Pri\u010da je po\u010dela, samo se \u010deka njen ishod! Pri\u010da je po\u010dela onoga trenutka kada se Crna Gora jasno opredjelila za evroatlanske integracije i time sebi zacrtala cilj da postane \u010dlanica NATO alijanse. Ali svaka pri\u010da ima svoje verzije koje se, kao miris kafe i alkohola, provla\u010de kroz \u010daršije i koje bivaju tuma\u010dene od strane brojnih "obi\u010dnih analiti\u010dara" savremenih politilkih zbivanja u zemlji i svjetu. <\/p>\n
![\"Nagra\u0111eni](\"http:\/\/www.pcnen.com\/images\/zanimljivosti\/lauerati_nato_esej.jpg\")
A o \u010demu se, zapravo, \u0107aska po kafanama uz bilten i novine? Da li Crna Gora treba da postane \u010dlanica Alijanse? Opšta konfuzija: vlada je za, gra\u0111ani su protiv, vlast dobija apsolutnu ve\u0107inu na izborima, NATO-u opada rejting po anketama… Tipi\u010dna Crna Gora – mala zemlja puno pametnih ljudi, puno pri\u010de, malo rada, rezultat ni voda ni vino…Intrigantno je u svemu tome koliko ljudi malo \u017eele da ozbiljno, na jedan akademski primjeren na\u010din, apsolviraju neku temu. Snaga argumenata je, \u010desto, zamijenjena izrazito krutim stavovima i mitomanskim pri\u010dama iz prošlosti iz kojih smo, izgleda, izašli samo deklarativno! <\/p>\n
A šta je suština pri\u010de: suština je saopštiti sve argumente za i protiv, sa svima njima upoznati javnost i na bazi dovoljno inforamcija odlu\u010diti da li treba pristupiti Alijansi ili sa njom treba razvijati neki drugi oblik saradnje. To je i bit zašto sam se i ja odlu\u010dio da napišem ovaj esej. <\/p>\n
Kada bismo se sada zaletjeli u detalje jedne i druge strane, mislim da bismo umjesto eseja napisali knjigu, te \u0107emo se osvrnuti samo na "ki\u010dmu" argumeta ZA, PROTIV i UZDRZAN ili, bolje re\u0107i, NEUTRALAN! <\/p>\n
Po\u010de\u0107emo od sredine, dakle argumenata protiv. Kad god razmislim o nekim argumentima protiv, ne mogu a da se ne sjetim jednog Amerikanca koji je na jednom seminaru o NATO-u, kada je upitan šta je to loša starna NATO saveza, nakon kra\u0107eg razmišljanja odgovorio: "Ne mogu da se sjetim ni\u010deg što je loša srtrana Alijanse". Da li je Amerikanac bio pla\u0107en da tako govori ili je jednostavno, zaista, tako mislio, ja neznam niti me to interesuje. Ja bih na isto pitanje odgovorio druga\u010dije: Negativnosti NATO-saveza su dominacija i pritisak velikih vojnih sila kojima naša zemlja svakako ne pripada, slu\u017eenje u vojnim operacijama širom svijeta, kao i savez stvoren za osiguranje ulaska stranog kapitala iz bogatih zemalja u sve ostale srednje i siromašne zemlje koje izraze \u017eelju da se priklju\u010de savezu ili da s njim imaju neku vrstu saradnje. <\/p>\n
Ovdje se postavlja pitanje: Ali to su demokratske zemlje? Jesu, ali demokratija je tako\u0111e preduslov da strani kapital probije u neku zemlju, jer mu je demokratija garant da \u0107e biti siguran i isto tako garnt da \u0107e ve\u0107i proizvo\u0111a\u010di ostvariti svoje ciljeve. Ne\u0107u i\u0107i u širinu daljnjeg objašnjenja, ali mogu da konstatujem da pomenuti argumenti mogu biti šire pojašnjeni i da su isto tako dovoljan razlog za raspravu. Ali kod nas se rije\u0111e \u010duju ovi argumenti; kod nas je dovoljno samo re\u0107i – 1999. godina. Po nekima, tu je NATO zabrljao za sva vremena, makar što se naše zemlje ti\u010de. Ali ne treba biti kratkog pam\u0107enja, a prije svega treba biti pošten pa re\u0107i: mi smo zabrljali daleko prije NATO-a i treba biti sre\u0107an što nam je i nakon takvih politi\u010dkih gluposti koje smo uradili ponovo pru\u017eena ruka i ponu\u0111ena šansa da budemo dio savremenog svijeta. Dakle 1999-toj je prethodila i 1992. i 1993. i 1994. i 1995. i 1998. itd… Imamo pravo da budemo ljuti na NATO, svakako, jer su njihove greške bile ogromne i pla\u0107ene su \u017eivotima nevinih gra\u0111ana, ali treba biti ljut i na sebe, jer su naše greške pla\u0107ene hiljadama \u017eivota nevinih ga\u0111ana. Na veliku \u017ealost, matematika je ovdje veoma prosta. <\/p>\n
Nastavljamo pri\u010du o argumentima i sti\u017eemo do NEUTRALNOSTI, nadam se zaista iskrene pri\u010de crnogorskih pacifista za koje mogu da tvrdim da ih, u suštinu, i nema mnogo. Poštujem taj stav kao i svaki drugi, naravno, ali mi nije baš do kraja jasan. Neutralnost podrazumjeva trajno izuze\u0107e zemlje iz svih potencijalnih ratnih sukoba i izuze\u0107e iz svih vojnih saveza kao i blokova. Definicijski kao i deklarativno ova opcija je zaista najbolja i u to ne postoji nikakva sumnja, ali uvijek postoji ono "ali"! <\/p>\n
Neutralnost u kontekstu naše zemlje ima neki drugi smisao, prije svega zbog našeg mentaliteta, ali i zbog geografskog prostora na kome se nalazimo. \u017divimo na burnom Balkanu i ovdje biti neurtralan zna\u010di u najmanju ruku ispasti naivan. Ne\u0107u dalje o tome. Kao argument se name\u0107e i pri\u010da o modelima, kao što su Švajcarska i Island. O Švajcarskoj je suviše govoriti, ali \u0107u samo napomenuti da je to zemlja \u010diju bezbjednost ni manje ni više garantuje cjeli svijet koji u njoj \u010duva novac, a takvih je više nego dovoljno za miran san Švajacaraca, makar dok postoji kapitalizam. Model Islanda je tek neprihvatljiv za Crnu Goru, jer ova zemlja, tek informacije radi, daje ogromne novce Norveškoj da kontroliše njenu bezbjednost na moru i kopnu. Mi nemamo te novce ( mada je Island nedavno bankrotirao), te stoga ne mo\u017eemo ni da razgovaramo o tom modelu. Ipak, za neutralnost treba imati nešto posebno, a naša zemlja, makar za sada, nije u tom filmu.<\/p>\n
Argumenti koji idu u prilog priklju\u010denju su najbroniji. Kre\u0107u se od \u010dinjenice da NATO nije samo vojni savez ve\u0107 i politi\u010dki, te stoga on zna\u010di i ja\u010danje naše dipolmatije kao i mogu\u0107nosti naše zemlje za bli\u017eu saradnju sa dr\u017eavama \u010dlanicama. NATO, neosporno, zna\u010di sigurnost i ona je za nas uvjek va\u017ena i zna\u010di ve\u0107u mogu\u0107nost napretka u svim oblastima. <\/p>\n
Nakon što su Albanija i Hrvatska primljene u \u010dlanstvo, manevar naše zemlje da ostane izvan Alijanse smanjen je do maksimuma. <\/p>\n
Crna Gora bi stolicom u NATO-u dobila mogu\u0107nost koju ima i svaka druga zemlja unutar saveza, a to je pravo veta. Na taj na\u010din, makar de jure, bili bi jednaki sa supersilama kao što su Francuska, SAD, Njema\u010dka… Kalkulacija da \u0107e zemlja ulaskom u \u010dlanstvo biti meta za teroriste, obnuto je srazmjerna kalkulaciji da naš ne ulazak zna\u010di da \u0107e nas napasti NATO (ponovo). Zemlja bi \u010dlanstvom postala dio velike igre, a veliki igra\u010di su samo oni koji u\u010destvuju u velikim me\u010devima. <\/p>\n
I za kraj, svi argumenti se mogu uzeti kao valjani, ali su neki ja\u010di, a neki slabiji. Moje subjektivno mišljenje polazi od \u010dinjenice da se sve negativnosti koje NATO, naravno, ima mogu otklanjati samo unutar njega, nikako sjedenjem po strani. S druge strane, neutralnost je mogu\u0107a samo kada bi bila dogovorena na regionalnom nivou, što je ve\u0107 sada nemogu\u0107e, jer su zemlje regiona ve\u0107 postale \u010dlanice Alijanse. <\/p>\n
Crna Gora mora mnogo više u budu\u0107nosti da svoju kafansku pri\u010du prevede u akademsku i onda \u0107e joj izbor postati mnogo jednostavniji. A kako do odluke o ulasku u \u010dlanstvo, pisa\u0107emo nekom drugom prilikom. I dok \u010dekamo na-to, svi zajedno moramo raditi na tome da prestanemo da robujemo mitovima i ne\u010demu što se u psihologiji naziva nasledno mišljenje, ve\u0107 treba da te\u017eimo oslobo\u0111enju i svim vidovima slobode. Prva asocijacija koja vam pada na pamet kad se spomene NATO je sigurnost. Nadam se da \u0107e u budu\u0107nosti sigurnost zna\u010diti nešto više, kao, na primjer, rije\u010d SLOBODA! <\/p>\n
*Esej Mr Dritana Abazovi\u0107a je dobio prvu nagradu na konkursu koji su organizovali Alfa Centar i Nansen dijalog centar na temu "Moje vi\u0111enje odnosa Crne Gore i NATO-a". Konkurs je bio otvoren od 23. marta do 06. aprila 2009. godine, a na njega je ukupno stiglo 11 eseja, od \u010dega devet u predvi\u0111enom<\/em> roku.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Moje vi\u0111enje odnosa Crne Gore i NATO-a <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-48209","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-huskanje-na-dijalog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48209","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=48209"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/48209\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=48209"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=48209"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=48209"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}