p>\n

Zbog toga obe\u0107anja nekako se uspijeva nositi s \u010dinjenicom da ba\u0161 i ne voli svoju poslodavku, koju smatra rasisticom. Pamti \u010dlanak iz novina Corriere della sera od pro\u0161loga ljeta o Talijanki koja je uhi\u0107ena jer je godinu dana zlostavljala Rumunjku koja je o njoj skrbila. Prijete\u0107i da \u0107e ju prijaviti kao ilegalnu doseljenicu, prisilila ju je da \u017eivi u podrumu i dr\u017eala je ondje u zato\u010deni\u0161tvu.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, doseljenici poput Aline moraju se nositi i s netrpeljivo\u0161\u0107u mjesnog stanovni\u0161tva. U Italiji, ba\u0161 kao i ostalim dijelovima zapadne Europe, s ja\u010danjem gospodarske krize 2008. godine, oja\u010dalo je i raspolo\u017eenje protiv doseljenik\u00e2, stoji u izvje\u0161taju nevladine organizacije Caritas Migrante sa sjedi\u0161tem u Rimu.<\/p>\n

Talijanska desni\u010darska vlada opire se politici otvorenih granica koju provodi EU i \u010dinjenici da se od sije\u010dnja 2008 godine gra\u0111ani njenih najnovijih \u010dlanica, Rumunjske i Bugarske, mogu slobodnije kretati i raditi bilo gdje u EU.<\/p>\n

Ipak, stru\u010dnjak za imigracijska pitanja Antonio Ricci ka\u017ee da bi Italija morala biti zahvalna svojim registriranim doseljenicima kojih je preko 2,5 milijuna i onima ilegalnima, a takvih je oko 700 000.<\/p>\n

U dru\u0161tvu koje sve vi\u0161e stari i ima vrlo nisku stopu nataliteta, bez doseljeni\u010dke bi radne snage gospodarstvo ozbiljno stradalo, osobito u podru\u010dju malih i srednjih tvrtki, ka\u017ee Ricci.<\/p>\n

Privatno uposlene njegovateljice s istoka, koje brinu o starijima i nemo\u0107nima, popunjavaju praznine vladine neefikasne politike socijalne skrbi, ka\u017eu stru\u010dnjaci. Zbog toga su osobe koje ispoma\u017eu u ku\u0107i isklju\u010dene iz poo\u0161trenih antiimigracijskih mjera koje je pro\u0161le godine uvela talijanska vlada.<\/p>\n

Ipak, sveprisutan je prezir javnosti prema svima koji izgledaju kao stranci, bili oni iz Rumunjske, Albanije ili Maroka. Netrpeljivost se osje\u0107a i u na\u010dinu na koji mnogi Talijani izgovaraju rije\u010d badante, \u0161to zna\u010di strankinja njegovateljica.<\/p>\n

Alini je toga preko glave. “Prodava\u010di u supermarketima uvijek idu za mnom da vide ho\u0107u li \u0161to ukrasti, a neki mi ljudi na ulici ne uzvra\u0107aju pozdrav. To poni\u017eava, a doga\u0111a se na sve strane”, ka\u017ee ona. “Moja prijateljica iz Bugarske, badante kao i ja, ka\u017ee da \u0107u se priviknuti na to. Ali ne\u0107u nikad”, dodaje ona.<\/p>\n

Nije sve u novcu<\/strong><\/p>\n

I dok praznine na zapadnoeuropskom tr\u017ei\u0161tu rada povla\u010de za sobom zahtjev za uvezenom radnom snagom, siroma\u0161na gospodarstva ve\u0107ine zemalja na Balkanu gotovo su neiscrpiv izvor \u017eena spremnih privremeno napustiti obitelji kako bi radile na Zapadu.<\/p>\n

Istra\u017eivanja Gallup Balkan Monitora iz 2006. i 2008. godine otkrivaju, kao jedan od najva\u017enijih poticaja migracije, duboko nezadovoljstvo \u017eivotnim standardom u ve\u0107ini dr\u017eava zapadnog Balkana.<\/p>\n

Iako su financijski razlozi glavna motivacija za rad u inozemstvu, ve\u0107ina doseljenica s kojima sam razgovarala u Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj i Bugarskoj vjeruje da koristi od migracije nadilaze puku zaradu.<\/p>\n

Neda Ple\u0161a iz Bobolju\u0161aca u Bosni glasna je, duhovita \u017eena u kasnim tridesetima. S gotovo stalnim smije\u0161kom na licu, te\u0161ku ju je zamisliti tu\u017enu. Ipak, ka\u017ee da je patila od ozbiljne depresije prije nego \u0161to se zaposlila u inozemstvu.<\/p>\n

Kao stotine \u017eena iz sjeverozapadne Bosne, Neda je prona\u0161la novu karijeru u sjevernoj Austriji. Od 2004. godine radi u mljekari blizu Linza. “Moj se posao sastoji od jedan posto inspiracije i 99 posto perspiracije”, u \u0161ali \u0107e ona.<\/p>\n

No jo\u0161 uvijek svoj posao smatra spasom od \u017eivota koji uspore\u0111uje sa zatvorom. “Moj biv\u0161i mu\u017e je smatrao da \u017eena ne smije raditi i da za obitelj mora privre\u0111ivati mu\u0161karac… tipi\u010dna bosanska ma\u010disti\u010dka uvjerenja”, prisje\u0107a se. “Dok je on radio na gra\u0111evini, ja sam ostajala kod ku\u0107e, dosa\u0111ivala se, i bila usamljena, kuhala, jela, gledala televiziju i debljala se. Kad sam od njega tra\u017eila novac, uvijek sam morala objasniti za \u0161to mi to\u010dno treba. To se zove ekonomsko nasilje i naposljetku mi je uni\u0161tilo samopo\u0161tovanje”, zaklju\u010duje Neda. Zahvaljuju\u0107i poslu u Austriji, Neda danas ima pristojne prihode, rastavljena je i otkrila je strast za putovanjima s naprtnja\u010dom.<\/p>\n

Mira Bator, tridesetosmogodi\u0161njakinja iz Kiseljaka u srednjoj Bosni, tako\u0111er ka\u017ee da nije migrirala samo radi novca. I ona smatra da joj je novi \u017eivot, odnosno rad u inozemstvu, dao samopo\u0161tovanje.<\/p>\n

Bator je iz Bosne do\u0161la u Zagreb 2007. godine kako bi kao prodava\u010dica radila u prodavaonici cipela svoga ro\u0111aka. Lani su joj se pridru\u017eili nezaposleni mu\u017e i sin Adam, pred\u0161kolac.<\/p>\n

“Moji roditelji \u017eele da ostavim posao i brinem se za Adama jer smatraju da za obitelj mora privre\u0111ivati moj mu\u017e”, ka\u017ee ona. “Ali meni ne smeta \u0161to sam hraniteljica obitelji. Zbog toga osje\u0107am samopouzdanje i ponos. Da sam zatvorena me\u0111u \u010detiri zida, nikad se ne bih ovako osje\u0107ala”, dodaje.<\/p>\n

Svijet bez \u017een\u00e2<\/strong><\/p>\n

Ekonomska migracija prema Zapadu li\u0161ila je neka sela i gradi\u0107e gotovo svih radno sposobnih \u017eena.<\/p>\n

Ako koga zanima kako bi izgledao svijet bez \u017eena, neka posjeti Vr\u0161ec, gradi\u0107 u zabiti bugarske oblasti Montana. Glasovit po izvorima mineralne vode, poznat je i po tome \u0161to ve\u0107inu od njegovih pribli\u017eno 5000 stanovnika \u010dine nezaposleni mu\u017eevi bez \u017eena i djeca bez majki. Stanovnice toga gradi\u0107a oti\u0161le su raditi u Italiju i \u0160panjolsku i ku\u0107i \u0161alju novac koju zarade kao badante ili u cateringu.<\/p>\n

Sun\u010dan je i vreo ljetni dan. Nijedne \u017eene nema u zalogajnici Bor-Cvor na glavnoj ulici. Lokal je pun mu\u0161karaca koji sjede za jednostavnim stolovima s crveno-bijelim kariranim stolnjacima, smijulje se i \u010davrljaju.<\/p>\n

Suprotno stereotipovima o zajednicama u kojima obitavaju samo mu\u0161karci, Vr\u0161ec djeluje miroljubivo, uredno i ugodno. Mu\u0161karci svakodnevno vise u kr\u010dmi, pru\u017eaju jedni drugima podr\u0161ku dok \u010dekaju da im se \u017eene vrate ku\u0107i na godi\u0161nji odmor.<\/p>\n

Petar Dimov, \u010detrdesetpetogodi\u0161nji gra\u0111evinski radnik topla osmijeha, svoju \u017eenu nije vidio od lani. Priznaje da je zaplakao kad ga je sin nedavno upitao koje su boje mamine o\u010di, a on se nije mogao sjetiti.<\/p>\n

Petrova spremnost da o svojoj samo\u0107i i \u010de\u017enji pri\u010da usred kr\u010dme, pred drugim mu\u0161karcima, prkosi jo\u0161 jednome stereotipu o mu\u0161karcima. Ni suosje\u0107ajnost njegovih prijatelja ne poklapa se sa stereotipovima. Svi oni prolaze kroz sli\u010dna iskustva.<\/p>\n

Mu\u0161karci iz Vr\u0161eca nau\u010dili su kuhati i pomagati svojim k\u0107erima u adolescentskim krizama. Njihov je odnos prema ovom potpunom preokretu uobi\u010dajenog\u00a0 modela patrijarhalne obitelji iznena\u0111uju\u0107e zdrav.<\/p>\n

“Nikad prije nisam cijenio to \u0161to je moja \u017eena \u010dinila za djecu i za ku\u0107anstvo, sve dok nisam izgubio posao a ona oti\u0161la na rad u Italiju”, priznaje Petar. “Sad kad sam podi\u017eem sinove, shva\u0107am koliko je te\u017eak posao ku\u0107anice. U usporedbi s tim, rad u gra\u0111evinarstvu pravi je kola\u010di\u0107”, \u0161ali se on, a ostali odobravaju\u0107i kimaju.<\/p>\n

Napu\u0161tanje mo\u017ee rezultirati samoubojstvom<\/strong><\/p>\n

Koliko god pobolj\u0161ani \u017eivotni standard emigrantkinjama donosio o\u010diglednu korist, on se \u010desto skupo pla\u0107a.<\/p>\n

Kao i mnoge poslovne \u017eene sa Zapada, migrantkinje iz isto\u010dne Europe \u010desto pate od zdravstvenih tegoba; me\u0111u njima su, prema Ameri\u010dkom udru\u017eenju psihijatara, depresija, te\u0161ko\u0107e prilago\u0111avanja\u00a0 novim situacijama, nagle promjene raspolo\u017eenja i o\u010daj.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, u Rumunjska se suo\u010dava s novim, zastra\u0161uju\u0107im sindromom: samoubojstvima djece koju su majke ostavile kad su oti\u0161le u inozemstvo.<\/p>\n

Prema istra\u017eivanju \u0161to su ga 2008. u Rumunjskoj proveli UNICEF i Udru\u017eenje za dru\u0161tvene alternative [Social Alternatives Association], gotovo 350 000 rumunjske djece imalo je barem jednog roditelja na radu u inozemstvu, a od toga broja njih oko 126 000 bilo je bez oba roditelja.<\/p>\n

Najmanje devetnaestero djece ubilo se 2006. i 2007. godine. U opro\u0161tajnim su pismima naveli kako je samoubojstvo rezultat nepodno\u0161ljivih osje\u0107aja napu\u0161tenosti i osje\u0107aja da su ih roditelji odbili od sebe. Nekoliko samoubojstava dogodilo se u oblasti Dambovita u sredi\u0161njoj Rumunjskoj, kraju koji je na zlu glasu po broju djece bez roditelja.<\/p>\n

U Alininu rodnom gradu G\u0103e\u015ftiu na svakom su koraku vidljive posljedice \u0161to ih je migracija nanijela razdvojenim obiteljima. U gradu stanuju gotovo isklju\u010divo djeca te bake i djedovi koji su preuzeli ulogu roditelja budu\u0107i da su ovi oti\u0161li raditi na Zapad.<\/p>\n

Izgled sela obja\u0161njava zbog \u010dega su ljudi spremni u\u010diniti sve kako bi oti\u0161li u potragu za boljim \u017eivotom u Italiji, \u0160panjolskoj ili gdje drugdje. Sklepani ku\u0107erci radi izolacije su prekriveni starim tepisima, \u010dak i zahr\u0111alim plohama hladnjaka. \u010copori mr\u0161avih pasa i skupine jo\u0161 mr\u0161avije djece lunjaju naokolo, igraju se u blatnjavim lokvama i gomilama neprepoznatljivog, smrdljivog otpada na glavnoj ulici.<\/p>\n

Adrianu je devet godina, njegovoj sestri Irini tek sedam. Vrte se oko napu\u0161tene autobusne postaje i zabavljaju igricama na svojim nintendoima. Majka im je oti\u0161la u \u0160panjolsku prije dvije godine i nije se vratila. Niti je nazvala niti pisala, iako njihovoj baki svakog mjeseca \u0161alje novac. Kad ih se pita \u0161to najvi\u0161e \u017eele u \u017eivotu, uglas odgovaraju “iPod”.<\/p>\n

“Ne nedostaje mi na\u0161a mama i ne \u017eelim da se vrati,” ka\u017ee Adrian, krupnih o\u010diju prikovanih za igra\u010dku u ruci. “Baka ka\u017ee da nas je zauvijek napustila i da sad ima novog de\u010dka. Ja ga ne \u017eelim upoznati.”<\/p>\n

Prema rumunjskom Nacionalnom uredu za za\u0161titu djece [National Authority for Child Protection], djecu poput Adriana i Irine \u010deka neizvjesna budu\u0107nost.<\/p>\n

Njihov \u017eivotni standard i tobo\u017enji normalan \u017eivot osigurani su dok im roditelji \u0161alju novac i dok su im bake i djedovi \u017eivi i zdravi. Ako ne\u0161to od ovoga izostane, djeca bi mogla zavr\u0161iti u \u010demernim siroti\u0161tima i naposljetku biti uvu\u010dena u prostituciju ili kriminal.<\/p>\n

Hraniteljice s Balkana bore se u bitkama iz kojih je ponekad nemogu\u0107e iza\u0107i kao pobjednik. San o emancipaciji i sudjelovanju na zapadnom tr\u017ei\u0161tu rada mo\u017ee se pretvoriti u no\u0107nu moru, osobito za njihove obitelji.<\/p>\n

Iako je dobrodo\u0161ao izazov \u0161to ga ovaj trend postavlja pred tradicionalni patrijarhat, nuspojava tog procesa mogu biti djeca koja vi\u0161e ne mare za razliku izme\u0111u majke koja ljeti navrati na tjedan-dva i novog iPoda.<\/p>\n

Ovaj tekst je rezultat programa Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost, inicijative fondacija Robert Bosch i ERSTE, u suradnji sa Balkanskom istra\u017eiva\u010dkom mre\u017eom, BIRN.<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Maja Hrgovi\u0107 Iako je pro\u0161loga tjedna proslavila dvadeset deveti ro\u0111endan, Alina izgleda kao da je u \u010detrdesetima. Ra\u0161\u010dupana kosa, izgrizeni nokti i nate\u010dene o\u010di koje stalno trep\u0107u nimalo ne pridonose njezinu izgledu. Pridonose dojmu progonjene osobe. “Samo se mora pobrinuti za to da djevojke budu \u010diste, nahranjene i da pi\u0161u doma\u0107u zada\u0107u, ali njemu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-48823","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48823","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48823"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48823\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48823"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48823"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48823"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}