{"id":47797,"date":"2011-07-12T19:31:34","date_gmt":"2011-07-12T19:31:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47797"},"modified":"2011-07-12T19:31:34","modified_gmt":"2011-07-12T19:31:34","slug":"rat-protiv-droge-pogresna-je-strategija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/07\/12\/rat-protiv-droge-pogresna-je-strategija\/","title":{"rendered":"Rat protiv droge pogre\u0161na je strategija"},"content":{"rendered":"

Najva\u017enije su poruke da se prekine ideološki tabu i zapo\u010dne racionalna debata o alternativama ratu protiv droge, ka\u017ee Martin Jelsma, specijalist za Latinsku Ameriku i me\u0111unarodnu politiku o drogama<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/em><\/p>\n

Martin Jelsma nizozemski je politolog, specijalist za Latinsku Ameriku i me\u0111unarodnu politiku o drogama. Kao jedan od vode\u0107ih neovisnih stru\u010dnjaka za ta podru\u010dja, savjetnik je brojnih vladinih institucija i me\u0111unarodnih organizacija. Autor je studija za Globalnu komisiju o politici prema drogama, panela koji \u010dini 19 svjetskih uglednika kojima je cilj globalna promjena dominantno represivne politike prema problemima povezanima s drogom.<\/p>\n

Globalna komisija za politiku prema drogama predstavila je po\u010detkom lipnja u New Yorku svoj izvještaj koji ve\u0107 u prvoj re\u010denici ka\u017ee da je "globalni rat protiv droge podbacio". U kojem je smislu podbacio i zašto?<\/em><\/p>\n

– Taj je rat imao za cilj uništavanje proizvodnje i prekidanje tijekova opskrbe, kako bi se smanjila dostupnost droge na tr\u017eištu. No, psihoaktivne droge i dalje su dostupne, tr\u017eišta su narasla i diversificirala se, a broj korisnika popeo se na pet posto svjetske populacije, od \u010dega ve\u0107ina konzumira kanabis. Nakon desetlje\u0107a represije, potrošenih stotina milijardi i zatvaranja milijuna konzumenata i sitnih dilera, sa sigurnoš\u0107u mo\u017eemo ustvrditi da rat nije uspio. Sada znamo da koncentriranje isklju\u010divo na dimenziju ponude ne\u0107e poremetiti potra\u017enju i da tr\u017eišta ostaju u ravnote\u017ei preseljenjem proizvodnje i trgovinskih putova.<\/p>\n

Nametnuti rat<\/strong><\/p>\n

Koje su najva\u017enije preporuke Globalne komisije?<\/em><\/p>\n

– Najva\u017enije su poruke da se prekine ideološki tabu i zapo\u010dne racionalna debata o alternativama ratu protiv droge, zaustavljanje kriminalizacije, marginalizacije i stigmatizacije osoba koje koriste drogu a ne štete drugima, zatim poticanje vlada da eksperimentiraju s modelima zakonske regulacije droga, kako bi se smanjila mo\u0107 organiziranoga kriminala i \u010duvalo zdravlje i sigurnost gra\u0111ana. Preporu\u010da se i uvo\u0111enje razli\u010ditih modaliteta lije\u010denja, i to ne samo metadona i buprenorfina nego i programa asistiranoga heroinskog lije\u010denja, koji se pokazao uspješnim u mnogim europskim zemljama. Tra\u017ei se i da se primjenjuju principi ljudskih prava i "smanjenja štete" na korisnike droga i one na ni\u017eim razinama trgovine, da se represivne aktivnosti usmjere na nasilne kriminalne organizacije te da se investira u prevencijske kampanje kako bi se smanjila konzumacija.<\/p>\n

Koji je idu\u0107i korak u nastojanjima da se politika prema drogama radikalno izmijeni?<\/em><\/p>\n

– Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon potvrdio je prilikom predstavljanja izvještaja preporuku Komisije koja ka\u017ee da se "ovisnike o drogama ne smije diskriminirati, nego se njima moraju bavit medicinski stru\u010dnjaci jer je ovisnost o drogama bolest, a ne kriminal". Najavio je osnivanje radne skupine kako bi se razvila sustavna strategija za koordinaciju i ja\u010danje odgovora na ilegalne droge i organizirani kriminal te ugra\u0111ivanje te strategije u UN-ove aktivnosti koje se bave izgradnjom mira, sigurnoš\u0107u, razvojem i razoru\u017eanjem.<\/p>\n

Dva kamena temeljca globalne politike o drogama su UN-ova Konvencija o opojnim drogama iz 1961. i ameri\u010dki "rat protiv droge" iz 1971. Što s njima nije u redu?<\/em><\/p>\n

– Konvencija iz 1961. bila je zna\u010dajan pomak u odnosu na na\u010din na koji je me\u0111unarodna zajednica do tada pristupala kontroli droge. Prvi ugovor iz 1912. godine fokusirao se na ograni\u010davanje me\u0111unarodne trgovine drogama na onoliko koliko je bilo potrebno za medicinske svrhe, no taj dokument nije kriminalizirao ni korisnike droga niti farmere koji su uzgajali sirovine. Konvencija  iz 1961. donijela je obaveze za uspostavu kaznenih sankcija, biljke koku, kanabis i opijumski mak uvela je u sustav kontrole i prisilila zemlje u razvoju da ukinu sve nemedicinske upotrebe tih biljaka, iako su one stolje\u0107ima bile dio njihovih društvenih, kulturnih i religijskih tradicija. Deset godina kasnije, ameri\u010dki predsjednik Richard Nixon pokrenuo je "rat protiv droge" kojem je inicijalna meta bio Meksiko, odakle se kanabisom opskrbljivala kontrakulturna revolucija šezdesetih, da bi sredinom sedamdesetih Meksiko postao i glavni opskrbljiva\u010d SAD-a heroinom. SAD je financirao prskanje herbicida na polja kanabisa i maka, da bi se osamdesetih, s eksplozijom kokainskog tr\u017eišta i po\u010detkom epidemije cracka, u protunarkoti\u010dke operacije u andskoj regiji uklju\u010dila i ameri\u010dka vojska. U doma\u0107e legislative uvedene su stroge minimalne kazne, po\u010delo je masovno zatvaranje zbog kojeg je zatvorska populacija SAD-a u trideset godina narasla sa 300.000 na dva milijuna, od \u010dega ve\u0107inu \u010dini maloljetna crna\u010dka populacija. Ameri\u010dki rat protiv droge razorio je \u010ditave zajednice, a na podru\u010dju Anda doveo do brojnih smrti i kršenja ljudskih prava.<\/p>\n

Dvojica poznatih pisaca, Carlos Fuentes i Mario Vargas Llosa, te trojica bivših predsjednika zemalja Latinske Amerike, Kolumbijac Cesar Gaviria, Meksikanac Ernesto Zedillo i Brazilac Fernando Henrique Cardoso, \u010dlanovi su Globalne komisije. Zašto je promjena globalne politike prema drogama naro\u010dito va\u017ena za taj kontinent?<\/em><\/p>\n

– Latinska Amerika bila je pozornica vojnih operacija protiv druge, naro\u010dito Kolumbija, jer je SAD investirao šest milijardi dolara u "Plan Kolumbija", kombiniranu protunarkoti\u010dku i protupobunjeni\u010dku strategiju. Taj agresivni pristup doveo je do utrke u naoru\u017eanju s mo\u0107nim narko-organizacijama, visoke razine nasilja i korupcije u policiji, vojsci i politi\u010dkom sustavu. Latinska Amerika iskusila je najgore negativne posljedice rata protiv droge, što se danas zorno vidi na primjeru ekstremne eskalacije nasilja u Meksiku. Mnogi tamošnji ljudi osje\u0107aju rat protiv droge kao nešto što im je SAD nametnuo pod prijetnjom sankcija, s obzirom na to da je ameri\u010dki Kongres 1986. donio zakon kojim se nesuradnja ka\u017enjava povla\u010denjem razvojne pomo\u0107i i protivljenjem davanju kredita od strane razvojnih banaka. Tu, dakle, postoji element potrebe za više neovisnosti u odlu\u010divanju o vlastitim strategijama koje \u0107e više odgovarati stvarnosti, kao i poziva na shva\u0107anje da je bit problema u potra\u017enji.<\/p>\n

Kršenja ljudskih prava<\/strong><\/p>\n

Konvencija iz 1961. sadr\u017ei rokove za iskorjenjivanje kokaina i kanabisa koje su dr\u017eave potpisnice trebale ispoštovati, a koji su završili 1979. i 1989. Kako to da je Konvencija još na snazi, premda ta dva temeljna cilja nisu ispunjena?<\/em><\/p>\n

– Ti su rokovi bili specifi\u010dno namijenjeni tradicionalnim upotrebama opijuma, koke i kanabisa. Društvenu upotrebu kanabisa, koja se u mnogim zemljama u razvoju do\u017eivljava sli\u010dnom upotrebi alkohola u razvijenim zemljama, te \u017evakanje i pijenje koke u andskoj regiji, usporedivo s ispijanjem kave, Konvencija je osudila na iskorjenjivanje. Upotreba opijuma imala je, pak, va\u017ene tradicionalne medicinske svrhe u podru\u010djima gdje nisu dostupni farmaceutski lijekovi. Upravo ovih dana vlada Bolivije pokušava ispraviti tu povijesnu grešku stavljanjem rezervacije na Konvenciju koja jasno ka\u017ee da je \u017evakanje koke inherentan dio domoroda\u010dke kulture i da \u0107e se prakticirati zakonito. Bolivijski primjer pokazuje zašto je Konvencija i dalje na snazi, unato\u010d zastarjelim i neispunjenim zahtjevima. Njihovom prijedlogu vrlo skromnog amandmana odmah su se usprotivili SAD i 16 drugih saveznica, uz argument da "integritet Konvencije treba sa\u010duvati pod svaku cijenu".<\/p>\n

Izvještaj Komisije ka\u017ee da "polazišna to\u010dka treba biti da je globalni problem droge set me\u0111usobno povezanih zdravstvenih i društvenih izazova kojima se treba baviti, a ne rat koji treba dobiti". Mo\u017eete li opisati princip "smanjenja štete"?<\/em><\/p>\n

– Promjena paradigme po\u010dinje s priznanjem da je svijet bez droga iluzija i da desetlje\u0107a represivnih mjera, zapljena i pretrpavanja zatvora diljem svijeta nisu dovela do smanjenja dostupnosti droge te da stoga moramo preusmjeriti prioritete na "upravljanje" tr\u017eištem droge na na\u010din da on nanosi najmanju mogu\u0107u štetu konzumentima i društvu u cjelini, pri \u010demu prevencija i lije\u010denje ostaju stupovi strategije. Trenuta\u010dno se najviše troši na najmanje djelotvorne mjere, kao što su progon korisnika droga, masovna hapšenja uli\u010dnih dilera i kurira, zapljene i uništenje nasada. U posljednjem desetlje\u0107u dogodili su se veliki napreci u programima smanjenja štete, naro\u010dito kod intravenoznih ovisnika, a odnose se na smanjenje zarazom bolestima poput AIDS-a i hepatitisa te smanjenje smrti predoziranjem. Princip smanjenja štete usvojen je kao dio zajedni\u010dke politike Europske unije, a neke zemlje, poput Njema\u010dke, Nizozemske, Švicarske, Španjolske, Belgije, Luksemburga, Kanade i Australije i dalje eksperimentiraju s kontroverznim projektima, poput ustanova za injektiranje pod nadzorom i medicinskim receptima za heroin za najproblemati\u010dnije ovisnike. Najve\u0107i je problem u ovom trenutku kako primijeniti temeljne principe smanjenja štete na dimenziju potra\u017enje.<\/p>\n

Zašto je va\u017eno da nove politike prema drogama budu temeljene na ljudskim pravima?<\/em><\/p>\n

– Eskalacija globalne kontrole droga u rat protiv korisnika, farmera i sitnih trgovaca donijela je sa sobom brojna kršenja ljudskih prava. Pritom ne mislim samo na ona najo\u010ditija, poput egzekucija, smrtnih kazni i tortura, nego i na kršenja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. Uništavanje zasada koke ili maka obiteljima koje nemaju pristup drugim sredstvima pre\u017eivljavanja, dijeljenje disproporcionalno visokih zatvorskih kazni nenasilnim malim trgovcima i uskra\u0107ivanje ovisnicima prava na zdravstvenu zaštitu, neki su od primjera kršenja ljudskih prava. Zaštita ljudskih prava obaveza je svih vlada prema brojnim UN-ovim ugovorima i ona nadja\u010dava obaveze koje proizlaze iz ugovora o kontroli droge.<\/p>\n

Prednosti dekriminalizacije<\/strong><\/p>\n

Zbog \u010dega se velik broj vlada još sna\u017eno opire dekriminalizaciji kao alternativi represiji?<\/em><\/p>\n

– Jedan od razloga je taj što se debata \u010desto postavlja kao izbor izme\u0111u prohibicije i legalizacije, a zanemaruju alternative s kojima se ve\u0107 eksperimentira i koje mogu biti itekako pou\u010dne. Nije rije\u010d o tome da su apsolutno sve politike o drogama promašene i da kontrolu treba potpuno ukinuti. Tr\u017eišta droga znatno su kompleksnija zato što se radi o razli\u010ditim supstancama od kojih su neke bitno štetnije od drugih, pa je zato potreban i diferencirani pristup za razli\u010dite tipove droga. Tako\u0111er, postoje i brojna siva podru\u010dja u tr\u017eištu droga, primjerice zloupotreba zakonitih lijekova, koja je u porastu. Potpuno je iracionalno tretirati sve droge kao jednake, a inteligentnom politikom trebali bismo izgurati najštetnije supstance, dopuštanjem da one manje štetne budu zakonito dostupne pod strogim uvjetima.<\/p>\n

Na što se to\u010dno odnosi izraz dekriminalizacija? O\u010dito ne samo na kanabis i liš\u0107e koke nego i na konzumaciju drugih droga, korisnike droga, sitne dilere i farmere.<\/em><\/p>\n

– Termini dekriminalizacija, depenalizacija, legalizacija i zakonska regulacija \u010desto se brkaju, dobrim dijelom i zbog politi\u010dke motivacije da se kontinuirano forsira dihotomija prema kojoj imamo samo izbor izme\u0111u prohibicije ameri\u010dkog stila i armagedona. Termin dekriminalizacija odnosi se na prijestupe povezane s konzumacijom droge i napuštanje kaznenih sankcija. Kada su u pitanju sitni dileri i uzgajiva\u010di, primjera dekriminalizacije u strogo zakonskom smislu nema zato što konvencije ka\u017eu da su trgovina i uzgoj, osim za osobne potrebe, kriminalna djela. No, postoje neki primjeri smanjenja kazni, uz obrazlo\u017eenje da su postoje\u0107e kazne disproporcionalne ozbiljnosti prijestupa.<\/p>\n

Koji su dokazi da je dekriminalizacija dobra alternativa?<\/em><\/p>\n

– Prednosti dekriminalizacije upotrebe i posjedovanja droga za osobnu konzumaciju ve\u0107 su se pokazale u više dr\u017eava, poput Portugala, Urugvaja, \u010ceške, Nizozemske i drugih. Konzumacija se u tim zemljama nije pove\u0107ala, a poboljšao se pristup zdravstvenim uslugama zato što se ljudi kojima su one potrebne ne boje kaznenog progona. Smanjile su se stope kriminala, predoziranja i infekcije, kao i pritisci na pravosudni i zatvorski sustav.<\/p>\n

U svjetlu novih znanstvenih dokaza, pokazuje se i da je klasifikacija droga zastarjela?<\/em><\/p>\n

– Bilo je više pokušaja da se stvori racionalnija klasifikacija droga u odnosu na njihovu štetnost, pri \u010demu kanabis uvijek ispada manje štetan od alkohola, duhana i ve\u0107ine drugih droga, no unato\u010d tome on je svrstan me\u0111u najštetnije supstance. Uvjeren sam da je zakonska regulacija pod strogim uvjetima najbolje rješenje za kanabis, a to pokazuju i primjeri Španjolske, Nizozemske i Kalifornije, koje su došle vrlo blizu modela zakonske regulacije. Slu\u010daj liš\u0107a koke još je apsurdniji, jer je koka u prirodnom obliku vrlo blag stimulans, manje štetan i od kave. \u010cak je i studija Svjetske zdravstvene organizacije pokazala da upotreba liš\u0107a koke nema negativne zdravstvene u\u010dinke, a ima terapijsku i socijalnu funkciju za domoroda\u010dke andske populacije. Ta studija, na\u017ealost, nije objavljena kao UN-ov dokument zbog pritiska SAD-a.<\/p>\n

Izme\u0111u hladnog rata i rata protiv terorizma<\/strong><\/p>\n

U jednom svom eseju o razvoju me\u0111unarodnog sustava kontrole droga opisujete kako je taj sustav oblikovala politika mo\u0107nih dr\u017eava, obi\u010dno na štetu zemalja globalnog juga, gdje se proizvodi ve\u0107ina biljnih droga? <\/em><\/p>\n

– Korijeni ameri\u010dkih napora da se zabrane psihoaktivne supstance bili su mješavina moralnih principa i rasisti\u010dkih strahova, naro\u010dito od kineskih imigranata koji su sa sobom donijeli naviku pušenja opijuma, da \u0107e strani utjecaji iskvariti krš\u0107anske vrijednosti na kojima je društvo izgra\u0111eno. SAD je 1920. uveo prohibicijski re\u017eim prema alkoholu, a potom je taj isti model pokušao replicirati na droge na me\u0111unarodnoj razini. Me\u0111utim, tradicionalne kolonijalne sile na ta su nastojanja gledale sa skepsom, naro\u010dito Francuska, Velika Britanija, Portugal i Nizozemska, koje su upravljale profitabilnim monopolima drogama u svojim prekomorskim kolonijama i opskrbljivale farmaceutska tr\u017eišta Europe i SAD-a. Isto tako, kulturno je ve\u0107ina Europe bila u nesuglasju s krš\u0107anskim fundamentalizmom, koji je u to vrijeme prevladavao u Americi, a pri\u010de o bandama i mafiji koje su preuzimale kontrolu nad \u010ditavim gradovima nisu naro\u010dito inspirirale europske politi\u010dare toga vremena. Nakon ukidanja prohibicije 1933, Amerika je nastavila forsirati uspostavu kontrole nad drogama, da bi se nakon Drugog svjetskog rata, iz kojega je izašla kao dominantna ekonomska, politi\u010dka i vojna sila, kona\u010dno našla u poziciji da mo\u017ee oblikovati novi re\u017eim kontrole i primijeniti dovoljnu koli\u010dinu prisile nad drugim zemljama, uklju\u010duju\u0107i i bivše kolonije.<\/p>\n

U tom istom istra\u017eivanju napisali ste i da je "rat protiv droge bio prijelazno razdoblje izme\u0111u hladnog rata i rata protiv terorizma". Mislite li time na kontinuitet ameri\u010dkog vojnog intervencionizma?<\/em><\/p>\n

– Politi\u010dki kontekst ameri\u010dkih vojnih intervencija sedamdesetih i osamdesetih, naro\u010dito u Latinskoj Americi, bio je hladni rat. Glavni cilj i legitimacija za vojnu suradnju, vojne baze, dr\u017eavne udare, intervencije i potporu vojnim diktaturama bila je borba protiv širenja utjecaja komunizma na zapadnoj hemisferi. Argument antikomunizma za odr\u017eavanje golemoga vojnog bud\u017eeta i operacija u inozemstvu u pitanje je doveo tek pad Berlinskog zida. U potrazi za novim opravdanjem, Pentagon je dobio zna\u010dajnu ulogu u borbi protiv droga, a predsjednik George Bush 1989. godine zakonom je Ministarstvo obrane imenovao vode\u0107om dr\u017eavnom agencijom za nadzor trgovinskih putova droge, uz njegovo dramati\u010dno financijsko i kadrovsko ja\u010danje. Nakon 11. rujna 2001. nova prijetnja i "rat protiv terorizma" brzo su zamijenili protunarkoti\u010dku logiku, pa se mo\u017ee re\u0107i da je rat protiv droge bio prijelazno razdoblje u smislu legitimacije vojnih operacija, baza i intervencija u stranim zemljama.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Najva\u017enije su poruke da se prekine ideološki tabu i zapo\u010dne racionalna debata o alternativama ratu protiv droge, ka\u017ee Martin Jelsma, specijalist za Latinsku Ameriku i me\u0111unarodnu politiku o drogama<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47797","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47797","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47797"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47797\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47797"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47797"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47797"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}