{"id":48817,"date":"2009-05-09T21:20:23","date_gmt":"2009-05-09T21:20:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=48817"},"modified":"2009-05-09T21:20:23","modified_gmt":"2009-05-09T21:20:23","slug":"zrtve-bez-mezara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/05\/09\/zrtve-bez-mezara\/","title":{"rendered":"\u017drtve bez mezara"},"content":{"rendered":"

\u0110ulsa Li\u010dina nikada ne\u0107e zaboraviti 27. februar 1993. godine, dan kada je  uzalud \u010dekala da se sa puta iz Beograda vrati njen suprug Iljaz, jedan od 19 putnika otetih  u stanici Štrpci<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Sne\u017eana Rakonjac<\/strong><\/em><\/p>\n

Kroz selo Lozna ne prolazi pruga, ali ve\u0107 16 godina  zloslutni pisak lokomotive budi usnule u zadnjoj ku\u0107i na kraju makadamskog puta. U nekada punom domu  nekadašnjeg doma\u0107ina Iljaza Li\u010dine danas  \u017eive samo  njegova supruga  \u0110ulsa, sin Denis, tišina i sje\u0107anje. Denis je  imao samo tri godine u februaru 1993. godine,  kada su njegovog oca  Iljaza, sa još 18 putnika oteli iz voza u stanici Štrpci, ali je zapamtio njegov lik i roditeljski zagrljaj.  \u0110ulsa pamti mnogo više.  Devetnaest godina skladnog i skromnog  zajedni\u010dkog \u017eivota, radost zbog rodjenja \u010detvoro djece  i \u017eelju da im obezbijede dom.<\/p>\n

\"StanicaZbog toga je Iljaz tri godine radio  u Iraku sa jednom gradjevinskom firmom, ali kad se zaratilo vratio se u zemlju i nastavio posao u Beogradu. Gradili smo ku\u0107u, godinama, ciglu po ciglu, i taman je pokrili plo\u010dom kad su ga zarobili", pri\u010da \u0110ulsa svoju pri\u010du i priziva sje\u0107anja na dan kad je svog doma\u0107ina posljednji put na put ispratila. <\/p>\n

"Sje\u0107am se kao da je sad bilo. Bio je  \u010detvrtak. On je nekoliko puta  kretao i vra\u0107ao se.  I ja sve velim – ajde, zakasni\u0107eš, a on ka\u017ee  – vala, ne mogu nešto da idem.   I ja mu zavikah –  pa nemoj i\u0107i!  A on veli – moram da  zaklju\u010dim bolovanje i platu donesem. Najstariji sin mi je u\u010dio u Podgorici. O\u010dekivali smo ga u subotu  i trebalo mu je dati novac da plati dom.  Adnan je došao,  ali  Iljaza nema pa nema. \u010cekali smo i u nedjelju vas cijeli dan, a onda dodje  \u0111ever sav skrušen i  ka\u017ee da je \u010duo na radiju vijest o otmici u Štrpcima i da se plaši da Iljaz mo\u017ee biti medju njima.  Kakav Iljaz,  zavikah, mora da je ostao u Beogradu da radi. U pola osam u nedelju ve\u0107e,  javili su i na Televiziji", pri\u010da Djulsa  otiru\u0107i  suze i nastavlja: " Iste no\u0107i kad su objavili da su ih ubili, majka mi je umrla.  Samo je zavikala, ah  \u0110ulsa, ah rano moja". <\/p>\n

Uz svu muku, trebalo je utješiti djecu.  I sad vidi njihova uplakana lica i pogled što zami\u010de niz put,  is\u010dekuju\u0107i  da se tamo negdje u daljini nasluti o\u010dev korak, sve hitriji i radosniji  kako se pribli\u017eava ku\u0107noj avliji. Ali vratnica na plotu ostala je zatvorena.  I sad \u010duje dje\u010dija  pitanja –  kad \u0107e babo do\u0107i, ho\u0107e li do\u0107i, zašto ne\u0107e do\u0107i. Bezbroj pitanja na koja nije  mogla ili  nije umjela odgovoriti. Istina je  bezdušno  zvu\u010dala, a zaludnju nadu koja je dugo tinjala  nije imala sa kime podijeliti.<\/p>\n

"Mo\u017eeš li samo zamisliti kako je kad djeca o\u010dekuju oca, a njega nema. Samo to zamisli. A ja sam se ipak nadala. Sve sam se nadala mo\u017ee biti zamjena neka, do\u0107i \u0107e nam on. Svekar bi mi grdan rekao –  jok,  njih je uzela paravojska, oni se ne\u0107e vratiti. I stalno je plakao. Da muško toliko pla\u010de kao on, to do tada vidjela nijesam. I on je za sinom precrko", prisje\u0107a se \u0110ulsa. <\/p>\n

\u017divot je stao<\/strong><\/p>\n

Drama Iljaza Li\u010dine i još 18 putnika otetih iz voza Lov\u0107en broj 671, prema do sada utvrdjenim tragovima, okon\u010dana je u blizini Višegrada. Istovremeno, po\u010dela je i drama njegove porodice,  koja i danas traje.<\/p>\n

"Iljaz je tada imao  43 godine,  ja godinu manje kada je sam djeci postala i otac i majka",  podsje\u0107a \u0110ulsa, zagledana u fotografiju u pasošu. "Eto, ovo mu je jedina slika. Vidiš  kako je mlad bio. Nestao je kad  je  djeci bio  najpotrebniji.  Denis je imao samo tri godine.  Ovo dvoje starije, Azra sa  14 i Admir  sa 16 godina,  svaki dan su putovali 20 kilometara u školu u Bijelom Polju,  a Adnan je bio najstariji i u\u010dio je u Podgorici.  I  njega sam izgubila, tri  godine nakon mu\u017eeve smrti.  Završio je za zubnog  tehni\u010dara, htio na fakultet u Prištinu, ali nije se moglo. I tamo se zaratilo.  Onda su ga pozvali u vojsku. Poslije svega što nam se desilo, morao je odu\u017eiti dug dr\u017eavi", pri\u010da \u0110ulsa svoju pri\u010du i uzdiše: "I kad je napunio 22 godine sam je sebi \u017eivot uzeo. Sam je sebi vezu na grlo stavio i objesio se od 22 godine. Zbog oca je on to uradio. Samo zbog oca".<\/p>\n

I tu je \u0110ulsin \u017eivot još jednom stao. Uprkos svemu,  morala je  dalje. Valjalo je na\u0107i snage da izvede na put još troje djece. Ali, kako sa tolikom mukom, tugom i još uz to nemaštinom. Mjesec dana nakon otmice u Štrpcima iz beogradskog preduze\u0107a u kojem je Iljaz Li\u010dina radio, umjesto sau\u010deš\u0107a,  rije\u010di utjehe ili pomo\u0107i,  na adresu njegove porodice stigao je otkaz zbog neopravdanog odsustva sa posla. Od tada \u0110ulsina porodica \u017eivi od 65 eura  socijalne pomo\u0107i. Ni od dr\u017eave Crne Gore  porodicama otetih ni rije\u010di,  ni pomo\u0107i.  <\/p>\n

"I  sin mi je nastradao i \u010dovjek mi je nastradao i niko od   vlasti za ovih 16 godina nije došao  da pita kako smo, mo\u017eemo li,  kako  \u017eivim s tom porodicom. Niko. Bo\u017ee sa\u010duvaj.  Da se ratilo u Crnoj Gori,  mo\u017eda bi rekli ratno je stanje,  je l’ tako?  Ali ratilo se u Crnoj Gori nije. Ljudi su otišli, vala,  ni krivi ni du\u017eni".<\/p>\n

Dvoje starije djece \u0110ulsa je izvela na put. Azra danas \u017eivi u Pe\u0107i, Admir u Francuskoj. Najmladji Denis, odli\u010dan djak, sa diplomom "Lu\u010da"  mogao je studirati u Podgorici,  ali nije  stigla obe\u0107ana stipendija, a nije htio ni  majku samu ostaviti. Sada je brucoš na Pravnom fakultetu u Bijelom Polju, a \u0110ulsa ve\u0107 broji dane do njegove diplome. Htjela bi  da gleda u budu\u0107nost, a opet ne mo\u017ee. Malo, malo pa se vrati u prošlost.     <\/p>\n

"Kad  bi im barem  kosti pronašli,  da mo\u017eemo kao ljude da ih sahranimo i mezar postavimo. Prije dvije godine dolazili su istra\u017eitelji iz Republike Srpske, uzimali krv na analizu. Ponadala sam se da su  ih našli i da ho\u0107e da uporede podatke. Ali ništa od toga ne bi. Ostaje nam samo da \u010dekamo i da se nadamo da \u0107e ih  prona\u0107i i da \u0107e krivci  biti ka\u017enjeni".<\/p>\n

Zlo\u010din bez kazne<\/strong><\/p>\n

Za zlo\u010din otmice u Štrpcima, nakon višegodišnjeg sudskog procesa,  na dvadeset godina zatvora osudjen je Nebojša Ranisavljevi\u0107 iz Višegrada . Ostali  pripadnici paravojnih jedinica smrti iz Republike Srpske,  izvršioci i nalogodavci, još nijesu privedeni pravdi.  Štrpci su i nakon 16 godine  zlo\u010din bez kazne. <\/p>\n\n\n\n
\n

Izvještavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta politi\u010dkih nauka u Podgorici  –  Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostuju\u0107a predava\u010dica, docentkinja  Dubravka Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107.<\/strong> Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog školstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima \u017eele da se bave u budu\u0107oj profesiji. Imaju\u0107i tu ideju u vidu, ishodište izbornog predmeta Izvještavanje u kriznim situacijama  su tri samostalna, \u017eanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje.  Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u \u017eanru  intervjua ili bilješke, drugog su krizne situacije u kojima su ugro\u017eeni ljudski \u017eivoti nebrigom ili namjerom (‘saobra\u0107ajke’ i bezbjednost u saobra\u0107aju uopšte) u \u017eanru \u010dlanka, a tre\u0107eg reporta\u017ea iz oblasti krvnih delikata, ali i po\u017eari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, teroristi\u010dke akcije. <\/p>\n

PC NEN je otvoren za podršku i objavi\u0107e neke od ‘ranih radova’ budu\u0107ih novinara\/novinarki.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

U Prijepolju je prije dvije godine   podignut spomenik \u017ertvama otmice,  ali samo za srpske dr\u017eavljane.  Njih devetnaest povedeni su zajedno nedu\u017eni u smrt,  i  razdvojeni, opet tudjom voljom,  u svijetu koji su nevoljno napustili.  Dr\u017eava Crna Gora koja je pet dana nakon otmice 1993. godine najavila da ništa ne\u0107e za\u017eiti za spas otetih  gradjana ve\u0107 16  godina  \u0107uti. Nema mermerne plo\u010de sa imenima osam crnogorskih dr\u017eavljana  koji su i stradali samo zbog biljega imena. Senad \u0110e\u010devi\u0107 imao je samo 17 godina,  Esad Kapetanovi\u0107 ni punih 20 kada je zauvijek ostavio gluhonijeme roditelje, Ismet Baba\u010di\u0107  tek potrošio  tre\u0107u deceniju,  Rifat Husovi\u0107 koju godinu stariji. I Jusufa Rastodera ima ko da o\u017eali  – šestoro djece i teško oboljela supruga.  Še\u0107o Softi\u0107 ostavio je \u010detvoro\u010dlanu porodicu, baš kao  i Fehim Bakija, mu\u017e \u0110ulsine sestre od tetke.    <\/p>\n

Njih dvije imaju zajedni\u010dku tugu i mo\u017eda ponajbolje razumiju jedna drugu. Uz njih su i ostali \u010dlanovi porodica otetih u Štrpcima, koje se okupljaju svake godine 27. februara, da se zajedno prisjete svojih najmilijih i da podsjete  dr\u017eavu na osam, odnosno  19 zaboravljenih.  Zalud, ravnodušnost  i  zavjera tišine uporno nadja\u010davaju  njihove  molbe . Samo su liberali i socijaldemokrati godinama podsje\u0107ali  da bol porodica otetih nije i ne smije biti samo njihova tragedija i da Crna Gora ne mo\u017ee na\u0107i spokoj dok na savjesti nosi nerasvijetljeni zlo\u010din u Štrpcima. <\/p>\n

Voz Lov\u0107en broj 671 i danas prolazi kroz iste stanice, ali ne ostavlja više svoje putnike na tromedji  Crne Gore, Bosne i Srbije. Do 27. februara 1993. \u0110ulsa nikad nije \u010dula za Štrpce, mjesto koje \u0107e obilje\u017eiti i zauvijek promijeniti njen \u017eivot. Njeno  potresno svjedo\u010denje samo je jedno  od 19 sli\u010dnih. Ratovi za sobom, na\u017ealost, ostavljaju i ovakve pri\u010de. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0110ulsa Li\u010dina nikada ne\u0107e zaboraviti 27. februar 1993. godine, dan kada je  uzalud \u010dekala da se sa puta iz Beograda vrati njen suprug Iljaz, jedan od 19 putnika otetih  u stanici Štrpci<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-48817","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48817","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48817"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48817\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48817"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48817"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48817"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}