Jedni se lo\u017ee na dr\u017eavu BiH, jedni na što dr\u017eavniju RS, tre\u0107i na koliko-toliko dr\u017eavnu Herceg-Bosnu. Ne izjedna\u010davaju\u0107i objekte ovih lo\u017eiona, ni motive za lo\u017eenje, intenzitet lo\u017eenja je prili\u010dno podjednak<\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Sredinom maja bio sam u Ljubljani na me\u0111unarodnoj konferenciji povodom dvadesete godišnjice raspada Jugoslavije. Organizator je bio Filozofski fakultet ljubljanskog Univerziteta, a u\u010desnici koji su došli iz inostranstva bili su smješteni u gostionicu\/pansion Mrak. Znao sam da u vezi tog mjesta postoji neki historijski kuriozum, da se nešto od historijskog zna\u010daja na tom mjestu desilo, ali se nisam mogao sjetiti šta, sve dok Dejan Jovi\u0107, tako\u0111er u\u010desnik na konferenciji, nije u šali provukao ideju da u izboru Mraka za smještaj gostiju ulogu nije igrala samo neposredna blizina Filozofskog fakulteta, nego i simboli\u010dko-historijski prtljag koji taj lokalitet nosi, a u kontekstu naše teme. Tu se, naime, 1985. godine desio \u010duveni susret predstavnika beogradskog "Odbora za zaštitu sloboda umetni\u010dkog izra\u017eavanja" i urednika ljubljanske Nove revije. Bile su to onomad dvije najmarkantnije organizacije opozicionog djelovanja u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Susret kojem je svrha bila eventualno stvaranje jezgre za opštejugoslovensko opozicijsko djelovanje završio je fijaskom. Ispostavilo se da slovena\u010dke intelektualce koji su se smatrali avangardom cijelog naroda više ne interesuje nikakva Jugoslavija, pa ni demokratska. Interesovala ih je samo nezavisna dr\u017eava Slovenija; kolokvijalno re\u010deno, lo\u017eili su se na dr\u017eavu, pa su preporu\u010dili svojim srpskim kolegama da i oni zaborave na Jugoslaviju, odnosno da "razmisle o mogu\u0107nosti da Jugoslavije uskoro ne bude". Kolege su ih poslušale, pa su se po\u010deli lo\u017eiti na Srbiju, i to veliku, što je mogu\u0107e ve\u0107u. <\/p>\n Danas, dvadeset godina nakon što se Slovenija i formalno osamostalila, lo\u017eenje na dr\u017eavu tamo je izišlo iz mode. Kako pokazuje istra\u017eivanje koje je proveo Institut "Mediana", gotovo polovina Slovenaca bi pristala da Slovenija više ne bude nezavisna dr\u017eava, odnosno da bude dio Austrije ili Švicarske, ako bi im to donijelo, u ekonomskom smislu, bolji \u017eivot. Skoro tri \u010detvrtine Slovenaca, ta\u010dnije sedamdeset i dva posto njih, isti\u010de da im osje\u0107anje pripadanja dr\u017eavi Sloveniji nije tako visoko kao prije dvadeset godina. Nije pomenuta anketa jedini signal koji pokazuje da se \u010dak i u Sloveniji sve glasnije postavlja pitanje je li baš imalo smisla onovremeno "lo\u017eenje na dr\u017eavu". Me\u0111u publikom, recimo, na ljubljanskoj konferenciji o raspadu Jugoslavije, dominirali su studenti i studentice u kasnim tinejd\u017eerskim i ranim dvadesetim godinama, oni koji Jugoslaviju nisu ni upamtili, a neki se u njoj ni formalno nisu ni rodili, no koji o\u010dito imaju senzibilitet za razmišljanje o protra\u0107enim historijskim šansama, koji usprkos \u010dinjenici da je Slovenija relativni pobjednik pri\u010de o jugoslovenskom raspadu naslu\u0107uju da bi i oni prošli bolje da uopšte nije bilo pora\u017eenih. Na jednom zidu u centru Ljubljane šepuri se grafit NE BOMO DELALI DO SMRTI ZA BRUSELJSKE PUDLJE? Ispostavilo se, dakle, da "Ljubljana radi, Beograd se gradi" nije jedina mogu\u0107a forma izra\u017eavanja animoziteta prema administracionom centru. A kad je, u finalnom izlaganju na konferenciji, profesor Rastko Mo\u010dnik suvereno demonstrirao, uz pomo\u0107 brojki i grafikona o, izme\u0111u ostalog, zaposlenosti i nezaposlenosti, socijalnoj sigurnosti, uvozu i izvozu, da je \u017eivot u Sloveniji mo\u017eda i bio bolji osamdesetih u Jugoslaviji, nego danas u EU, to je cijelom skupu, upravo iz perspektive mjesta odr\u017eavanja, dalo efektan epilog. \u010cak ni Republika Slovenija, sre\u0111ena ko kutijica, jedna od najnaprednijih, ako ne i najnaprednija, me\u0111u "novim \u010dlanicama" EU, \u010diji dr\u017eavljani i u SAD mogu bez vize (što se nije moglo \u010dak ni sa "crvenim pasošem bez mane"), nije utopijsko ostvarenje sretne varijante lo\u017eenja na dr\u017eavu. <\/p>\n Šta, me\u0111utim, imamo na jugoistoku? Imamo, naravno, fenomen "lo\u017eenja na dr\u017eavu" doveden do paroksizma. Ima toga u Hrvatskoj, ima toga u Crnoj Gori, ima toga u Srbiji, ima toga na Kosovu, ima toga u Makedoniji, ali što ga ima u Bosni i Hercegovini, to je tek \u010dudo jedno. Jedni se lo\u017ee na dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu, jedni na što dr\u017eavniju Republiku Srpsku, tre\u0107i na koliko-toliko dr\u017eavnu Herceg-Bosnu. Ne izjedna\u010davaju\u0107i objekte ovih lo\u017eiona, ni motive za lo\u017eenje, intenzitet lo\u017eenja je prili\u010dno podjednak. <\/p>\n Na vrhuncu afere Lewinsky, u isto vrijeme, dakle, kad je Slobodan Miloševi\u0107 \u017eario i palio, pojavio se u Beogradu genijalan grafit: "Slobo, jebeš li ti išta osim nas?" Kad \u010dovjek danas vidi bosanskohercegova\u010dke politi\u010dke lidere, njihove pobo\u010dnike i bira\u010de, kad vidi s kakvom lako\u0107om i ravnodušnoš\u0107u ignorišu sve što ima veze sa konkretnim \u017eivotnim pitanjima, a u ime lo\u017eenja na dr\u017eavu, stvarno mu do\u0111e da se upita: lo\u017ee li se oni i na šta drugo? Nema pogubnijeg lo\u017eenja od lo\u017eenja na dr\u017eavu, nema nemani koja teko hladno i gladno jede ljudske \u017eivote kao što je dr\u017eava, i nigdje se u Evropi u posljednjih šezdesetak godina to nije tako plasti\u010dno demonstriralo. Otkud onda baš ovdje takva lo\u017eiona? Zato što dr\u017eava zapravo i ne postoji! Postoji neki \u010dudni poluprotektorat, dva entiteta unutar poluprotektorata i tri \u017eelje: da se jedan od ta dva entiteta što više podr\u017eavi, odnosno da se drugi entitet – podijeli, i naposljetku da poluprotektorat nekako postane što sli\u010dniji "pravoj dr\u017eavi" (šta god to zna\u010dilo?). Odgovor je, dakle, da "svak pla\u0107a za ono šta mu fali, my boy", što re\u010de onaj koji se nikad nije lo\u017eio na dr\u017eave, u pjesmi znakovitog naslova "Kada stvari krenu loše". Nama su odavno krenule…<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedni se lo\u017ee na dr\u017eavu BiH, jedni na što dr\u017eavniju RS, tre\u0107i na koliko-toliko dr\u017eavnu Herceg-Bosnu. Ne izjedna\u010davaju\u0107i objekte ovih lo\u017eiona, ni motive za lo\u017eenje, intenzitet lo\u017eenja je prili\u010dno podjednak<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47781","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47781","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47781"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47781\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}