{"id":48817,"date":"2009-05-09T21:20:23","date_gmt":"2009-05-09T21:20:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=48817"},"modified":"2009-05-09T21:20:23","modified_gmt":"2009-05-09T21:20:23","slug":"zrtve-bez-mezara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/05\/09\/zrtve-bez-mezara\/","title":{"rendered":"\u017drtve bez mezara"},"content":{"rendered":"<p><em>\u0110ulsa Li\u010dina nikada ne\u0107e zaboraviti 27. februar 1993. godine, dan kada je&nbsp; uzalud \u010dekala da se sa puta iz Beograda vrati njen suprug Iljaz, jedan od 19 putnika otetih&nbsp; u stanici &Scaron;trpci<\/em><\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Sne\u017eana Rakonjac<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kroz selo Lozna ne prolazi pruga,&nbsp;ali ve\u0107 16 godina&nbsp; zloslutni&nbsp;pisak lokomotive budi usnule u zadnjoj ku\u0107i na kraju makadamskog puta. U nekada punom domu&nbsp; nekada&scaron;njeg doma\u0107ina Iljaza Li\u010dine danas&nbsp; \u017eive samo&nbsp; njegova supruga&nbsp; \u0110ulsa, sin Denis, ti&scaron;ina i sje\u0107anje. Denis je&nbsp; imao samo tri godine u februaru 1993. godine,&nbsp; kada su njegovog oca&nbsp; Iljaza, sa jo&scaron; 18 putnika oteli iz voza u stanici &Scaron;trpci, ali je zapamtio njegov lik i roditeljski zagrljaj.&nbsp; \u0110ulsa pamti mnogo vi&scaron;e.&nbsp; Devetnaest godina skladnog i skromnog&nbsp; zajedni\u010dkog \u017eivota, radost zbog rodjenja \u010detvoro djece&nbsp; i \u017eelju da im obezbijede dom.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" height=\"251\" alt=\"Stanica &Scaron;trpci\/arhiva\" hspace=\"2\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/lokalno\/stanica_strpci.jpg\" width=\"267\" align=\"left\" vspace=\"1\" border=\"0\" \/>Zbog toga je Iljaz tri godine radio&nbsp; u Iraku sa jednom gradjevinskom firmom, ali kad se zaratilo vratio se u zemlju i nastavio posao u Beogradu. Gradili smo ku\u0107u, godinama, ciglu po ciglu, i taman je pokrili plo\u010dom kad su ga zarobili&quot;, pri\u010da \u0110ulsa svoju pri\u010du i priziva sje\u0107anja na dan kad je svog doma\u0107ina posljednji put na put ispratila. <\/p>\n<p>&quot;Sje\u0107am se kao da je sad bilo. Bio je&nbsp; \u010detvrtak. On je nekoliko puta&nbsp; kretao i vra\u0107ao se.&nbsp; I ja sve velim &#8211; ajde, zakasni\u0107e&scaron;, a on ka\u017ee&nbsp; &#8211; vala, ne mogu ne&scaron;to da idem.&nbsp;&nbsp; I ja mu zavikah &#8211;&nbsp; pa nemoj i\u0107i!&nbsp; A on veli &#8211; moram da&nbsp; zaklju\u010dim bolovanje i platu donesem. Najstariji sin mi je u\u010dio u Podgorici. O\u010dekivali smo ga u subotu&nbsp; i trebalo mu je dati novac da plati dom.&nbsp; Adnan je do&scaron;ao,&nbsp; ali&nbsp; Iljaza nema pa nema. \u010cekali smo i u nedjelju vas cijeli dan, a onda dodje&nbsp; \u0111ever sav skru&scaron;en i&nbsp; ka\u017ee da je \u010duo na radiju vijest o otmici u &Scaron;trpcima i da se pla&scaron;i da Iljaz mo\u017ee biti medju njima.&nbsp; Kakav Iljaz,&nbsp; zavikah, mora da je ostao u Beogradu da radi. U pola osam u nedelju ve\u0107e,&nbsp; javili su i na Televiziji&quot;, pri\u010da Djulsa&nbsp; otiru\u0107i&nbsp; suze i nastavlja: &quot; Iste no\u0107i kad su objavili da su ih ubili, majka mi je umrla.&nbsp; Samo je zavikala, ah&nbsp; \u0110ulsa, ah rano moja&quot;. <\/p>\n<p>Uz svu muku, trebalo je utje&scaron;iti djecu.&nbsp; I sad vidi njihova uplakana lica i pogled &scaron;to zami\u010de niz put,&nbsp; is\u010dekuju\u0107i&nbsp; da se tamo negdje u daljini nasluti o\u010dev korak, sve hitriji i radosniji&nbsp; kako se pribli\u017eava ku\u0107noj avliji. Ali vratnica na plotu ostala je zatvorena.&nbsp; I sad \u010duje dje\u010dija&nbsp; pitanja &#8211;&nbsp; kad \u0107e babo do\u0107i, ho\u0107e li do\u0107i, za&scaron;to ne\u0107e do\u0107i. Bezbroj pitanja na koja nije&nbsp; mogla ili&nbsp; nije umjela odgovoriti. Istina je&nbsp; bezdu&scaron;no&nbsp; zvu\u010dala, a zaludnju nadu koja je dugo tinjala&nbsp; nije imala sa kime podijeliti.<\/p>\n<p>&quot;Mo\u017ee&scaron; li samo zamisliti kako je kad djeca o\u010dekuju oca, a njega nema. Samo to zamisli. A ja sam se ipak nadala. Sve sam se nadala mo\u017ee biti zamjena neka, do\u0107i \u0107e nam on. Svekar bi mi grdan rekao &#8211;&nbsp; jok,&nbsp; njih je uzela paravojska, oni se ne\u0107e vratiti. I stalno je plakao. Da mu&scaron;ko toliko pla\u010de kao on, to do tada vidjela nijesam. I on je za sinom precrko&quot;, prisje\u0107a se \u0110ulsa. <\/p>\n<p><strong>\u017divot je stao<\/strong><\/p>\n<p>Drama Iljaza Li\u010dine i jo&scaron; 18 putnika otetih iz voza Lov\u0107en broj 671, prema do sada utvrdjenim tragovima, okon\u010dana je u blizini Vi&scaron;egrada. Istovremeno, po\u010dela je i drama njegove porodice,&nbsp; koja i danas traje.<\/p>\n<p>&quot;Iljaz je tada imao&nbsp; 43 godine,&nbsp; ja godinu manje kada je sam djeci postala i otac i majka&quot;,&nbsp; podsje\u0107a \u0110ulsa, zagledana u fotografiju u paso&scaron;u. &quot;Eto, ovo mu je jedina slika. Vidi&scaron;&nbsp; kako je mlad bio. Nestao je kad&nbsp; je&nbsp; djeci bio&nbsp; najpotrebniji.&nbsp; Denis je imao samo tri godine.&nbsp; Ovo dvoje starije, Azra sa&nbsp; 14 i Admir&nbsp; sa 16 godina,&nbsp; svaki dan su putovali 20 kilometara u &scaron;kolu u Bijelom Polju,&nbsp; a Adnan je bio najstariji i u\u010dio je u Podgorici.&nbsp; I&nbsp; njega sam izgubila, tri&nbsp; godine nakon mu\u017eeve smrti.&nbsp; Zavr&scaron;io je za zubnog&nbsp; tehni\u010dara, htio na fakultet u Pri&scaron;tinu, ali nije se moglo. I tamo se zaratilo.&nbsp; Onda su ga pozvali u vojsku. Poslije svega &scaron;to nam se desilo, morao je odu\u017eiti dug dr\u017eavi&quot;, pri\u010da \u0110ulsa svoju pri\u010du i uzdi&scaron;e: &quot;I kad je napunio 22 godine sam je sebi \u017eivot uzeo. Sam je sebi vezu na grlo stavio i objesio se od 22 godine. Zbog oca je on to uradio. Samo zbog oca&quot;.<\/p>\n<p>I tu je \u0110ulsin \u017eivot jo&scaron; jednom stao. Uprkos svemu,&nbsp; morala je&nbsp; dalje. Valjalo je na\u0107i snage da izvede na put jo&scaron; troje djece. Ali, kako sa tolikom mukom, tugom i jo&scaron; uz to nema&scaron;tinom. Mjesec dana nakon otmice u &Scaron;trpcima iz beogradskog preduze\u0107a u kojem je Iljaz Li\u010dina radio, umjesto sau\u010de&scaron;\u0107a,&nbsp; rije\u010di utjehe ili pomo\u0107i,&nbsp; na adresu njegove porodice stigao je otkaz zbog neopravdanog odsustva sa posla. Od tada \u0110ulsina porodica \u017eivi od 65 eura&nbsp; socijalne pomo\u0107i. Ni od dr\u017eave Crne Gore&nbsp; porodicama otetih ni rije\u010di,&nbsp; ni pomo\u0107i.&nbsp; <\/p>\n<p>&quot;I&nbsp; sin mi je nastradao i \u010dovjek mi je nastradao i niko od&nbsp;&nbsp; vlasti za ovih 16 godina nije do&scaron;ao&nbsp; da pita kako smo, mo\u017eemo li,&nbsp; kako&nbsp; \u017eivim s tom porodicom. Niko. Bo\u017ee sa\u010duvaj.&nbsp; Da se ratilo u Crnoj Gori,&nbsp; mo\u017eda bi rekli ratno je stanje,&nbsp; je l&#8217; tako?&nbsp; Ali ratilo se u Crnoj Gori nije. Ljudi su oti&scaron;li, vala,&nbsp; ni krivi ni du\u017eni&quot;.<\/p>\n<p>Dvoje starije djece \u0110ulsa je izvela na put. Azra danas \u017eivi u Pe\u0107i, Admir u Francuskoj. Najmladji Denis, odli\u010dan djak, sa diplomom &quot;Lu\u010da&quot;&nbsp; mogao je studirati u Podgorici,&nbsp; ali nije&nbsp; stigla obe\u0107ana stipendija, a nije htio ni&nbsp; majku samu ostaviti. Sada je bruco&scaron; na Pravnom fakultetu u Bijelom Polju, a \u0110ulsa ve\u0107 broji dane do njegove diplome. Htjela bi&nbsp; da gleda u budu\u0107nost, a opet ne mo\u017ee. Malo, malo pa se vrati u pro&scaron;lost.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/p>\n<p>&quot;Kad&nbsp; bi im barem&nbsp; kosti prona&scaron;li,&nbsp; da mo\u017eemo kao ljude da ih sahranimo i mezar postavimo. Prije dvije godine dolazili su istra\u017eitelji iz Republike Srpske, uzimali krv na analizu. Ponadala sam se da su&nbsp; ih na&scaron;li i da ho\u0107e da uporede podatke. Ali ni&scaron;ta od toga ne bi. Ostaje nam samo da \u010dekamo i da se nadamo da \u0107e ih&nbsp; prona\u0107i i da \u0107e krivci&nbsp; biti ka\u017enjeni&quot;.<\/p>\n<p><strong>Zlo\u010din bez kazne<\/strong><\/p>\n<p>Za zlo\u010din otmice u &Scaron;trpcima, nakon vi&scaron;egodi&scaron;njeg sudskog procesa,&nbsp; na dvadeset godina zatvora osudjen je Neboj&scaron;a Ranisavljevi\u0107 iz Vi&scaron;egrada . Ostali&nbsp; pripadnici paravojnih jedinica smrti iz Republike Srpske,&nbsp; izvr&scaron;ioci i nalogodavci, jo&scaron; nijesu privedeni pravdi.&nbsp; &Scaron;trpci su i nakon 16 godine&nbsp; zlo\u010din bez kazne. <\/p>\n<table style=\"height: 300px; background-color: #cccccc\" width=\"259\" align=\"right\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td>\n<p>Izvje&scaron;tavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta politi\u010dkih nauka u Podgorici&nbsp; &#8211;&nbsp; Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostuju\u0107a predava\u010dica, docentkinja&nbsp; <strong>Dubravka Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107.<\/strong> Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog &scaron;kolstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima \u017eele da se bave u budu\u0107oj profesiji. Imaju\u0107i tu ideju u vidu, ishodi&scaron;te izbornog predmeta Izvje&scaron;tavanje u kriznim situacijama&nbsp; su tri samostalna, \u017eanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje.&nbsp; Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u \u017eanru&nbsp; intervjua ili bilje&scaron;ke, drugog su krizne situacije u kojima su ugro\u017eeni ljudski \u017eivoti nebrigom ili namjerom (&#8216;saobra\u0107ajke&#8217; i bezbjednost u saobra\u0107aju uop&scaron;te) u \u017eanru \u010dlanka, a tre\u0107eg reporta\u017ea iz oblasti krvnih delikata, ali i po\u017eari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, teroristi\u010dke akcije. <\/p>\n<p>PC NEN je otvoren za podr&scaron;ku i objavi\u0107e neke od &#8216;ranih radova&#8217; budu\u0107ih novinara\/novinarki.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p>U Prijepolju je prije dvije godine&nbsp;&nbsp; podignut spomenik \u017ertvama otmice,&nbsp; ali samo za srpske dr\u017eavljane.&nbsp; Njih devetnaest povedeni su zajedno nedu\u017eni u smrt,&nbsp; i&nbsp; razdvojeni, opet tudjom voljom,&nbsp; u svijetu koji su nevoljno napustili.&nbsp; Dr\u017eava Crna Gora koja je pet dana nakon otmice 1993. godine najavila da ni&scaron;ta ne\u0107e za\u017eiti za spas otetih&nbsp; gradjana ve\u0107 16&nbsp; godina&nbsp; \u0107uti. Nema mermerne plo\u010de sa imenima osam crnogorskih dr\u017eavljana&nbsp; koji su i stradali samo zbog biljega imena. Senad \u0110e\u010devi\u0107 imao je samo 17 godina,&nbsp; Esad Kapetanovi\u0107 ni punih 20 kada je zauvijek ostavio gluhonijeme roditelje, Ismet Baba\u010di\u0107&nbsp; tek potro&scaron;io&nbsp; tre\u0107u deceniju,&nbsp; Rifat Husovi\u0107 koju godinu stariji. I Jusufa Rastodera ima ko da o\u017eali&nbsp; &#8211; &scaron;estoro djece i te&scaron;ko oboljela supruga.&nbsp; &Scaron;e\u0107o Softi\u0107 ostavio je \u010detvoro\u010dlanu porodicu, ba&scaron; kao&nbsp; i Fehim Bakija, mu\u017e \u0110ulsine sestre od tetke.&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/p>\n<p>Njih dvije imaju zajedni\u010dku tugu i mo\u017eda ponajbolje razumiju jedna drugu. Uz njih su i ostali \u010dlanovi porodica otetih u &Scaron;trpcima, koje se okupljaju svake godine 27. februara, da se zajedno prisjete svojih najmilijih i da podsjete&nbsp; dr\u017eavu na osam, odnosno&nbsp; 19 zaboravljenih.&nbsp; Zalud, ravnodu&scaron;nost&nbsp; i&nbsp; zavjera ti&scaron;ine uporno nadja\u010davaju&nbsp; njihove&nbsp; molbe . Samo su liberali i socijaldemokrati godinama podsje\u0107ali&nbsp; da bol porodica otetih nije i ne smije biti samo njihova tragedija i da Crna Gora ne mo\u017ee na\u0107i spokoj dok na savjesti nosi nerasvijetljeni zlo\u010din u &Scaron;trpcima. <\/p>\n<p>Voz Lov\u0107en broj 671 i danas prolazi kroz iste stanice, ali ne ostavlja vi&scaron;e svoje putnike na tromedji&nbsp; Crne Gore, Bosne i Srbije. Do 27. februara 1993. \u0110ulsa nikad nije \u010dula za &Scaron;trpce, mjesto koje \u0107e obilje\u017eiti i zauvijek promijeniti njen \u017eivot. Njeno&nbsp; potresno svjedo\u010denje samo je jedno&nbsp; od 19 sli\u010dnih. Ratovi za sobom, na\u017ealost, ostavljaju i ovakve pri\u010de. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p><em>\u0110ulsa Li\u010dina nikada ne\u0107e zaboraviti 27. februar 1993. godine, dan kada je&nbsp; uzalud \u010dekala da se sa puta iz Beograda vrati njen suprug Iljaz, jedan od 19 putnika otetih&nbsp; u stanici &Scaron;trpci<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-48817","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48817","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48817"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48817\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48817"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48817"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48817"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}