{"id":47810,"date":"2011-07-25T10:34:44","date_gmt":"2011-07-25T10:34:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47810"},"modified":"2011-07-25T10:34:44","modified_gmt":"2011-07-25T10:34:44","slug":"socijalisticka-evropa-protiv-kapitalisticke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/07\/25\/socijalisticka-evropa-protiv-kapitalisticke\/","title":{"rendered":"Socijalisti\u010dka Evropa protiv kapitalisti\u010dke"},"content":{"rendered":"

Na rubu diskusije o krizi u Gr\u010dkoj, razvila se i u mainstreamu diskusija o (ne)odr\u017eivosti eurozone. No, ona je na teorijskoj ljevici prerasla u puno širu otvorenu debatu o (ne)postoje\u0107oj strategiji i taktici spram evropskog projekta, pa \u010dak i spram evropejstva kao takvog<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n

O\u010dito, otvorilo se politi\u010dko pitanje kako ljevica treba odgovoriti na krizu Evropske unije. Jer, o ni\u010demu manjem od toga sada se više ne radi. Financijska, pa monetarna, op\u0107enito ekonomska, a onda valjda i društvena kriza u Uniji, sada je definirana i kao kriza EU-projekta samog. To više nije kriza u Gr\u010dkoj, sutra Portugalu, Italiji itd., nije samo kriza eurozone kao glavnog projekta monetarne unije (iako je ova najurgentnija; vidi diskusiju gr\u010dkog ekonomista Costasa Lapavitsasa), ve\u0107 je kriza cjelokupnog evropskog projekta, barem u mjeri kako je on definiran od 1992. i Mastriškog ugovora nadalje.<\/p>\n

No, prije no što se mo\u017eemo upustiti u odluke za ili protiv EU-a, o \u010demu \u0107e nas pitati uskoro, mo\u017eda i više no samo jednom, treba riješiti ne jednu, ve\u0107 dvije nepoznanice u jednad\u017ebi koja stoji pred nama. Prva je: što današnjoj ljevici uop\u0107e zna\u010di ideja Evrope? A druga, no ne manje va\u017ena: što je i tko je današnja evropska ljevica?<\/p>\n

Po\u010dnemo li od kraja i zauzmemo li formalisti\u010dku pozu, evropskom ljevicom proglasiti sve one parlamentarne i izvanparlamentarne stranke koje su okupljene u neki od evropskih "klubova zastupnika" koji se smatraju lijevima. Bilo da su te stranke reformisti\u010dke, nominalno socijaldemokratske i socijalisti\u010dke, poput onih okupljenih u PES (Party of European Socialists), a o \u010dijem je skupu 23. juna u Bruxellesu pisao Robert Periši\u0107 u Globusu, gdje spada i SDP. Bilo da su, barem deklarativno, revolucionarne, komunisti\u010dke i socijalisti\u010dke, kao što su one koje su baš pod imenom EL (European Left) svoj tre\u0107i kongres odr\u017eale krajem prošle godine u Parizu, a gdje, koliko nam je poznato, nikoga iz Hrvatske nije bilo (radni sastanak Balkanske mre\u017ee EL-a bio je u Sofiji 27. do 29. maja, no to nije ni vijest za kolonizirane hrvatske "euroatlantske" medije). Evropska ljevica je i novopokrenuta Stranka evropske ljevice (Party of the European Left), no to su i mnogi pokreti, poput Komiteta za oprost dugova Tre\u0107eg svijeta (Committee for the Abolition of the Third World Debt, CADTM), koji su se sastali i sastavili proglas 8. maja u Ateni (predugo bi bilo navo\u0111enje svih deset organizacija potpisnika).<\/p>\n

Misle\u0107a ljevica, iako na marginama parlamentarnog \u017eivota ili potpuno izvan njega, u zemljama \u010dlanicama EU-a i onima koje to \u017eele postati, baš zato što se s margine bolje vidi, a suprotno tvrdnjama razumljivo zlonamjernog mainstreama u rukama klasnog neprijatelja, nema problema s artikuliranjem uvjerljive strategije izlaska iz postoje\u0107e ekonomske krize. Lijevi i alternativni politi\u010dki ekonomisti rekli su puno toga, a iš\u010ditavaju\u0107i razli\u010dite liste konstruktivnih prijedloga i rješenja, svatko se mo\u017ee uvjeriti da im je mnogo toga zajedni\u010dkog.<\/p>\n

Jedni to zovu antikriznim frontom (Eric Toussaint), drugi internacionalisti\u010dkim tranzicijskim programom (Özlem Onaran), no sve su to putevi dekonstrukcije EU-a kao panevropske kapitalisti\u010dke tvorevine i stvaranja uvjeta za jedne federativne ekološko-socijalisti\u010dke Sjedinjene Evropske Dr\u017eave budu\u0107nosti. Po\u010devši s urgentnom raspravom o dugovima u eurozoni, lijevi odgovor na krizu ne mo\u017ee se zaustaviti samo na sanaciji du\u017eni\u010dke štete – potrebno je poduzeti puno više razli\u010ditih mjera u mnogim podru\u010djima.<\/p>\n

Jedan od prijedloga grupira rješenja u osam podru\u010dja:<\/strong><\/p>\n

1. Suo\u010denje s dugovima otpisivanjem njihova nelegitimnog dijela. To zna\u010di da je dobar dio javnih dugova zemalja \u010dlanica EU-a rezultat ne samo svjetske krize 2007-2008, ve\u0107 i špekulativne politike privatnih ulaga\u010da i investitora u suradnji s centralnim institucijama evropske financijske politike, od kojih su povoljno posu\u0111ivali novac, da bi im ga sada ponestalo. U tom kontekstu je Pakt o stabilnosti i rastu, dokument dogovoren izme\u0111u dr\u017eava \u010dlanica vezano uz fiskalnu politiku, a koji govori o fiksiranju te\u010dajeva i uvo\u0111enju jedinstvene valute ne bi li se osigurala fiskalna disciplina i tzv. Mastriški kriteriji konvergencije, postao, ako nije oduvijek i bio, neprihvatljivim. Zemlje s obje strane ruba EU-a postale su ucijenjene od strane špekulanata, MMF-a, Evropske komisije. Rješenje je neprihva\u0107anje pretvaranja privatnih dugova u javne, ograni\u010denje udjela otplate u godišnjem prora\u010dunu i participiranje gra\u0111ana u nadzoru nad politikom otplate i pravljenjem nelegitimnog duga.<\/p>\n

2. Zaustaviti planove štednje, jer nisu pošteni i samo produbljuju krizu. Da radnici, umirovljenici i nezaposleni spašavaju svojom štednjom interese kapitalisti\u010dkih ulaga\u010da, o nepla\u0107enom \u017eenskom radu da i ne govorimo, politika je protiv koje se buni stanovništvo u gotovo svim evropskim metropolama.<\/p>\n

3. Uspostava fiskalne i distributivne pravde. To uklju\u010duje zabranu zakonskih i poreznih oaza, borbu protiv poreznih prijevara koje stalno \u010dine najve\u0107e i najuspješnije korporacije. To trebaju pratiti velika sni\u017eenja cijena svakodnevnih potrepština za mase, od prehrane, preko vode, struje, zdravstvenog osiguranja, javnog transporta i javno financiranog školstva, što se mo\u017ee riješiti aktivnom poreznom politikom spram tih va\u017enih roba i usluga. Financijske transakcije treba oporezovati, naro\u010dito u me\u0111unarodnoj robnoj razmjeni. Sve te aktivnosti moraju biti javno nadgledane, a prekršitelji dogovora ka\u017enjeni.<\/p>\n

4. Regulirati financijska tr\u017eišta, zabraniti kratkoro\u010dne preprodaje i špekulacije u razli\u010ditim vitalnim podru\u010djima. Diktatura financijskih tr\u017eišta mora prestati! Procjena prihoda mora biti javna.<\/p>\n

5. Banke moraju pre\u0107i u javni sektor i pod kontrolu gra\u0111ana. No, pošto dugove trebaju vra\u0107ati bankarski dioni\u010dari koji su ih i napravili, a to su privatne korporacije, nije svaka nacionalizacija u ovom trenutku suvisla (loš primjer je Allied Irish Bank). U budu\u0107nosti banke treba eksproprirati bez naknade sadašnjim vlasnicima.<\/p>\n

6. Mnoge kompanije i usluge, koje su od 1980-ih godina tako nemilice privatizirane, treba ponovno nacionalizirati. Osim banaka, tu se prvenstveno misli na tešku industriju (gdje je još ima), ali i poštu, telekomunikacije, energetski i transportni sektor. Javna dobra, koja su plod zajedni\u010dkog rada generacija, treba vratiti društvu! Potrebna su nam nova javna poduze\u0107a i usluge koje \u0107e odgovarati potrebama ljudi i ekološkim obzirima. To što izgleda da vlade gube sposobnost i volju da reguliraju ekonomiju dio je vladaju\u0107eg ideološkog pritiska. Kako druga\u010dije protuma\u010diti paradoks da jaka njema\u010dka dr\u017eava nare\u0111uje drugim slabijim dr\u017eavama da se maknu iz privrednih podru\u010dja u koja onda ulaze njezini puleni?<\/p>\n

7. Potrebno je bolje regulirati i zna\u010dajno smanjiti radno vrijeme radnica i radnika, stvarati nova radna mjesta, podizati nadnice i mirovine. Redistribucija bogatstva odvija se trenutno upravo obrnutim smjerom, no on vodi u \u0107orsokak. Rast nadnica nije samo put do osobnog blagostanja zaposlenih, to je i stvaranje sredstava za fondove socijalnog osiguranja i mirovine. Smanjenje radnog vremena nu\u017eno je i zbog politi\u010dkih razloga izbavljenja od ekscesa potroša\u010dkog društva rastom participacije ljudi u javnom i politi\u010dkom \u017eivotu, za što sve treba imati vremena.<\/p>\n

8. Mnoge evropske ugovore treba ukinuti ili bitno revidirati. Posebno one koji se odnose na eurozonu i Evropsku centralnu banku, npr. \u010dlanke 63 i 125 Lisabonskog ugovora koji zabranjuju kontrolu kretanja kapitala i svaku pomo\u0107 dr\u017eavama u nevolji. Pakt o stabilnosti i rastu treba u cjelini odbaciti. Ne samo da treba odbaciti sadašnji okvir, treba proizvesti novi. A to zna\u010di kroz stvarno demokratske procese do\u0107i do paktova solidarnosti me\u0111u narodima, zapošljavanja i o\u010duvanja okoliša. Monetarnu politiku treba stubokom izmijeniti. U Evropi baziranoj na solidarnosti i kooperaciji mo\u0107i \u0107emo napustiti ovaj kompetitivi etos koji vlada na štetu masa. U suradnji me\u0111u dr\u017eavama i solidarnosti me\u0111u narodima na red \u0107e do\u0107i politika razoru\u017eanja, napuštanja NATO saveza i nestajanja "utvrde Evrope", u stvarnoj solidarnosti s narodima Juga.<\/p>\n

Ovo je skica jednog mogu\u0107eg antikriznog evropskog fronta. Drugi internacionalni tranzicijski programi naglašavaju demokratsku, participativnu, eko-socijalisti\u010dku i feministi\u010dku alternativu. Ukratko, jednu antikapitalisti\u010dku agendu za Evropu. I tako se na kraju vra\u0107amo na po\u010detak, na pitanje što ljevici danas zna\u010di ideja Evrope. Ako je svaka, pa i lijeva strategija, postupanje usmjereno k ostvarivanju odre\u0111enog cilja, a nakon du\u017eeg planiranja, mo\u017eemo re\u0107i da planovi postoje. Riskantno podru\u010dje onda postaje ono taktike. Ako je strateško postavljanje ciljeva, barem okvirno, jasno, a jest, taktika bi trebala biti na\u010din kako ostvariti postavljene ciljeve. A tu po\u010dinju veliki problemi.<\/p>\n

Uzmimo samo naš zapleteni kontekst. Naša strategija ili "vo\u0111enje vojske" (gr\u010d. stratos – vojska + ago – vodim) treba dokazati nemogu\u0107e: da je razaranje jedne federativne evropske socijalisti\u010dke alternative, što je bila Jugoslavija, bilo opravdano i nu\u017eno da bismo se u\u010dlanili u – što? Jedan neoliberalni panevropski projekt koji \u0107e propasti ne usvoji li barem nešto od socijalisti\u010dkog naslje\u0111a koje smo ve\u0107 jednom, uz malu pomo\u0107 evropskih i ameri\u010dkih prijatelja, razorili.<\/p>\n

Francuska ekonomistica Catherine Samary, autorica nekoliko knjiga o unutrašnjem i vanjskom napadu na jugoslavensko samoupravljanje i uništenju Jugoslavije, nije nam u razgovoru mogla re\u0107i i umjesto nas odlu\u010diti što bi sada, s obzirom na EU, nama bilo bolje \u010diniti. Uputila nas je, prije negoli se sama poduhvati i te konkretne teme, na radove turske ekonomistice Özlem Onaran, koji sadr\u017ee njoj bliske stavove. Za Özlem Onaran mogu\u0107nosti opstanka i propasti eurozone, samog eura, ali i cijelog EU-projekta nisu tabu. Na jednom mjestu ona govori i kako ne bi trebalo podcijeniti snagu mogu\u0107ih koalicija zemalja na rubu Evropske unije. Na koga li je mislila?<\/p>\n

Strategije izlaza iz propalog projekta monetarne unije<\/strong><\/p>\n

Na rubu diskusije o krizi u Gr\u010dkoj, razvila se i u mainstreamu diskusija o (ne)odr\u017eivosti eurozone. No, ona je na teorijskoj ljevici prerasla u puno širu otvorenu debatu o (ne)postoje\u0107oj strategiji i taktici spram evropskog projekta, pa \u010dak i spram evropejstva kao takvog. Zanimljiv primjer te rasprave odigrao se u seriji \u010dlanaka objavljenih, izme\u0111u ostalog, na web-stranici International Viewpoint, koja nadilazi svoju funkciju glasila \u010cetvrte (trockisti\u010dke) internacionale.<\/p>\n

Najprije je ekonomist Michel Husson iz Pariza objavio svoj prijedlog evropske strategije za ljevicu (A European Strategy for the Left), da bi mu, u posljednje vrijeme evropsko-medijski agilni gr\u010dki ekonomist Costas Lapavitsas replicirao ve\u0107 naslovom \u010dlanka Lijeva strategija za Evropu (A Left Strategy for Europe). Polemiku je pokušala kompromisno zaklju\u010diti turska ekonomistica na radu u Velikoj Britaniji Özlem Onaran, zala\u017eu\u0107i se za me\u0111unarodnu tranziciju prema antikapitalisti\u010dkoj Evropi (An internationalist transitional program towards an anti-capitalist Europe).<\/p>\n

Polemi\u010dki najprovokativniji su stavovi Lapavitsasa koji, poput naše anti-EU ljevice u nastajanju, uvjerljivo prokazuje nemogu\u0107nost reformiranja ovakve Evropske unije, baš na primjeru krize eura (a ne nikakve "gr\u010dke krize"). Euro je medijator svjetske krize u Evropi. On nije samo zajedni\u010dka valuta, ve\u0107 je, marksisti bi to morali znati, i svjetski novac. On je smišljen kao plate\u017eno sredstvo, ali i kao rezervna valuta kojom upravljaju najja\u010de dr\u017eave i financijske i poslovne institucije EU-a. Kroz euro se kristaliziraju tenzije i neravnote\u017ee evropskog kapitalizma te je on postao epicentar krize. A to je tipi\u010dno za svjetski novac, koji više nije zlato. Za razliku od dolara, nacionalne valute koja ima svjetsko va\u017eenje zahvaljuju\u0107i imperijalnoj snazi SAD-a, iza eura ne stoji ni potpuno suverena centralna banka ni homogeno nov\u010dano tr\u017eište. Njega prote\u017eira vladaju\u0107a klasa u centru, posebno u Njema\u010dkoj, koja ima kratkoro\u010dne koristi od produbljivanja razlike izme\u0111u centra i periferije EU-a. Rascjep su prouzro\u010dili veliki tokovi kapitala, koji su se iz centra slijevali u periferiju, uglavnom u formi bankovnih kredita. Tako je nastalo ogromno zadu\u017eenje, unutrašnje i vanjsko, javno i privatno, u zemljama poput Gr\u010dke.<\/p>\n

Svjetska kriza, recesija i dr\u017eavne intervencije odrazile su se i na sve dimenzije dugovanja. Nastala je bankarska kriza koja prijeti uništiti euro. Odgovor evropskih vladaju\u0107ih klasa je njegovo spašavanje. Da bi se to postiglo spašavaju se banke izlo\u017eene dugovanjima periferije. Teret krize prebacuje se na radne mase i klasni karakter krize postaje o\u010dit. O\u010dit postaje i imperijalni interes centra eurozone. To je potencijalno revolucionarni trenutak, misli Lapavitsas, koji se doga\u0111a rijetko u \u017eivotu, i ljevica ga ne smije propustiti. No, evropska ljevica kao da je potpuno oma\u0111ijana evropejstvom, \u010dije ideje joj se \u010dine ve\u0107ima od socijalisti\u010dkih, pa se boji otvoreno oponirati svima o\u010ditom imperijalizmu. Umjesto revolucionarne negacije, ide se u reformisti\u010dku potragu za "dobrim eurom", na tragu \u010dega je formirana i nova Stranka evropske ljevice. U strahu od nacionalizma i izolacionizma u slu\u010daju kolapsa eurozone, evropska ljevica ili potpuno zanemaruje klasni karakter sadašnjeg EU-projekta (ne dijelimo se na centar i periferiju, svi zajedno za socijalisti\u010dku Evropu i sli\u010dne fraze mo\u017eete na\u0107i na web-stranici PES-a) ili ga nipodaštava (ve\u0107i dio tzv. komunisti\u010dke ljevice, okupljen u EL).<\/p>\n

Tu poziciju Lapavitsas vidi kao iluziju postojanja "revolucionarnog evropeizma", politi\u010dku strategiju obaranja kapitalizma na navodno privilegiranom terenu tzv. evropskih integracija. To bi mo\u017eda imalo smisla da ljevica zahtijeva i jaku unitarnu ili federalnu (socijalisti\u010dku) evropsku dr\u017eavu, no ona to ne \u010dini. Umjesto toga favorizira se konsenzualno dogovaranje reprogramiranja dugova, bez dubljeg zadiranja u mehanizme eurozone. O\u010dekivati da Evropska centralna banka i euro-obveznice nešto riješe, bez radikalnih promjena u poreznoj i bankarskoj politici zemalja \u010dlanica EU-a, posve je iluzorno.<\/p>\n

Radikalna lijeva strategija mora se truditi oko promjene naglaska izlaza iz krize s kapitala na rad. Umjesto fascinacije nefunkcioniranjem sadašnjih institucionalnih rješenja, za po\u010detak treba priznati klasne i imperijalne interese centra.<\/p>\n

Radni ljudi ni u centru ni na periferiji eurozone nemaju od nje koristi. Upravo suprotno: nastojanje da se od eura stvori svjetski novac od po\u010detka je pogoršavalo polo\u017eaj radni\u010dke klase u Evropi. Ljevica ve\u0107 mo\u017ee govoriti da mjere štednje i svi oni "bolni rezovi" koji se smišljaju u centru ne\u0107e uspjeti! Dugovi \u0107e se sve više u depresivnim privredama morati u jednom trenutku ili radikalno prestrukturirati ili oprostiti. Klasna borba vodit \u0107e se oko kontrole financijskog sistema. Ne radi se samo o (ne)mogu\u0107oj nacionalizaciji banaka, ve\u0107 i o radikalnom prevrednovanju njihove uloge i stavljanja u slu\u017ebu društvenog, a ne privatnog interesa. Ure\u0111ivanje doma\u0107e potrošnje, infrastrukture i javnih servisa (zdravstvo, školstvo…), treba biti, baš suprotno vladaju\u0107em neoliberalnom društvenom nasilju, prioritet razvoja.<\/p>\n

Izlazak iz eurozone, poput onoga što na ve\u0107oj tre\u0107esvjetskoj skali uporno zagovara Samir Amin svojim terminom delinking, mora biti dio radikalne lijeve strategije povratka interesu rada, a ne kapitala.<\/p>\n

Nevolje s monetama, nakon napuštanja eura, bit \u0107e manje od oslobo\u0111enja proizvodnog sektora od gušenja štednjom. Ukratko, treba smišljati prijelazne mjere za strategiju izlaza iz propalog projekta monetarne unije i propale ideologije evropeizma. Ako to vrijedi za Gr\u010dku, koliko tek vrijedi za zemlje bivše Jugoslavije?<\/p>\n\n\n\n
\n

Iz proglasa Stranke evropske ljevice<\/strong><\/p>\n

Stranka evropske ljevice zahtijeva druga\u010diju Evropu;<\/p>\n

Evropu koja ka\u017ee ne ratu i militarizaciji. Evropska ljevica je antiratna ljevica;<\/p>\n

Evropu koja brani i obnavlja socijalne dr\u017eave, redistribuciju bogatstva, mo\u0107i i utjecaja;<\/p>\n

Evropu razli\u010ditih kultura, slobode duha, otvorenosti svijetu. Evropska ljevica je kulturna ljevica, koja odbija povijesni revizionizam, jer je sposobna nositi se s vlastitom prošloš\u0107u kriti\u010dki i odgovorno;<\/p>\n

Evropu otvorenu svijetu koji se protivi kapitalisti\u010dkoj globalizaciji. Evropska ljevica kriti\u010dna je spram kapitalizma. Ona je antikapitalisti\u010dka i nastoji oko transformacije društava s onu stranu kapitalisti\u010dke vladavine;<\/p>\n

Demokratsku Evropu. Evropska ljevica \u017eeli izvu\u0107i politiku iz odaja vlasti i vratiti je društvu, na trgove i ulice, u rasprave gra\u0111ana, muškaraca i \u017eena sviju dobi. Politika je dio pokreta i ona stvara stranke: stranke nastupaju u parlamentima i vladama; u razli\u010ditim inicijativama i u izvanparlamentarnoj opoziciji; ona je protu-mo\u0107 i oblikovna snaga. Spremna je biti odgovorna, što razlikuje stranke u širem društvenom diskursu.<\/p>\n

Moramo raditi ozbiljno i pošteno sa svim ljudima koji zajedno s nama ho\u0107e kro\u010diti ovim putem. U smislu izreke Carpe diem mi ka\u017eemo: socijalna, miroljubiva i solidarna Evropa treba našu intervenciju! Ovo je samo po\u010detak!<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na rubu diskusije o krizi u Gr\u010dkoj, razvila se i u mainstreamu diskusija o (ne)odr\u017eivosti eurozone. No, ona je na teorijskoj ljevici prerasla u puno širu otvorenu debatu o (ne)postoje\u0107oj strategiji i taktici spram evropskog projekta, pa \u010dak i spram evropejstva kao takvog<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47810","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47810","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47810"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47810\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47810"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47810"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47810"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}