{"id":48820,"date":"2009-11-09T20:45:46","date_gmt":"2009-11-09T20:45:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=48820"},"modified":"2009-11-09T20:45:46","modified_gmt":"2009-11-09T20:45:46","slug":"mjesoviti-brak-teret-a-ne-sloboda-izbora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/11\/09\/mjesoviti-brak-teret-a-ne-sloboda-izbora\/","title":{"rendered":"Mje\u0161oviti brak teret, a ne sloboda izbora"},"content":{"rendered":"

U postratnim multikulturalnim zajednicama Bosne i Hrvatske mješoviti su brakovi stigmatizirani kao simboli diskreditiranog na\u010dina \u017eivota<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Barbara Matej\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Usprkos opuštenoj atmosferi, cool glazbi i jeftinom pivu, mostarski klub Abraševi\u0107 nije tek uobi\u010dajeno alternativno okupljalište mladih. <\/p>\n\n\n\n
\n

Tekst je rezultat programa Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost, inicijative fondacija Robert Bosch i ERSTE, u saradnji sa Balkanskom istra\u017eiva\u010dkom mre\u017eom, BIRN.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Kao mjesto gdje, izme\u0111u ostalog, izlaze djeca iz mješovitih brakova u Mostaru, koji je podijeljen na bošnja\u010dki (bosanski Muslimani) i hrvatski dio, klub je obilje\u017een kao da je sjedište kakve omra\u017eene sekte.<\/p>\n

"Jedino zajedni\u010dko Hrvatima i Muslimanima jest da mrze miješane brakove, jer ih i jedni i drugi smatraju izdajnicima”, ka\u017ee Nino Zelenika, 25-godišnji Mostarac, kojemu je otac Hrvat, a majka Bošnjakinja. <\/p>\n

Kada je 1992. buknuo rat u Bosni i Hercegovini, mostarski Bošnjaci i Hrvati isprva su se ujedinili kako bi istjerali paravojsku bosanskih Srba. Me\u0111utim, uskoro su se okrenuli jedni protiv drugih pa je izbio \u017eestoki rat unutar rata koji je trajao godinu dana.<\/p>\n

U to je vrijeme Nino imao tek osam godina, zanimale su ga Ninja kornja\u010de i nije imao pojma tko je što po nacionalnosti. No, brzo ga je \u017eivot nau\u010dio da je nacionalnost u Mostaru postala prva stvar na koju se gleda i da se ne treba miješati s drugom etni\u010dkom skupinom.<\/p>\n

"Mi koji \u017eivimo u mješovitim obiteljima mo\u017eemo samo u sredinu, a u sredini je rijeka”, ka\u017ee Nino, gorko se smiju\u0107i aluziji na rijeku Neretvu koja protje\u010de gradom razdvajaju\u0107i muslimane Bošnjake na istoku od katolika Hrvata na zapadu.<\/p>\n

Izme\u0111u ljubavi i mr\u017enje stoji rat<\/strong> <\/p>\n

Nakon raspada bivše multietni\u010dke jugoslavenske dr\u017eave, nacionalisti\u010dki politi\u010dari agresivno su zaigrali na nacionalne i vjerske osje\u0107aje narodâ. Stvorio se osje\u0107aj ugro\u017eenosti i straha od drugoga pa su se ljudi po\u010deli zatvarati u svoje etni\u010dke tabore.<\/p>\n

Mostar, najve\u0107i grad na jugu Bosne i Hercegovine, bio je poznat po velikom broju mješovitih brakova. Visok stupanj etni\u010dke izmiješanosti nije iznena\u0111uju\u0107i s obzirom da Mostar stoji na sjecištu regija nastanjenih Muslimanima, Hrvatima i Srbima.<\/p>\n

Vukovar, gradi\u0107 na najisto\u010dnijem kraju Hrvatske, s Mostarom dijeli sli\u010dne karakteristike: uz samu granicu Hrvatske i Srbije, Vukovar je bio još jedna etni\u010dki uvelike izmiješana zajednica.<\/p>\n

Zbog geostrateškog polo\u017eaja ti su gradovi u ratovima ranih 1990-ih teško stradali; Vukovar je bio gotovo u cijelosti razoren, a Mostar znatno ošte\u0107en. Mnogi su stanovnici ranjeni ili poginuli, a pre\u017eivjele dijele nevidljive, iako jasno uspostavljene etni\u010dke granice.<\/p>\n

Dok su doma\u0107i i me\u0111unarodni du\u017enosnici i mediji smatrali da su rat i stupanj razaranja odraz povijesne mr\u017enje me\u0111usobno razli\u010ditih balkanskih etni\u010dkih i vjerskih skupina, statisti\u010dki podaci o Mostaru i Vukovaru demantiraju tezu o stoljetnoj mr\u017enji.<\/p>\n

Istra\u017eivanja iz 1990. godine pokazuju da su u Vukovaru tada \u017eivjele 23 etni\u010dke skupine. Udio mješovitih brakova u ukupnom broju vjen\u010danih iznosio je 34%. U recentnijim  istra\u017eivanjima 97% Srba tvrdi da su imali bliske prijatelje me\u0111u Hrvatima, a 84% Hrvata me\u0111u Srbima.<\/p>\n

U Mostaru je \u017eivjelo dvadesetak  razli\u010ditih etni\u010dkih grupa i u etni\u010dkom su ga pogledu smatrali jednom od najtolerantnijih sredina u Jugoslaviji.<\/p>\n

"Etni\u010dka netrpeljivost nije prethodnica rata, ve\u0107 njegova posljedica”, ka\u017ee psihologinja Dinka \u010corkalo Biruški sa Zagreba\u010dkog sveu\u010dilišta. Njezin zaklju\u010dak rezultat je višegodišnjeg istra\u017eivanja zajednica pogo\u0111enih ratom.<\/p>\n

Gledišta ameri\u010dkog antropologa Roberta Haydena i sociologa Keitha Doubta pru\u017eaju objašnjenje za osobito visok stupanj nasilja što su ga do\u017eivjeli multietni\u010dki Vukovar i Mostar.<\/p>\n

"Što su ljudi integriraniji, to je potrebno ve\u0107e nasilje da ih se razdvoji", piše Doubt u svojoj knjizi  ”Sociologija nakon Bosne”. <\/p>\n

Sukobi u bivšoj Jugoslaviji ostavili su u oba grada teške o\u017eiljke i etni\u010dku razdvojenost. Ljudi iz mješovitih brakova i njihovi potomci morali su prekora\u010divati etni\u010dke podjele i suo\u010davati se s neprijateljstvom obiju strana.<\/p>\n

"Ljudi koji danas sklapaju mješovite brakove u gradovima kao što su Vukovar i Mostar su heroji. To su ljudi visoke samosvijesti, koji su uspjeli izgraditi jak osobni identitet unato\u010d pritisku kolektivnog identiteta”, ka\u017ee Ljiljana Gehrecke iz Europskog doma, nevladine organizacije koja godinama radi na me\u0111uetni\u010dkom pomirenju u Vukovaru. <\/p>\n

Mostarska svadbena povorka u pratnji UN-ovih mirovnjaka<\/strong> <\/p>\n

Prema popisu stanovništva iz 1991., od ukupnog broja brakova u Mostaru mješovitih je bilo 10%. Devet godina kasnije, od 176 sklopljenih brakova u Mostaru ni jedan bošnja\u010dko-hrvatski par nije izgovorio "da, uzimam", iako je od ukupnog broja stanovnika u Mostaru 47% Bošnjaka i  48% Hrvata. <\/p>\n

S godinama je ipak zabilje\u017een skroman rast pa je tako 2004. godine sklopljeno 0,7% brakova izme\u0111u Bošnjaka i Hrvata, a 2008. godine 1,6%. <\/p>\n

Husein Oru\u010devi\u0107, Bošnjak, i Tanja Mileti\u0107 Oru\u010devi\u0107, Hrvatica, vjen\u010dali su se 1996. u podijeljenom Mostaru. Scenografija njihova vjen\u010danja bio je bombama razrušeni Mostar, a svatovi su iz zapadnog dijela grada na svadbu u isto\u010dni dio grada odlazili u pratnji UN-ovih mirovnjaka.<\/p>\n

"Put koji smo odabrali nije bio jednostavan. Morali smo tra\u017eiti alternativna zaposlenja i stvarati alternativna mjesta na kojima \u0107emo se dru\u017eiti", prisje\u0107a se Husein Abraševi\u0107, osniva\u010d kluba Abraševi\u0107.<\/p>\n

Njegova supruga, poznata kazališna redateljica Tanja Mileti\u0107 Oru\u010devi\u0107 smatra da su miješani brakovi tema o kojoj se javno ne govori u Mostaru jer je takav brak destruktivan za politiku nacionalista koji su godinama na vlasti.<\/p>\n

"Oni ve\u0107 gotovo dva desetlje\u0107a dr\u017ee ljude u uvjerenju da je jedini na\u010din da pre\u017eive taj da se dr\u017ee svog stada. Onaj tko uspijeva \u017eivjeti s nekim iz drugog stada, ruši njihov koncept”, objašnjava Tanja. <\/p>\n

Alenka Ban, trideset\u010detverogodišnja Bošnjakinja iz Mostara, ne smatra da je mješoviti brak u Mostaru privatna stvar dokle god je ona kao supruga Hrvata za Bošnjake izdajica, a za Hrvate simbol neprijatelja. <\/p>\n

Kad je po\u010deo hrvatsko-bošnja\u010dki rat, imala je 18 godina i s majkom i dvjema mla\u0111im sestrama \u017eivjela je u zapadnom, prete\u017eno hrvatskom dijelu grada. Tada ih je u svoj stan sklonio mostarski Hrvat, pripadnik hrvatske vojske.<\/p>\n

"\u010cule smo da smo na nekakvom popisu, a ništa se dobro nije doga\u0111alo ljudima s popisa: zatvarali su ih u logore, silovali i ubijali. Da nije bilo njega, normalnog \u010dovjeka usred tog ludila, tko zna što bi bilo s nama", ka\u017ee. <\/p>\n

Godinu dana kasnije su se vjen\u010dali.<\/p>\n

"Bezbroj puta sam za\u017ealila zbog toga. Iako se dobro sla\u017eemo, mi nikamo ne pripadamo. Na zapadnoj strani ne vrijedim onoliko koliko vrijedi Hrvatica. Uzalud mi je i da se pokrstim i promijenim ime. A na isto\u010dnoj bi moj mu\u017e trpio”, ogor\u010dena je. <\/p>\n

Njihova k\u0107i, Ornela Ban, sada \u010detrnaestogodišnjakinja, Hrvatica je, poha\u0111a hrvatsku školu i nosi hrvatsko prezime. Alenka je pristala da joj se k\u0107i krsti, premda joj je kao muslimanki to teško palo. Iako postavlja pitanje zašto njeno dijete ne mo\u017ee biti ”i jedno i drugo”, na kraju sama ka\u017ee: ”Ne \u017eelim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno \u0107u do kraja \u017eivota osje\u0107ati podjele i ne \u017eelim da njoj bude tako.”<\/p>\n

Ipak, u izvještaju što ga je u srpnju 2009. objavio vode\u0107i me\u0111unarodni trust mozgova, International Crisis Group nazire se bar neka nada u normalizaciju odnosa.<\/p>\n

"Granicu izme\u0111u isto\u010dnog i zapadnog Mostara ovih je dana te\u017ee uo\u010diti, no grad je i dalje posve podijeljen, ‘doslovno dva grada’ \u017eive jedan pored drugog". No, \u010dak i to predstavlja napredak: stanovnici sada sigurno i lako prelaze s jedne strane na drugu", stoji u izvještaju.    <\/p>\n

Me\u0111utim, na podijeljenim stranama odrastaju djeca koja ni ne znaju kako izgleda cijeli grad u kojemu \u017eive, a kamoli da bi se me\u0111usobno zabavljali. Oni idu u odvojene škole, na razli\u010dita sveu\u010dilišta – bošnja\u010dko ili hrvatsko – pa \u010dak i u odvojene vrti\u0107e. Jedini mostarski vrti\u0107 otvoren za sve financira se inozemnim sredstvima i namijenjen je prvenstveno djeci s posebnim potrebama, s kojima se integriraju i djeca iz mješovitih brakova.<\/p>\n

"Najviše nas zabrinjava problem segregacije u školama", ocjenjuje i Caroline Revaud, specijalna predstavnica Vije\u0107a Europe u Bosni.<\/p>\n

Klju\u010dna stvar podjele me\u0111u ljudima u Mostaru je strah, smatraju doma\u0107i i me\u0111unarodni stru\u010dnjaci: strah da iza\u0111u iz kolektivnog monetni\u010dkog i monreligijskog identiteta, strah da ne\u0107e biti dobri muslimani ili katolici ako se miješaju jedni s drugima, da \u0107e izgubiti posao i socijalnu sigurnost. <\/p>\n

”Kada se taj strah izgubi, onda \u0107e brak izme\u0111u Muslimana i Hrvata biti pitanje slobode izbora, a ne teret izbora. Tada \u0107e ljudi shvatiti da su mješoviti brakovi društvena kategorija koja svjedo\u010di da se ovdje mo\u017ee normalno \u017eivjeti bez obzira na razlike”, ka\u017ee Mario Antonio Brki\u0107, direktor Me\u0111ureligijskog instituta u Sarajevu.   <\/p>\n

Sjeme potencijalnog budu\u0107eg sukoba u Vukovaru<\/strong><\/p>\n

Nekoliko stotina kilometara sjevernije, u Vukovaru, trideset\u010detverogodišnji Sr\u0111an Šijakovi\u0107 dijeli isto mišljenje.<\/p>\n

"Uzmite jednog Hrvata i Srbina u predratnom Vukovaru i, ako nisu religiozni, vidjet \u0107ete da izme\u0111u njih nema razlike u identitetu. Razli\u010ditost je nametnuta, politi\u010dki  iskonstruirana", ka\u017ee Šijakovi\u0107, najmla\u0111i hrvatski branitelj ju\u017enog ratišta, dok u pozadini trešti koncert lokalnog benda u baroknoj ruševini nekadašnjeg Radni\u010dkog doma u centru Vukovara. Zgradu su uništile neke od 7000 granata koliko ih je dnevno padalo na grad za vrijeme tromjese\u010dne opsade srpske vojske 1991. godine. Do danas nije obnovljena, kao što nije obnovljena ni me\u0111uetni\u010dka tolerancija Vukovaraca. <\/p>\n

Me\u0111utim, usprkos grozotama kojima je svjedo\u010dio u ratu i PTSP-u, Šijakovi\u0107 se o\u017eenio Srpkinjom i danas imaju dijete.<\/p>\n

Me\u0111usobno nemaju nikakvih problema, ali drugi imaju s njima. U hrvatskom kafi\u0107u bi im se do nedavno moglo dogoditi da njemu kavu naplate 5 kuna, a njegovoj \u017eeni kafu duplo više. "Ovdje nacionalni identitet zna\u010di da ako si Hrvat onda mrziš Srbe, i obrnuto”, ka\u017ee on.<\/p>\n

Hrvatsko-srpski brakovi poput njihova i dalje su rijetkost. Godine 1998. \u010dinili su 5% od ukupnog broja brakova u gradu, 2003. tek 1,5%, a 2008. ipak 8%.<\/p>\n

"Ni danas ne znam jesmo li bili hrabri ili ludi", ka\u017ee Dijana Antunovi\u0107 Lazi\u0107 za sebe i svoga mu\u017ea Sinišu. Oboje su Vukovarci, ona je Hrvatica, on Srbin i kada su za vrijeme rata u Vukovaru roditeljima rekli da namjeravaju \u017eivjeti zajedno, bio je to veliki šok. ”Zamjerali su nam što baš moramo biti s pripadnikom neprijateljskog naroda dok ljudi svakodnevno ginu. Mislim da ih je najviše optere\u0107ivalo što \u0107e drugi re\u0107i.”<\/p>\n

Vjen\u010dali su se 1994. godine, kada je Vukovar bio ve\u0107 tre\u0107u godinu pod  srpskom okupacijom. "Bile su to teške godine, mnogi s nama nisu htjeli razgovarati, jer nisu razmišljali svojom glavom ve\u0107 onako kako ka\u017ee politika i crkva”, objašnjava.  <\/p>\n

Stvari se mo\u017eda ipak mijenjaju u Vukovaru. Novi vukovarski gradona\u010delnik \u017deljko Sabo, izabran u svibnju 2009., prvi je poslijeratni gradona\u010delnik koji dolazi iz redova umjerene politi\u010dke opcije. <\/p>\n

Politika je u Vukovaru blagoslovila aparthejd me\u0111u vukovarskom djecom, od vrti\u0107a pa do završetka srednje škole, ka\u017ee Sabo. ”Sasvim malom djetetu morate objašnjavati zašto ne ide u najbli\u017ei vrti\u0107, nego u neki drugi. Tako s tri godine djeca nau\u010de tko su Hrvati, a tko Srbi. Ako roditelj nema strpljenja odgovarati na sva dje\u010dja ”zašto”, onda skrati pri\u010du i ka\u017ee – ne mo\u017eeš i\u0107i tamo jer su oni tvoje klali”, objašnjava.<\/p>\n

Ljiljana Gehrecke iz Europskog doma u Vukovaru tvrdi da takvi stavovi, ako se na njih ne reagira, mogu imati ozbiljne dugoro\u010dne posljedice.<\/p>\n

"Ne samo što segregacija u vukovarskim školama onemogu\u0107uje da se djeca upoznaju pa onda jednom mo\u017eda i sklapaju me\u0111uetni\u010dke brakove, ve\u0107 mo\u017ee biti i uzrok nekog budu\u0107ega sukoba", upozorava ona.<\/p>\n

Pronala\u017eenje mir u emigraciji<\/strong> <\/p>\n

Mnogi ljudi iz balkanskih mješovitih brakova sla\u017eu se da je u takvim etni\u010dki podijeljenim sredinama jedina preostala opcija odlazak u inozemstvo. <\/p>\n

Tako su Sanja Mihajlov, Hari Liki\u0107 i njihova djeca Anej, Lina Lena i Timon Liki\u0107 našli sre\u0107u koja ih je kod ku\u0107e zaobišla. Sanja je Srpkinja iz Beograda, a Hari Bošnjak iz Sarajeva. Sudbina ih je spojila uo\u010di rata, u Šibeniku, gdje je Sanja ljetovala, a Hari radio u jugoslavenskoj mornarici. U Sarajevu nisu mogli \u017eivjeti jer su srpske snage sve \u010dvrš\u0107e opkoljavale grad, a u Beogradu su pokušali, ali su ubrzo odlu\u010dili odseliti dalje.<\/p>\n

"Kada sam u Beogradu vidio susjeda alkoholi\u010dara da \u010disti pušku jer odlazi ratovati u Hrvatsku, postalo mi je jasno da moramo oti\u0107i. Bilo je pitanje njegova raspolo\u017eenja ho\u0107e li tu pušku uperiti u mene”, prepri\u010dava Hari.<\/p>\n\n\n\n
\n

\u010cINJENI\u010cNO STANJE<\/p>\n

Mostar, Bosna i Hercegovina:<\/strong> <\/p>\n

1991.         126 628 stanovnikâ: 35% Bošnjaci, 34% Hrvati, 19% Srbi<\/p>\n

1992 -95.    rat, 2 532 poginulih: 62% Bošnjaci, 19% Hrvati, 17% Srbi<\/p>\n

Danas:        111 116 stanovnikâ: 47% Bošnjaci, 48% Hrvati, 3% Srbi<\/p>\n

Vukovar, Hrvatska:<\/strong><\/p>\n

1991.         44 639 stanovnikâ: 47% Hrvati, 32% Srbi<\/p>\n

1991-98.   rat i srpska okupacija, 1 588 poginulih: 84% Hrvati, 7% Srbi<\/p>\n

Danas:         31 670 stanovnikâ: 58% Hrvati, 33% Srbi<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Godine 1992. otišli su u Nizozemsku i sada \u017eive u gradi\u0107u Helmondu. Te se godine rodila Lina Lena i danas ka\u017ee da se osje\u0107a Nizozemkom. To što su joj roditelji razli\u010ditih nacionalnosti ne smatra ni\u010dim posebnim. <\/p>\n

”Ovdje ima puno ljudi sa svih strana svijeta i nikome nije previše interesantno odakle su moji roditelji. Nije ni meni”, ka\u017ee ta sedamnaestogodišnjakinja. <\/p>\n

Na pitanje koje je nacionalnosti, njen \u010detrnaestogodišnji brat Timon ne zna odgovor. Slije\u017ee ramenima i odgovara: "Nikada me to nitko nije pitao."<\/p>\n

Nino Zelenika iz Mostara nije bio te sre\u0107e. Dijete mješovitog bošnja\u010dko-hrvatskog par, imao je osam godina kada je buknuo rat i do svoje \u010detrnaeste je ve\u0107 morao dobro promisliti o odgovoru na to pitanje. <\/p>\n

On zna da njegov identitet nije homogen. ”Zvu\u010di mi kao potrošen \u017eivot svesti se samo na nacionalnu pripadnost”, ka\u017ee, napominju\u0107i da namjerava oti\u0107i iz Mostara nakon što diplomira. "Ne \u017eelim za 40 godina još uvijek razgovarati o tome tko je Hrvat, a tko Bošnjak. Imam potrebu za normalnijim \u017eivotom, a ovdje ga ne vidim ni u budu\u0107nosti.” <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U postratnim multikulturalnim zajednicama Bosne i Hrvatske mješoviti su brakovi stigmatizirani kao simboli diskreditiranog na\u010dina \u017eivota<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-48820","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48820"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48820\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48820"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48820"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}