Prenapuhane investicije, la\u017ene dividende, velike firme u propadanju i nelegalnoj privatizaciji. To je danas Balkan. I nešto malo muzike.<\/p>\n
Pi\u0161e: Ahmed Buri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n "Juli je mesec vru\u0107 kada putuje pola nacije", pjevala je u bezbri\u017ena vremena grupa Balaševi\u0107eva grupa Rani Mraz. O nekom Saši koji je u vozu slomio srce jednoj djevojci. Da, mladost – ludost = bratstvo – jedinstvo, barem kad je ova generacija u pitanju, koja podobro gazi petu banku.<\/p>\n No, tu i tamo se na putovanjima, pogotovo ljetnim da dogoditi da padnu sve barijere: nacionalne, generacijske, komunikacijske… Ljudi \u010davrljaju o \u017eivotnim stvarima, opijeni mirisma borove šume i zaboravi se kriza, loš \u017eivot, Boris Tadi\u0107, Haaški tribunal, Ivo Sanader, i mutne transakcije oko \u017eeljezara, telekoma i elektroprivreda. "Nemojte uzimati ove taksije što vas \u010dekaju ispred, oni ne pale taksimetre, sa\u010dekajte da vam ja pozovem slu\u017ebu koju ja koristim", mlada Bosanka se obra\u0107a paru turista negdje iz Vojvodine.<\/p>\n "Nisam bio ovde 25 godina, gde da idem?" – pita muškarac.<\/p>\n "Na \u010caršiju, svakako, na Vrelo Bosne, oti\u0111ite i u BBI" – otcvrkuta djevoj\u010de i ode u sarajevsku no\u0107.<\/p>\n "E, baš ‘o\u0107u. Miriše ova Bosna". – zaklju\u010duje mirni Vojvo\u0111anin.<\/p>\n Ovih trideset i jedan dan jula predstavljaju zna\u010dajnu pauzu u lošem \u017eivotu Balkana, krivom srastanju prostora koji, eto, ima tu nesre\u0107u da ve\u0107inu \u017eivota provodi u lošem konceptu (samo)razaraju\u0107ih atavizama.<\/p>\n Francuska franca<\/p>\n Kad, recimo, stignete u Sofiju, ne treba vam puno da skontate da se tu radi o evropskom gradu. Naravno, ne zbog Evropske unije u koju je Bugarska br\u017ee – bolje primljena 2006. godine, nego zbog \u010dinjenice da centar izgleda sasvim nalik nekim dijelovima Pariza, da su zgrade narodnog teatra, antropološkog muzeja, akademije nauka i parlamenta ure\u0111ene i sjaje novim fasadama, i da nema nekog pretjeranog gr\u010da u komunikaciji s doma\u0107inima.<\/p>\n Lingua franca je neka kombinacija naših jezika i engleskog (i s nešto francuskih rije\u010di se "prolazi". U svakodnevnom \u017eivotu, baš svi za "hvala" koriste francusko "merci". To je nekakav hommage (kad smo ve\u0107 krenuli "francuziti") \u010dinjenici da je tadašnja Tre\u0107a republika iz Pariza 1879. kad je nastala bugarska dr\u017eava, sna\u017eno podr\u017eala njihovu nezavisnost i oslobo\u0111enje nakon rusko-turskog rata.<\/p>\n Sve je puno Mc Donaldsovih, Raiffaisenovih i ostalih simbola ljutog kapitalizma, ali \u010dini se da grad nije izgubio dušu. Skateri u parkovima, muzi\u010dari na ulicama, ljudi na bazenima: baš svaki Bugarin s kojim sam razgovarao ka\u017ee da se od ulaska u Evropsku uniju \u017eivi lošije nego prije.<\/p>\n A Ceca?<\/p>\n Najpopularnije dnevne novine zovu se "Trud" i pune su pri\u010da o finansijskim aferama, prenapuhanim investicijama i nezakonitim dividendama. Ista tuga i bruka, od Alpa do Karpata. A da se radi o istom svijetu, svjedo\u010di prva taksi vo\u017enja:<\/p>\n "Where do you want to go?"<\/p>\n "Bulevar Vitoša."<\/p>\n "Tako reci, bate, po angleski se pri\u010da vo Evropa. Ovde \u0107emo po naški, ovo je Balkan."<\/p>\n "Dobro, bratko."<\/p>\n I odmah, u srijedu:<\/p>\n "Je li, nego, šta \u0107e da bude sa Ceca?"<\/p>\n "Bi\u0107e godinu i po dana u ku\u0107nom pritvoru. Nemoj puno da se brineš za nju," odgovaram.<\/p>\n "Pa jeste batko, a ima da plati neka golema suma."<\/p>\n "Ima, million i po eura."<\/p>\n "Mnogu pari\u010dki."<\/p>\n "Pa, jeste, ali ka\u017eem, ima odakle."<\/p>\n Taksist uzdahne za teškom Cecinom sudbinom, i odaje umjetnici priznanje:<\/p>\n "Dobro peva."<\/p>\n Ako ho\u0107eš da znaš kakav je neki narod, poslušaj njegovu muziku. Tako je pisao još Konfu\u010dije. Bugarska popularna muzika je na tragu Srbije iz devedestih. Masa folka, uglavnom turbo, i nešto naslje\u0111a, uglavnom stare pjesme koje mi s ove strane znamo kao makedonske. I, naravno, Romi naši Afroamerikanci.<\/p>\n Osobnog favorita našao sam u Nazmi Leru, izvo\u0111a\u010du na tragu pjeva\u010da koji su popularni, uglavnom, me\u0111u "obojenima": Srbijancu Zvonku Demirovi\u0107u, Bosancu Fazliji, Makedoncu Erd\u017eanu i magi\u010dnom Rumunu Nicolae Gutsi. Stariji taksisti slušaju "prvojerene" vrijednosti: na vrhu su Zorica Brunclik i oba Halida, što je razli\u010dito u odnosu nan as, gdje je Bešli\u0107 neuporedivo ve\u0107i car.<\/p>\n Ina\u010de, Nazmi je iz Varne, najve\u0107eg turisti\u010dkog središta koje je prepuno turista. Crno more je u posljednjih nekoliko sezona popularna destinacija: zbog cijena, a i zbog toga što se ubrzano gradi. Ipak, kad pitate za usporedbu s Hrvatskom, ve\u0107ina objektivnih \u0107e re\u0107i da nema mora do Jadranskog.<\/p>\n Nole brate, zna\u010di Srbija<\/p>\n Što se Srbije ti\u010de, svi smo mi, odnosno svi su oni – Novak \u0110okovi\u0107. Ruku na srce, imaju i zašto biti. Osvojiti Wimbledon je velika, najve\u0107a stvar u tom svijetu i to je zaista briljantno. Što se ovoga hroni\u010dara ti\u010de, stvar se korjenito ne\u0107e mijenjati: izme\u0111u ekipa i pojedinaca s ovih strana, i recimo Nadala, izbor je jasan, uvijek \u0107u navijati za \u0110okovi\u0107a ili za Blanku Vlaši\u0107. Sve dok proslava njihovih pobjeda ne ugro\u017eava ne\u010diji integritet. To je, prosto, tako.<\/p>\n No, sjaj velikog pehara nekako zamagljuje ta napadna identifikacija. Ispada da se dvadeset godina stagnacije, širenja virusa naci(onali)zma i ratova ho\u0107e gurnuti pod tepih, i kao truleksom prebrisati Noletovim uspjehom. Desni\u010darski kolumnisti, nacionalni programeri i ostala "pr" i menad\u017ement bulumenta ovog sjajnog mladi\u0107a voda kao me\u010dku i pokazuje ga kao idealnog Novog \u010dovjeka svjetskog poretka. Znate o emu govorim, ovdašnji mediji su sli\u010dnu misiju obavili kad je u pitanju bio D\u017eekin transfer u Manchester City. Bo\u017ee, kakvih smo se sve budalaština naslušali i na\u010ditali!<\/p>\n To su bolesti malih naroda: nije bilo druk\u010dije ni prije deset godina kad je Goran Ivaniševi\u0107 pobijedio na All Englandu, a ve\u0107 za dva dana potpisao peticiju u kojoj podr\u017eava "nevinog" Antu Gotovinu & njegovu ekipu. Dobro je da te stvari ne poma\u017eu kad su su\u0111enja u pitanju, jer ne bi prošlo mnogo dok se neki radikalni mislilac ne bi dosjetio da zbog Novakovog uspjeha treba osloboditi Ratka Mladi\u0107a i Radovana Karad\u017ei\u0107a, jer je imid\u017e Srba kona\u010dno trajno popravljen, pa se ne ra\u010duna šta je prije bilo.<\/p>\n Najviši nivo ublehe<\/p>\n I kad do\u0111ete ku\u0107i, sretni što je još jedno putni\u010dko iskustvo za vama, uhvati vas blaga tuga: na Marijin – dvoru mrak, slabo osvijetljeni prostor kao da se sakriva od pogleda. Krenete na bankomat: pola ih ne radi jer je "pao sistem koji ne mo\u017ee da podnosi ovoliki broj korisnika". Do\u0111eš ku\u0107i, uhvatiš za slavinu, plus je trideset, ali – nema vode.<\/p>\n I tu je,valjda, pao sistem.<\/p>\n I onda vam još, kao biber po pilavu, do\u0111e izjava novog direktora ZOI ‘84, \u010dovjeka kojem je uspjelo da od novine br. 1 u svijetu napravi rupu koja se nikada ne\u0107e ztrpati, e da \u0107e on podi\u0107i turisti\u010dku ponudu Sarajeva na viši nivo. Na\u010din na koji vlasti ismijavaju gra\u0111ane nigdje nije tako cini\u010dan na Balkanu, i nigdje tako transparentan kao u Bosni. \u010covjek za kojeg sumnjam da zna primiti i poslati e- mail, treba da nas turisti\u010dki prosvijetli i napravi atraktivnim.<\/p>\n He, he.<\/p>\n Ali, rekosmo, juli je, pa \u0107e sve te ublehe lakše pro\u0107i. Hladno pi\u0107e, malo vode (ako ima) i borovina. \u010covjeka (na Balkanu) nije teško usre\u0107iti. Zašto se onda to tako rijetko dešava? <\/p>\n Sarajevo-x.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prenapuhane investicije, la\u017ene dividende, velike firme u propadanju i nelegalnoj privatizaciji. To je danas Balkan. I nešto malo muzike.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47800","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47800","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47800"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47800\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47800"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47800"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47800"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}