Vodi se intenzivan rat protiv rata: suprotstavljanje onih koji vode ratove protiv upotrebe oznake rat za njihov \u010din.<\/p>\n
Pi\u0161e: Toma\u017e Mastnak<\/strong><\/em><\/p>\n Rat rije\u010dima je na djelu kada se sva\u0111amo, kada se tu\u010demo rije\u010dima. Rije\u010d mo\u017ee boljeti, ali od rije\u010di – ostanemo li na rije\u010dima – ne te\u010de krv. U našem svijetu je ratova rije\u010dima sve manje, no zato je sve više prolijevanja krvi. Napredak se mjeri ne samo djelotvornoš\u0107u ubijanja i uništavanja, nego i olakšavanjem prijelaza od relativnog mira prema ubijanju. Mo\u017eda bismo mogli koeficijent napretka izra\u010dunati kao odnos izme\u0111u koli\u010dine prolivene krvi i koli\u010dine rije\u010di koja prolijevanje krvi opravdava ili mu se pak suprotstavlja. Što je manje tih rije\u010di i što je više krvi, to je ve\u0107i napredak.<\/p>\n U\u010dinkovitost ubijanja dakle zahtijeva reduciranje rije\u010di. Ako ubijanje u velikim omjerima nazivamo rat, djelotvornost ratova zahtijeva rat protiv rije\u010di koje bi mogle ograni\u010davati ubijanje. Me\u0111u rije\u010dima koje sprje\u010davaju ili ograni\u010davaju ratove najzna\u010dajnija je rat.<\/p>\n Rat je mnogima donio slavu i \u010dast, da o novcu niti ne govorim, a sama rije\u010d nema pozitivan prizvuk i u pravilu ga nikada nije imala. Da bismo joj dali legitimnost, dodajemo joj adjektive, kao što su, pogotovo, pravedan i oslobodila\u010dki. S pravednim ratom je teško\u0107a da su pojam toliko \u010desto zloupotrebljavali, da \u0107e cinik uvijek bar djelomi\u010dno opravdano sumnjati u njega i mo\u0107i napomenuti da ga je mogu\u0107e nalijepiti na svaku, koliko god grubu, agresiju. Oslobodila\u010dki ratovi pak nešto zna\u010de samo ako su pobjedni\u010dki. Ina\u010de su djelo bandita i terorista i amblemi nacionalnog bola. <\/p>\n Rat bez pridjeva se u koliko-toliko normalnim okolnostima uvijek smatrao nepo\u017eeljnim stanjem. Na njega se gledalo kao na posljednje sredstvo koje se upotrebljavalo ako više nije bilo drugog puta, kao na izlaz u nu\u017enosti, pa ako se ve\u0107 vodio, vodio se za to da bi ga okon\u010dali i da bi zavladao mir. Ako je kakvom vojskovo\u0111i rat donio lovorov vijenac, ljudima je donosio patnju ili smrt. A ljudi u pravilu ne \u017eele ni patnju ni nasilnu smrt.<\/p>\n Rat je bio toliko – mogli bismo re\u0107i normativno – nepo\u017eeljno stanje, da je u Evropi, u kojoj je iskustvo mnogih ratova bilo svje\u017ee, postao klju\u010dnom postavkom u vjerojatno najpoznatijem argumentu za uspostavu dr\u017eave, suverene javne vlasti. Thomas Hobbes je opisao prirodno stanje – stanje prirodne slobode – kao stanje rata svih protiv sviju. Pojedinci su svoju neograni\u010denu slobodu upotrebljavali za to da su uzimali ono što su po\u017eeljeli i eliminirali neprestane prijetnje, koje su bile tim ve\u0107e ukoliko su više uzeli. Nije bilo ni moga ni tvoga, ni zakonitog ni nezakonitog, ni pravednog ni nepravednog, ni dobra ni zla. Jer je slobodu imao svako, ljudi su se upetljavali u sukobe, i jer su bili jednaki ne samo u toj slobodi, nego i po sposobnostima, niko nikada nije bio siguran. Niko nije bio ni dovoljno sna\u017ean ni prepreden da ga ne bi mogao oplja\u010dkati ili ubiti neko drugi, u otvorenom sukobu ili lukavo, vlastitim rukama ili pomo\u0107u nekog drugog. Jer je na taj na\u010din svaki \u010dovjek bio neprijatelj svakog drugog, ljudski je \u017eivot u tom permanentnom ratu bio "samotan, jadan, prljav, surov i kratak". Spas je bio u okon\u010danju rata svih protiv sviju: u odricanju od prirodne slobode i uspostavi dr\u017eave u kojoj je suveren brinuo za poštovanje zakona i sigurnost. Jedno od odre\u0111enja neupitne suverenosti vlasti bilo je odlu\u010divanje o miru i ratu te vo\u0111enje rata, ako je ovaj bio neizbje\u017ean. <\/p>\n To je bio filozofski konstrukt, koji se u svojim temeljnim premisama podudarao s tadašnjim klasi\u010dnim artikulacijama prava što ga od Benthama nadalje nazivamo me\u0111unarodno pravo, me\u0111u kojima je bilo najznamenitije Grotiusovo djelo De jure belli ac pacis. Grotius je gradio na dugoj tradiciji u kojoj je rat bio zakonski kodificiran. Rat je, naime, bio preozbiljna stvar da bi ga se prepustilo nepouzdanoj rasudnoj mo\u0107i i mušicama pojedinaca, pa makar oni bili oki\u0107eni vlastodr\u017ea\u010dkim regalijama. Nije bilo svako nasilje rat i u ratu nije bilo dopušteno svako nasilje. Barem od Rimljana nadalje imamo jus ad bellum i jus in bello, koji odre\u0111uju ko i pod kakvim uvjetima smije objaviti rat i kakvo je postupanje u ratu dopušteno.<\/p>\n Tako ili druk\u010dije prera\u0111eni va\u017ee ti zakoni i danas. Rat je zato još uvijek po definiciji ograni\u010den. Zato se u posljednje vrijeme vodi intenzivan rat protiv rata: ne mirovno suprotstavljanje ratovima, nego suprotstavljanje onih koji vode ratove i iz njih izvla\u010de korist upotrebi oznake rat za njihov \u010din. Po\u010detke ozbiljne i sistematske kampanje protiv jezika rata mo\u017eemo locirati u ratu protiv Bosne, intenziviranju te kampanje u ratu protiv Iraka i Afganistana, a njen dosad najviši stadij u definiranju zra\u010dnih napada posebno na Pakistan, Jemen i Somaliju te vojnom napadu na Libiju.<\/p>\n U Bosni smo imali o\u010duvanje mira, kojim je takozvana me\u0111unarodna zajednica omogu\u0107avala kasapljenje dr\u017eave i sigurno klanje nanovo definiranih muslimana. Slijedile su mirovne operacije u Afganistanu te osloba\u0111anje i demokratizacija Iraka i mnoštvo humanitarnih misija i razvojne pomo\u0107i. Bushova vlada je zapo\u010dela demonta\u017eu \u017eenevskih konvencija i time me\u0111unarodnog ratnog prava – kako prakti\u010dno, tako i teorijski. Legalizirala je mu\u010denje, pri \u010demu su odani i sposobni pravnici dokazivali da mu\u010denje nije mu\u010denje. Sada Obamina vlada ima na volju pravnike koji, iako su još donedavno kritizirali zloupotrebu prava pod prijašnjom ameri\u010dkom vladom, dokazuju da rat protiv Libije nije rat.<\/p>\n Ovo je jezgro njihova dokaza što ga je vlada prihvatila unato\u010d suprotnom pravnom stajalištu: <\/p>\n "Operacije SAD ne uklju\u010duju neprekidnu borbu ili aktivnu razmjenu vatre s neprijateljskim snagama, niti uklju\u010duju prisutnost kopnenih trupa SAD, gubitke SAD ili ozbiljnu prijetnju da bi do njih došlo, a niti neku ozbiljnu vjerojatnost da konflikt eskalira i uklju\u010di spomenute \u010dinioce." Zato operacije SAD nisu rat.<\/p>\n Ameri\u010dkoj vladi treba odati priznanje za intelektualni rad, koji je kod njenih saveznika odsutan. Svi govore isto, samo što jedni definiraju što \u0107e se govoriti. U tom natovskom novogovoru nadmašili smo Orwellovu negativnu utopiju. Ne ka\u017eemo više: rat je mir. Ka\u017eemo: rat nije rat. Rat što ga vodimo nije rat. To je rat (koji u pravilu nema zakonsku podlogu i sankciju u doma\u0107em zakonodavstvu, odnosno ima je samo iznimno u vrhuški OUN) u kojem superiornom vojnom tehnologijom (koja postaje sve više jedina tehnološka prednost zapadnog svijeta) ubijamo protivnike koji nam nisu dali povod za rat, tako da oni ne mogu pobijati nas. Budu\u0107i da takav rat nije rat, nisu mu postavljena nikakva ograni\u010denja. To je naša sloboda s kojom se vra\u0107amo u prirodno stanje.<\/p>\n Sa slovena\u010dkog preveo Mario Kopi\u0107 <\/p>\n Peš\u010danik.net<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vodi se intenzivan rat protiv rata: suprotstavljanje onih koji vode ratove protiv upotrebe oznake rat za njihov \u010din.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47788","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47788","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47788"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47788\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47788"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47788"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47788"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}