Kako rade mašte dva genija: Emira Kusturice i \u017deljka Keruma<\/p>\n
Pi\u0161e: Ines \u0160a\u0161kor<\/strong><\/em><\/p>\n Ovih su dana lokalni lideri u dvije dr\u017eave, u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, predstavili dva velika projekta. U Višegradu je najavljen Kamengrad u po\u010dast Ivi Andri\u0107u, a u Splitu spomenik Isusu na Marjanu, najviši na svijetu. I usput Franji Tu\u0111manu na splitskoj rivi. Mitska mjesta kolektivne memorije postaju igra\u010dke skorojevi\u0107a i lunatika. I opaka igra s politi\u010dkim posljedicama.<\/p>\n Pišem ovaj tekst u Zagrebu 7. srpnja. Na današnji dan 1893. godine u tom se gradu rodio Miroslav Krle\u017ea, najve\u0107i hrvatski pisac. Globalna tra\u017eilica Google, u svojoj hrvatskoj verziji, odlu\u010dila je na naslovnicu staviti lik Krle\u017einog junaka Petrice Kerempuha. To je nakratko privuklo pozornost medija, svi smo jako ponosni kada se uva\u017eava nešto naše, ali tko \u0107e doista posegnuti za Baladama Petrice Kerempuha na današnji dan? A trebalo bi. Mo\u017eda bi bilo manje gluposti, nesnošljivosti i paradiranja. Ona \u010duvena „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo i pak ni vazda nebu da nam nekak nebu" ve\u0107 je ionako pretvorena u odu komformizmu, a poetska, prevratni\u010dka i buntovna mo\u0107 Balada polako pada u zaborav. I galge, i zdroblena kolena i „se naše rane, solze, kervave kaštige" i biskupi koji „kak klafrave papige nad galgama se mole za blagoslov verige".<\/p>\n Nije ni Ivo Andri\u0107 prošao bolje. Ve\u0107 dugo svjedo\u010dimo o svojatanjima, osporavanjima, kako vjetar puše stavu. Svakakvih \u010dudesa smo se naslušali i nagledali. U Splitu je 1990., odmah po dolasku HDZ-a na vlast, ukinuta ulica Ive Andri\u0107a, ali – gle \u010duda – ta se ulica i dalje zove Andri\u0107eva, ali po Vicku Andri\u0107u, konzervatoru. Predsjednik Društva hrvatskih knji\u017eevnika proglasio je prije desetak godina Andri\u0107a „veleizdajnikom". I Dr\u017ei\u0107a tako\u0111er. A onda je neki srpski akademik došao na suludu ideju da Dr\u017ei\u0107a i još niz dubrova\u010dkih pisaca uvrsti u antologiju srpske knji\u017eevnosti, pa su udru\u017eenja pisaca, Matica hrvatska i njezini mediji poludjeli.<\/p>\n Još je tu\u017enija Andri\u0107eva sudbina u Bosni i Hercegovini, zemlji iz koje potekao, koja ga je obilje\u017eila i inspirirala i koju je u\u010dinio povijesnom. U Višegradu, \u010diju je \u0107upriju pretvorio u svjetski simbol srušen mu je spomenik, u Travniku njegov muzej nevoljko tavori. Vladaju\u0107i ga bošnja\u010dki establišment ignorira i izri\u010de \u010desto otrovne sudove, hrvatski samo inzistira na hrvatskom i katoli\u010dkom podrijetlu, a srpski ga je odlu\u010dio nacionalizirati i pretvoriti u ikonu Republike Srpske.<\/p>\n Rije\u010di koje su se \u010dule na predstavljanju monstr-ideje o Kamengradu – da \u0107e on „projektirati duh Republike Srpske koji proistje\u010de iz Andri\u0107eve literature" skaredne su i uvreda zdravom razumu.<\/p>\n Nema ništa suprotnije „duhu Republike Srpske" od literature, \u017eivota i ideja Ive Andri\u0107a. Ta tvorevina nastala na zlo\u010dinu i etni\u010dkom \u010diš\u0107enju u novonastalim post-dejtonskim okvirima tra\u017ei svoje mjesto pod suncem, udaljuju\u0107i se formalno od prvotnog zlo\u010dina, ali i ne suo\u010davaju\u0107i se s njim.<\/p>\n Andri\u0107 se bavio ljudima u zlim i dobrim vremenima, ljudskom prirodom, njegova kasaba bila je svemir. On jest srpski pisac, ponajbolji pisac srpskog jezika, dijelom je i hrvatski, svakako bosanskohercegova\u010dki, a njegov politi\u010dki program je bio jugoslavenski. Ne i republi\u010dkosrpski.<\/p>\n „U trenucima društvenih potresa i velikih, neminovnih promena obi\u010dno izbijaju napred upravo ovakvi ljudi, i nezdravi i nepotpuni, vode stvari naopako i stranputicom. U tome i jeste jedan od znakova poreme\u0107enih vremena", zapisano je u Na Drini \u0107uprija.<\/p>\n Andri\u0107 se sam najbolje brani.<\/p>\n Nekako istodobno s idejom višegradskog Kamengrada, nastaloj u mašti zlog genija Emira Kusturice, jedan je hrvatski gradona\u010delnik, splitski trgovac \u017deljko Kerum koji je bogatstvo stekao, kako se tvrdi, švercanjem Caritasove pomo\u0107i, i koji ne krije da ga neznanje ne optere\u0107uje, došao je na ideju da gradu podari najve\u0107i kip Isusa Krista na kugli zemaljskoj i postavi ga na splitskom Marjanu. Za svoj novac, ka\u017ee. A usput i na rivu kip Franje Tu\u0111mana. Taj bi se podizao o trošku gra\u0111ana. Bli\u017ee se izbori, \u010dovjek bi u Sabor. Najprije se vozio u Maybachu, pio Dom Perignon uz \u0107evap\u010di\u0107e, prisvojio u me\u0111uvremenu pola grada, pa je sada došlo vrijeme za nešto uzvišeno.<\/p>\n Mediji se upravo natje\u010du u ismijavanju toga projekta. Knji\u017eevnik i humorist Boris De\u017eulovi\u0107 tu ideju je ve\u0107 nazvao „splitskim Jurassic parkom", Ivica Ivaniševi\u0107 „Ogorjem-sur-Mer".<\/p>\n To je zdravo za posustali duh gra\u0111ana, ali stvar nije komi\u010dna.<\/p>\n Beskrupulozna zloupotreba simbola kulture i baštine, a to zna\u010di i memorije i identiteta, u dnevnopoliti\u010dke svrhe postaje nepodnošljiva i opaka igra.<\/p>\n Dodik i Kusturica su ukrali Andri\u0107a i proglasili ga gotovo ocem Republike Srpske, Kerum bi cijeli Split pretvorio u svoje freaky zabavište.<\/p>\n A narod ostaje zaglupljen i – siromašan.<\/p>\n I ne \u010dita. Ni Krle\u017eu, ni Andri\u0107a.<\/p>\n Ostaje nam da ih se opet, samo malo, prisjetimo.<\/p>\n „V kmici, v pivnici,<\/p>\n Brez ikakšne lu\u010di,<\/p>\n \u010cul se je veter<\/p>\n Kak v praznini hu\u010di,<\/p>\n S kervavemi nokti v drobu, v mozgu, v \u017eu\u010di,<\/p>\n Zalajal sam kak samec, kervavi pes vmiru\u010di"<\/p>\n I još:<\/p>\n „Tako se na kapiji, izme\u0111u neba, reke i brda, naraštaj za naraštajem u\u010dio da ne \u017eali preko mere ono što mutna voda odnese. Tu je u njih ulazila nesvesna filozofija kasabe da je \u017eivot neshvatljivo \u010dudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji \u010dvrsto, kao na Drini \u0107uprija".<\/p>\n Radio Slobodna Evropa.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kako rade mašte dva genija: Emira Kusturice i \u017deljka Keruma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47791","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47791","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47791"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47791\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47791"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47791"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47791"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}