15. aprila 1979. godine elektri\u010dni sat na tornju Brodogradilišta "Bijela" zaustavio se na 7 sati 19 minuta i 22 sekunde. Upravo u trenutku kad je Crnu Goru zadrmao razorni zemljotres, koji je odnio 101 ljudski \u017eivot i pri\u010dinio ogromnu materijalnu štetu. Zaustavljene kazaljke upamtio je objektiv fotoreportera Pobjede. To je jedna od mnoštva fotografija i informacija koje su tih dana obišle svijet, upoznaju\u0107i ga sa najte\u017eom prirodnom katastrofom koja je zadesila Crnu Goru u XX vijeku. <\/p>\n
| \n Izvještavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta politi\u010dkih nauka u Podgorici – Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostuju\u0107a predava\u010dica, docentkinja Dubravka Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107<\/strong>. Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog školstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima \u017eele da se bave u budu\u0107oj profesiji. Imaju\u0107i tu ideju u vidu, ishodište izbornog predmeta Izvještavanje u kriznim situacijama su tri samostalna, \u017eanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje. Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u \u017eanru intervjua ili bilješke, drugog su krizne situacije u kojima su ugro\u017eeni ljudski \u017eivoti nebrigom ili namjerom (‘saobra\u0107ajke’ i bezbjednost u saobra\u0107aju uopšte) u \u017eanru \u010dlanka, a tre\u0107eg reporta\u017ea iz oblasti krvnih delikata, ali i po\u017eari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, teroristi\u010dke akcije. <\/p>\n PC NEN je otvoren za podršku i objavi\u0107e neke od ‘ranih radova’ budu\u0107ih novinara\/novinarki.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n "Do Crnogorskog primorja se danas moglo sti\u0107i samo pješke i vazduhom", ovim rije\u010dima po\u010deo je svoj izvještaj, jedan od novinara TV Titograd koji je me\u0111u prvima uspio da se probije bespu\u0107em i stigne na Crnogorsko primorje. Bio je to Mihailo Radoji\u010di\u0107. Sa svojom ekipom je krenuo iz Crmnice preko Petrova\u010dkih strana ka moru, da što prije obi\u0111e najte\u017ee pogo\u0111eno podru\u010dje i izvijesti o razmjerama nesre\u0107e. Me\u0111utim, kolima nijesu mogli pro\u0107i, jer je vijadukt bio srušen, pa su morali pješke, s mukom, da se probijaju kroz bespu\u0107e i kozje staze, dok ponovo nijesu izašli na "zdravi" dio ceste. <\/p>\n Crna Gora je tada imala samo jednu televiziju, jednu radio stanicu, jednu dnevnu novinu. Pa ipak, vijesti o katasrofi objavljivane su najbr\u017ee što je bilo mogu\u0107e u to vrijeme i to upravo zahvaljuju\u0107i po\u017ertvovanosti medija, koja nije zaostajala za po\u017ertvovanoš\u010du spasilaca koji su ulazili u ruševine i tra\u017eili tragove \u017eivota. <\/p>\n Ovih dana, u okviru obilje\u017eavanja tridesetogodišnjce od razornog zemljotresa, puno toga je kazano o razmjerama tadašnje prirodne stihije i njenim posljedicama, o po\u017ertvovanosti spasilaca, o pomo\u0107i koja stizala iz \u010ditavog svijeta. <\/p>\n Me\u0111utim, malo se zna o ljudima koji su izvještavali o katastrofi. Poslije tri decenije nije ih lako ni na\u0107i. Ovi su redovi posve\u0107eni njima.<\/p>\n "U vrijeme zemljotresa bio sam u Igalu, na radnom zadatku. Pratio sam Tita, koji je tamo bio na oporavku, ali je ujedno i vrlo intenzivno radio, primao delegacije, odr\u017eavao sjednice Predsjedništva", sje\u0107a se snimatelj TV Titograd Savo Jovanovi\u0107. Svi znaju da je Tito odmah nekoliko sati poslije zemljotresa obišao Herceg Novi i Igalo i potom pozvao na pomo\u0107 i solidarnost sa ugro\u017eenima, ali malo ko zna da je tu izjavu jedino filmski zabilje\u017eio upravo Savo Jovanovi\u0107, a tonski snimatelj bio je Vlado Ivanovi\u0107. Bez prisustva novinara. <\/p>\n "Kad je zadrmalo, bilo je jezivo. Kao u nekom filmu strave i u\u017easa. \u010cula se strašna buka, kao da se primi\u010de nepregledna kolona tenkova. Potom je zatreslo, pa po\u010delo da se ruši. To je kao kad vam neko ‘prevrne’ \u017eivot." <\/p>\n Zastajkuju\u0107i, da bi izabrao rije\u010di kojima bi opisao strahote, Jovanovi\u0107 pri\u010da da se zemlja se otvarala, gutala drve\u0107e, automobile. Obala je ulazila u more i nestajala u morskim dubinama. Ka\u017ee da se nije znalo da li je bilo strašnije u Limljanima, crmni\u010dkom selu koje je bilo u zoni iznad epicentra zemljotresa ili u Baru gdje je poginulo 50 ljudi. Ili je bilo strašnije u Budvi i Kotoru. <\/p>\n Stari grad u Budvi je bio zatvoren grad. Tamo su mogli u\u0107i samo pripadnici vojske i civilne zaštite. Ljudi koji su dolazili iz pravca Kotora govorili su „Kotor je srušen". <\/p>\n Priroda je na svakom koraku preprije\u010dila put \u010dovjeku. Nestalo je struje i vode, zamrle su telefonske slušalice. Samo putem radio-veze se mogla uspostaviti komunikacija sa ostatkom svijeta. Uve\u010de je po\u010dela padati kiša, da ote\u017ea muku. <\/p>\n "Sav se naje\u017eim kad se sjetim tih aprilskih dana", nastavlja Savo Jovanovi\u0107. "Zemlja se talasala. Da, da, nemojte se \u010duditi. Talasala se. Došli smo da vidimo šta se dogodilo sa Kotorom, jer su otuda stizale informacije da je grad potpuno srušen, što nije bilo daleko od istine. Ve\u0107 je bio zabranjen ulazak u Stari grad. Odjednom se za\u010dula strašna buka, sli\u010dna onoj kad je po\u010deo prvi zemljotres, a potom su plo\u010de ispred Starog grada po\u010dele da se talasaju, baš kao što se more talasa. Mislio sam da \u0107e se sve raspasti i da \u0107e nas zemlja progutati. Me\u0111utim, kad se talasanje završilo, sve plo\u010de su bile na svom mjestu, kao da ih je neka nevidljiva ruka u trenu slo\u017eila. Nijesam bio siguran da li sanjam ili ludim." <\/p>\n Dragoslav Petrovi\u0107 je tada bio realizator u informativnom programu TV Titograd. On govori: „\u010cini mi se da bi se danima moglo pri\u010dati kako se tih dana \u010dovjek borio sa prirodom i njenom nemilosrdnom \u0107udi, ali bi uvijek ostalo još toga da se ka\u017ee. Ko to nije do\u017eivio ne mo\u017ee shvatiti. Skoro svaki trenutak je bio neka ljudska drama. Re\u0111ale su se stravi\u010dne slike, strašnije slike od strašnijih, na svakom koraku ruševine, povrije\u0111eni, ljudi sa djecom koji su ostali bez krova nad glavom, ispod najlona spavaju na ledini. Oni sre\u0107niji, koji su imali automobil, smještali su \u017eene i djecu da u njima spavaju. Sve to gledate, a morate prvo da mislite na svoj posao i nemate kad ni da tugujete za njima. Samo radite, sniamte, šaljete tonske izvještaje i filmski materijal autobusima ili na bilo koji drugi na\u010din, uvjereni da \u0107ete unesre\u0107enima najbolje pomo\u0107i ako svijet dobije realnu sliku stradanja." <\/p>\n Petrovi\u0107 pri\u010da kako u takvim situacijama \u010dovjek ogugla i na \u0107ud prirode, pa više ne reaguje ni na hiljade podrhtavanja tla. \u010cak su se zabavljali poga\u0111aju\u0107i ja\u010dinu zemjotresa kojih je tih dana bilo na hiljade. Moglo se \u010duti: „Evo ga. Ovaj nije ja\u010di od 4,5 stepena po Merkaliju". <\/p>\n "To vam zvu\u010di nevjerovatno, ali kad ljudi danima \u017eive u strahu, moraju se nekako braniti", sje\u0107a se Petrovi\u0107 i nastavlja: „Bilo je to mjesec dana nakon razornog zemljotresa. Naša ekipa je u Budvi snimala posljedice zemljotresa, ali ne samo onog velikog, nego više stotina manjih zemljotresa koji su se smjenjivali od 14.aprila. Dok smo snimali zgradu u kojoj je tada bio Zeta film, zemlja se po\u010dela tresti, a pred nama se rušilo to zdanje. Snimili smo kako se zgrada ruši. Mo\u017eda vam se danas sve to \u010dini jednostavnim, jer je tehnologija napredovala, ali tada je ra\u0111eno filmskim kamerama, tada je takav snimak bio svjetska ekskluziva".<\/p>\n Podsje\u0107aju\u0107i na po\u017ertvovanost svojih kolega, Drago Petrovi\u0107 pominje svoje kolege. Na\u017ealost, neki od onih najodva\u017enijih više nijesu \u017eivi, a imali bi šta ispri\u010dati. Nije me\u0111u \u017eivima ni snimatelj Slavko Todorovi\u0107, \u010diji su snimci o posljedicama zemljotresa emitovani na velikom broju televizija širom svijeta. Zbog tih zasluga on je odlikovan medaljom za hrabrost. <\/p>\n Hrabrost je tih dana bila sastavni dio svakodnevice. \u017divot i smrt su išli ruku pod ruku.<\/p>\n Novinar M.Popovi\u0107 je tada zapisao u Pobjedi: "Samo nekoliko \u010dasova poslije jezive smrti koja je pod ruševinama zadesila 50 osoba u barskoj opštini, nastao je jedan novi \u017eivot. Pod šatorom, u improvizovanoj bolnici, rodila se Sne\u017eana, k\u0107er Melanije i Bora Marovi\u0107a."<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 30 godina nakon razornog zemljotresa u Crnoj Gori malo se zna o ljudima koji su izvještavali o katastrofi. Poslije tri decenije nije ih lako ni na\u0107i<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-48814","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48814","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48814"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48814\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48814"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48814"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48814"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}} |
![\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/lokalno\/zemljotres_u_cg.jpg\")
Ali, \u010dovjek je \u017eilav, ne da se. Istovremeno su izvla\u010deni mrtvi ispod ruševina, zbrinjavani povrije\u0111eni, popravljani dalekovodi, osposobljavane telefonske linije, davani podaci o nestalima. Nicale su bolnice na otvorenom, na pla\u017ei i livadi, kao i poljske kuhinje, kasnije i u\u010dionice. <\/p>\n