{"id":47799,"date":"2011-07-14T22:16:58","date_gmt":"2011-07-14T22:16:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47799"},"modified":"2011-07-14T22:16:58","modified_gmt":"2011-07-14T22:16:58","slug":"sentimentalna-propast-britanskog-carstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/07\/14\/sentimentalna-propast-britanskog-carstva\/","title":{"rendered":"Sentimentalna propast Britanskog carstva"},"content":{"rendered":"<p>Od svega iz engleskog medijskog pejza\u017ea, ovde su se izgleda jedino primili tre&scaron;-tabloidi<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kako be&scaron;e ide ona mantra, u koju tvrdo veruje svaki pravoverni \u017divorad (ime pozajmljujem od Peki\u0107a), ona o &quot;na&scaron;oj&quot; nepojamnoj starini i tradiciji? Ah, da: &quot;svaka je srpska taraba starija od ameri\u010dke dr\u017eave&quot;! Bah, nagledao sam se i napipao solidnog broja kvrgavih srpskih taraba, ali te&scaron;ko da je bilo koja bila starija od pedeset-&scaron;ezdeset godina, \u010dak i u zavi\u010daju moje majke, gde \u017eivi prili\u010dno siroma&scaron;an svet, i gde sve vrvi od starih i tro&scaron;nih ku\u0107a (odgovaraju\u0107a dvori&scaron;ta i tarabe included). Ama Pan\u010di\u0107u, ne budi bukvalan, to s tarabom je bre metafora, kanda kao sastavni deo one na&scaron;e razgla&scaron;ene duhovnosti..,. Ajde, dobro. <\/p>\n<p>Kako god, ono &scaron;to &quot;mi&quot; umi&scaron;ljamo da smo u pore\u0111enju s Amerikom, to je Britanija fakat u pore\u0111enju s &quot;nama&quot;, a i s mnogima drugima. Evo, na&scaron;oj je Politici sto i sedam leta, i tepamo joj da je Nacionalna Institucija, ne&scaron;to &scaron;to je tu od pre Hrista, manje-vi&scaron;e. Megjutoa, evo je londonski nedeljni tabloid News of the World po\u017eiveo celih sto &scaron;ezdeset i osam godina, da bi prethodnog vikenda bio ubijen prefinjenom i nezadrhtalom rukom njegovog poslednjeg vlasnika, notornog medijskog magnata Ruperta Mardoka. O razlozima i povodima \u010ditali ste i \u010dita\u0107ete op&scaron;irno na drugom mestu. Giga-mega aferom sa neovla&scaron;\u0107enim, oba&scaron;ka i duboko odvratnim, prislu&scaron;kivanjem telefona hiljada i hiljada potencijalno mu zanimljivih ljudi, NOTW je temeljito i nepopravljivo zasrao, i uvalio celo Mardokovo carstvo u ozbiljne pravne, pa i ekonomske probleme, toliko ozbiljne da ga mnogi ve\u0107 otpisuju (mada na njihovom mestu ne bih bio tako brzoplet: Rupert M. ima bar devedeset i devet \u017eivota, nau\u010dno dokazano). I nije da u ostrvskom medijskom pejza\u017eu nije bilo i pone&scaron;to suzdr\u017eane sentimentalnosti nad krajem tog lista koji je daleko stariji od svih ljudi, \u010dak i od Kraljice Majke i od svih britanskih Krkobabi\u0107a, no opet, nekog posebnog \u017ealjenja nije bilo: ipak je NOTW bio, naro\u010dito nakon mardokizacije, u \u010disto \u017eanrovskom smislu, svojevrsno &quot;sme\u0107e&quot;, najpotro&scaron;nija od svih potro&scaron;nih roba, najefemerniji mogu\u0107i proizvod ljudskog duha, prde\u017e u simfonijskom orkestru, ako me razumete&#8230; Ukratko, tabloid. Vrlo va\u017eno. Ta je konfekcija lako zamenjiva. Sada \u0107e neko drugi pisati ona ista sranja o, &scaron;ta znam, Dejvidu Bekamu i onoj gra\u0111anki nedefinisane profesije za koju se udao. Sve drugo ostaje isto.<\/p>\n<p>Istorijski gledano, Britanija je izvorna otad\u017ebina ozbiljnog i kvalitetnog novinarstva, od Tajmsa (sada tako\u0111e Mardokovog, tja&#8230;) pa do BBC-a, role-modela svakog wannabe &quot;javnog servisa&quot;. Istovremeno, ona je i domovina najskrnavijih, najvarvarskijih i najkanibalskijih tabloida kakvi postoje u &quot;demokratskom svetu&quot;. Prostije kazano, i vrh i dno ovog posla na\u0107i \u0107ete \u010ditaju\u0107i novine sa Ostrva. Prisetih se ovih dana kako sam, negde sredinom devedesetih, dva prijatna letnja meseca &lsquo;ladio guzicu po Londonu, zahvaljuju\u0107i nekakvoj stipendiji (za koju, gle, nisam ni konkurisao! Samo su mi je dodelili!) a koja je, sve u svemu, podrazumevala stan\u010di\u0107 za d\u017e kod Angel stanice i ne&scaron;to sedmi\u010dne si\u0107e za prevoz i \u017evake. Divna stipendija: nisam imao nikakvih naro\u010ditih obaveza, osim dakako one neizre\u010dene a podrazumevaju\u0107e: da se dodatno doindoktriniram u pravcu ne\u017enog voljenja zlog liberalnog kapitalizma i entuzijasti\u010dne izgradnje imperijalisti\u010dkog Novog svetskog poretka, te da po povratku ku\u0107i tako indoktriniram i svoje naivne \u010ditaoce, &scaron;to do dan-danas sa osobitim zadovoljstvom \u010dinim, iako je stipendija, avaj, odavno istekla&#8230; Kako god, silne sam pare svakog bo\u017eijeg dana tro&scaron;io na Tajms, Gardijan, FT, Independent, Dejli telegraf, na nedeljnike poput Ekonomista, Spektejtora, Nju Stejtsmena, TLS-a&#8230; Ukratko, na sve ono &scaron;to se zvalo &quot;kvalitetne novine&quot;, bez obzira na dominantnu ideolo&scaron;ku orijentaciju. Dovla\u010dio sam u stan na kilograme te papiru&scaron;ine i u\u017eivao u njoj ko ku\u010de u liftu. I nikad, ba&scaron; nikad nisam kupio nijedan broj NOTW, niti svih onih mirora, starova, ekspresa, dejli mejlova i kako su se ve\u0107 sva ta \u010duda zvala. Cimer mi je neko vreme bio jedan hrvatski novinar: on je iz nekog meni nerazumljivog poriva kupovao pone&scaron;to od tog sme\u0107a, pa se to posle danima razvla\u010dilo po sofama, ali je mene mrzelo da pru\u017eim ruku i zavirim. Mo\u017eete me doveka smatrati snobom ili ve\u0107 \u010dime ho\u0107ete, ne marim. Posredi je bila u osnovi sasvim racionalna procena. Znao sam da se To meni uop&scaron;te ne obra\u0107a, da unutra nema ni&scaron;ta za mene, da nemamo &scaron;ta jedno drugom da damo, i &scaron;lus. Mislim, &scaron;ta mene briga u \u017eivotu &scaron;to je neki poznat baja uhva\u0107en kako povla\u010di crtu koke, ili kako spu&scaron;tenijeh pantalona (i trepavica pride) stoji pred ne\u010dijom tu\u0111om \u017eenom ili kle\u010di pred ne\u010dijim tu\u0111im mu\u017eem?!<\/p>\n<p>Raspri\u010dah se o &quot;ostrvskim prilikama&quot; kao da ho\u0107u Ivanjiju mla\u0111em da otmem hleb, a zapravo se radi o ne\u010demu drugome. Od svega iz tog &quot;engleskog pejza\u017ea&quot; ovde su se izgleda jedino primili govnavi tabloidi. Ono &scaron;to je Britanija globalno, to je Srbija &quot;regionalno&quot;: otad\u017ebina najpoganijih &Scaron;tampanih Stvari. Sa druge strane, &quot;ozbiljne&quot; novine su sve malobrojnije i sve sirotije. Na tre\u0107oj: &scaron;ta god radio i kakav god bio, kralj medijskog tre&scaron;a Mardok svojevrstan je autonomni centar mo\u0107i. Svakako da &quot;naginje konzervativcima&quot;, ali nipo&scaron;to nije njihov sluga; pre bi, ako se mora tako gledati, moglo da bude obrnuto (ali evo, i ta sila za vremena). Elem, to &scaron;to je radio NOTW, radio je zbog tira\u017ea, a ne da udovolji ovom ili onom centru &quot;otu\u0111ene mo\u0107i&quot; kako se to nekad govorilo, sme&scaron;tenom negde izvan Mardokovog carstva. Ho\u0107e se re\u0107i: mediji u otvorenom i demokratskom dru&scaron;tvu imaju ogromnu mo\u0107, koju mogu da upotrebe po&scaron;teno i pametno, ili pak da je zloupotrebe. Ovde je isto, ali sasvim obrnuto: mediji su sve nemo\u0107niji, a kada prave sranja, to uglavnom \u010dine u ime i za ra\u010dun nekog drugog. I po njima zato svi mogu slobodno i veselo da tamburaju: od politi\u010dara, preko tajkuna do sudija. Ili bilo kojeg dokonog zazjavala. E ba&scaron; tu, u toj nastranoj konfiguraciji mo\u0107i, krije se odgonetka realnog stanja srpskog dru&scaron;tva.<\/p>\n<p><em>Vreme<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Od svega iz engleskog medijskog pejza\u017ea, ovde su se izgleda jedino primili tre&scaron;-tabloidi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47799","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47799","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47799"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47799\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47799"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47799"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47799"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}