{"id":48816,"date":"2009-05-07T11:09:46","date_gmt":"2009-05-07T11:09:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=48816"},"modified":"2009-05-07T11:09:46","modified_gmt":"2009-05-07T11:09:46","slug":"trijumf-zdravog-razuma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/05\/07\/trijumf-zdravog-razuma\/","title":{"rendered":"Trijumf zdravog razuma"},"content":{"rendered":"

"Narkomana \u010dak ni strah od smrti ne mo\u017ee izvu\u0107i ili natjerati da prestane… jedina bolest, od koje se, kad ga zahvati, \u010dovjek ne \u017eeli izlije\u010diti."<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Valentina Drebnickaja<\/strong><\/em><\/p>\n

U vremenu u kojem \u017eivimo, nasilje, strah i opojne supstance su postale redovna pojava. Starosna granica kada se mladi susre\u0107u sa time se pomjera sve ni\u017ee, a njihov broj raste svakim danom. Uzrok ovakve degradacije društva se mo\u017ee tra\u017eiti u nezadovoljstvu socijalnim okolnostima, kulturnim okvirima ali i ku\u0107nom (ne)vaspitanju. <\/p>\n

\"Ilustracija\"Prije samo desetak godina, niko nije ni sumnjao da \u0107e i Crna Gora postati mjesto koje, s obzirom na broj stanovnika, bruji od opasnosti koriš\u0107enja narkotika. Mnogo je onih koji su krenuli stranputicom, a vrlo ih je malo vra\u0107eno u normalan \u017eivot. Šta za njih, uopšte, normalan \u017eivot podrazumijeva? <\/p>\n

No\u0107i bez nesanice, jutra bez zavisnosti, dani bez agonije. Ovo  jedino mo\u017ee da shvati i vjerodostojno govoriti o tome neko ko je zaista prošao kroz sve. Danas je to, još mlad, odgovoran \u010dovjek, koji je ipak uspio da \u017eivi i svjetliju stranu \u017eivota. A, malo je takvih. <\/p>\n

"Po\u010deo sam da koristim opojne supstance još kao klinac, uz društvo. Tada je va\u017eilo ono- ako ne probaš, ne smiješ jer si kukavica", ka\u017ee nam M.D. (24). <\/p>\n

Mnogi smatraju da je upravo \u017eelja za isticanjem u društvu i strah od odbacivanja, glavni razlog da se postane po\u010detnik. A razlika izme\u0111u po\u010detnika i ve\u0107 obilje\u017eenog narkomana je mala- oboje su zavisnici. <\/p>\n

"Iako prvo uzimate lakše droge, odnosno samo travu, navu\u010dete se i na to. Vremenom se organizam navikne, pa tra\u017ei nešto ja\u010de", ka\u017ee M.D. <\/p>\n\n\n\n
\n

Izvještavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta politi\u010dkih nauka u Podgorici  –  Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostuju\u0107a predava\u010dica, docentkinja  Dubravka Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107<\/strong>. Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog školstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima \u017eele da se bave u budu\u0107oj profesiji. Imaju\u0107i tu ideju u vidu, ishodište izbornog predmeta Izvještavanje u kriznim situacijama  su tri samostalna, \u017eanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje.  Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u \u017eanru  intervjua ili bilješke, drugog su krizne situacije u kojima su ugro\u017eeni ljudski \u017eivoti nebrigom ili namjerom (‘saobra\u0107ajke’ i bezbjednost u saobra\u0107aju uopšte) u \u017eanru \u010dlanka, a tre\u0107eg reporta\u017ea iz oblasti krvnih delikata, ali i po\u017eari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, teroristi\u010dke akcije. <\/p>\n

PC NEN je otvoren za podršku i objavi\u0107e neke od ‘ranih radova’ budu\u0107ih novinara\/novinarki.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Na pitanje da li je postojanje maloljetni\u010dke delikvencije i sve zastupljeniji "\u017eivot na ulici" opravdanje za uplitanje u tako ozbiljne i opasne vode, M.D. odgovara: "Opravdanje mo\u017eda nije, ali razlog jeste. Društvo u kojem se na\u0111ete je od presudnog zna\u010daja. Naravno, radoznalost je tu…ja sam tako po\u010deo. Sa 16 godina, jedino šta sam znao i mislio je kako da ispadnem faca, dobro se provedem i na\u0111em što ljepšu curu. I što više njih. A onda, vrijeme ide, cure prolaze, a droga ostaje."   <\/p>\n

Nakon pušenja trave, marihuane, što je najzastupljeniji po\u010detni\u010dki nivo, rijetko ko odustane od "onog" što ide posle. Naime, ta potreba da se proba, na\u0111e, iskoristi, tra\u017ei, je sve ve\u0107a, a volja za prestankom jenjava. M.D. je po\u010deo da krade. Prvo od svojih, onda od drugova, poznanika. Razapet izme\u0111u \u017eelje da stekne- pa na koji god na\u010din, prestane ve\u0107 jednom i ni u kom slu\u010daju ne bude otkriven, radio je za sebe, ali i protiv sebe istovremeno. Ka\u017ee da kad imate nekog s kim to mo\u017eete podijeliti i sa kojim ste zajedno u istom, u najmanju ruku, problemu, je lakše. Me\u0111utim, sve se to svede na zajedni\u010dku potragu i nabavku, a ne bilo kakvu pomo\u0107 u pravom smislu. Poma\u017eete se, ali u sve daljem zala\u017eenju u pakao. <\/p>\n

"Moje se društvo sastojalo od onih koji su jednom probali i odustali, i onih koji su, kao ja, nastavili. Vremenom, ovi prvi su se izgubili. Nestali. Ja im zavidim na tome. Da sam se navukao na iglu, i ja bih nestao, ali baš."<\/p>\n

M.D. je koristio tablete, a kasnije i unosio i te\u017ei prašak. Jedino ga je, kako ka\u017ee, strah od inekcije iz djetinjstva, zadr\u017eao da ne po\u010dne sa ubrizgavanjem. Bio je svjedok situacija za koje se misli da se mogu vidjeti samo na filmu. Na\u017ealost, dilovanje, ne\u017eeljene trudno\u0107e, drhtavo tra\u017eenje droge, padanje u agoniju i nemogu\u0107nost zdravog razmišlanja pa \u010dak ustajanja iz kreveta (ili, \u010deš\u0107e, poda nekog toaleta), je prisutno i kod nas. To su ljudi koji se ne mogu izlije\u010diti, samo privremeno. Uvijek popuštaju na kraju, jer je to posljednji stadium u ovoj "igri". <\/p>\n\n\n\n
\n

U 491 slu\u010daju pojedina\u010dne zaplijene  2007. godine, ukupno je prona\u0111eno i oduzeto 284.131 gram opojnih droga. Prona\u0111eno je i oduzeto oko 1.970,77 grama smješe koja se koristi za miješanje sa opojnim drogama (prokain, kofein, paracetamol). Prema podacima istra\u017eiva\u010dkog tima, u Crnoj Gori ima više od 3000 narkomana, a svega je osam slu\u010dajeva registrovano na klini\u010dkom lije\u010denju prošle godine.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

"Potreba te jednostavno zavla\u010di i, iako znaš da je loše to što radiš, da šteti, ne mo\u017eeš da prestaneš. Prepustiš se jer misliš da \u0107eš, kad \u010dvrsto odlu\u010diš, mo\u0107i da se vratiš u normalu. To su bajke. Prvenstveno zbog toga jer je tada tvoja jedina normala droga, ništa osim nje.", ka\u017ee M.D. <\/p>\n

U tim se trenucima gubi pravi smisao \u017eivota, a ra\u0111a novi. Takmi\u010di se sa samim sobom u nadmudrivanju, laganju, da \u0107e sve jednog dana prestati. Osoba je \u010dak sposobna da, za \u010dudo, druge odgovara og toga, u\u010di kako je to loše, a da sama opet srlja u istuprovaliju. Takvi su najgori za sebe. Ve\u0107ina njih, ipak, nude\u0107i i preprodaju\u0107i drogu drugima, nabavlja i za sebe i za kupce. Na taj na\u010din se najlakše zaradi novac jer su potrebe  sve ve\u0107e, a i skuplje.  <\/p>\n

"Dešavalo se da po nekoliko dana ne pojedem ništa osim kesice \u010dipsa, samo da bi skupio pare za prašak. Kad uzmeš ono šta ti treba, zaboraviš i na glad, \u017ee\u0111, sve. Nastaje ringišpil. Kad pro\u0111e dejstvo, nisi ni za šta, i upravo zbog toga jedva \u010dekaš naredni put. Ako mo\u017ee, odmah." <\/p>\n

Narkomana \u010dak ni strah od smrti ne mo\u017ee izvu\u0107i ili natjerati da prestane. To je jedina bolest, od koje se, kad ga zahvati, \u010dovjek ne \u017eeli izlije\u010diti. Obi\u010dno se na kraju namjerno predoziraju da bi okon\u010dali agoniju. "To se desilo i mom prijatelju…", ka\u017ee M.D., i nastavlja: "…ali je on koristio mnogo ja\u010de droge, bio je na igli. Svjestan da mu je uništenje neizbje\u017eno, distancirao se od porodice, prijatelja…ili oni od njega. Pogodila me je njegova smrt jer sam je pro\u017eivio kao svoju. Vidio sam šta me \u010deka, ako nastavim u ovoj, svojoj "normali"." <\/p>\n

Naravno, nijedan zavisnik se ne mo\u017ee preko no\u0107i promijeniti, pa koju god supstancu koristio. Ono što slijedi tokom odvikavanja, je, naj\u010deš\u0107e, navikavanje na cigarete i alkohol. "To te makar ne mo\u017ee ubiti.", ka\u017ee naš sagovornik.<\/p>\n

Iako se nalazio u stanju za koje je znao da je opasno po \u017eivot, da sramoti porodicu i daje loš primjer, najbitnije od svega je bilo da on dobije volju, a i \u017eelju, da okon\u010da s tim. Zavisniku niko ne mo\u017ee pomo\u0107i koliko on sam. "Po\u010deo sam da radim u nevladinoj organizaciji, i to upravo poma\u017eu\u0107i narkomanima i drugim asocijalnim slu\u010dajevima. Podoban sam za to jer znam u kojim krajevima ima najviše konzumacije, tako da mogu doprinijeti i u otkrivanju novih. Shvatio sam kako to izgleda biti sa druge strane i gledati tu\u0111u patnju." <\/p>\n

Naj\u017ealije je to, što je ta patnja izazvana sopstvenom odlukom. Osoba se sama osmjeli na taj korak, svjesna da griješi, bilo iz radoznalosti, ili iluzije da \u0107e time  nekako pomo\u0107i sebi. Kako vrijeme prolazi, tu ni drugi ne mogu ništa uraditi, makar ne na silu. Jer, zavisnik ne bira na\u010din na koji \u0107e do\u0107i do \u017eeljenog. Ujedno mo\u017ee biti i narkoman, siled\u017eija, lopov, kriminalac. Ali, u suštini je to duša, podlo\u017ena samouništenju, koja je zaboravila na izlaz, ili jednostavno, ne \u017eeli da ga na\u0111e. „Bave\u0107i se ovim poslom, istovremeno pokušavam da se vratim na normalan kolosjek, jer vjerujem da sam u stanju da to i postignem. Nije lako.", priznaje on. <\/p>\n

I pored apela dr\u017eavnih organa, dobre volje ljudi da pomognu u prevenciji i ve\u0107 postoje\u0107im zavisnicima, narkomanija je realnost u našoj zemlji kao što je to i napor za ulazak u Evropsku uniju. Onim koji su ve\u0107 zagazili u pakao i po\u010deli da dobijaju opekotine, je dovoljno da ka\u017eu: „\u017delim da promjenim \u017eivot." Zvu\u010di tako jednostavno.  <\/p>\n

\n

Jedan od klju\u010dnih faktora porasta narkomanije u Crnoj Gori je i do nedavno nepostojanje adekvatne ustanove koja bi zbrinjavala takva lica. Za to, osim novootvorenog centra koji prima tek pedesetak osoba, i to muškaraca (odjeljenje za \u017eene se još radi), za sada, slu\u017ee samo zatvori i ambulante. Uzevši u obzir da lije\u010denje prili\u010dno košta, i da se ljudi upu\u0107uju od jednog doktora do drugog, naj\u010deš\u0107e u inostranstvo, oni koji nemaju sredstava se mogu obratiti jedino centru za socijalnu pomo\u0107. Pa, kad stignu na red. <\/em><\/p>\n

"Mi u centru, koji je jedini u Crnoj Gori, dajemo prioritet najhitnijim slu\u010dajevima. Problema je tako mnogo, svima je pomo\u0107 potrebna, ali, ograni\u010deni sredstvima, radnim kapacitetima ali i vremenom, nismo u stanju da svaki slu\u010daj zbrinemo. Na kraju krajeva, to su i šire sociološke okolnosti, centar jedino uz dr\u017eavnu pomo\u0107- prije svega nov\u010danu, mo\u017ee trajnije riješiti neki problem."- ka\u017ee nadle\u017enik za asocijalno ponašanje, Nedim Pepi\u0107.<\/em>  <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

"Narkomana \u010dak ni strah od smrti ne mo\u017ee izvu\u0107i ili natjerati da prestane… jedina bolest, od koje se, kad ga zahvati, \u010dovjek ne \u017eeli izlije\u010diti."<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-48816","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48816","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48816"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48816\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48816"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48816"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48816"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}