Kod nas je uvijek u pravu onaj koji prvi ka\u017ee kako narod nema šta da jede, ili onaj koji je u stanju u svakome entuzijastu prepoznati onoga koji, manje ili više otvoreno, radi za svoju korist i za korist svojih bli\u017enjih.<\/p>\n
Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Opet \u0107e ovoga ljeta Sarajevo film festival zbog vjerskih blagdana biti odr\u017ean nekoliko tjedana ranije. I opet \u0107e to biti predmet \u017eivih rasprava, po novinama, ako novina još ima, po internetskim portalima, ako se portali broje, i po kafanama, ako u kafanama bude dovoljno onih koji se me\u0111usobno oko ne\u010dega ne sla\u017eu. Opet \u0107e, kao i svakoga od posljednjih desetak ljeta, jedni govoriti kako festival treba ukinuti, jer da je to privatna pr\u0107ija Mire Purivatre i njegovih ljudi, te da šira društvena zajednica daje golemi novac za festival, dok narod nema što da jede. Drugi ne\u0107e ništa govoriti, nego \u0107e i\u0107i u kino i gledati filmove, ili \u0107e se po gradu sretati s ljudima koje ina\u010de nikada u \u017eivotu ne bi sreli. I što je, vjerojatno, još va\u017enije, sretat \u0107e neka davna i poznata lica iz svojih sarajevskih mladosti, koja \u0107e, eto, baš u vrijeme festivala, navratiti iz svojih novih i sretnijih domovina, što ih na\u0111oše po kanadama, amerikama i australijama. Zagledani u njih vidjet \u0107e koliko i sami imaju godina, i kako izgledaju u o\u010dima onih koji ih dugo, petnaest ili dvadeset godina, nisu vidjeli.<\/p>\n Od te dvije strane u raspravi oko Sarajevo film festivala, otpo\u010detka je u pravu prva. Kod nas je uvijek u pravu onaj koji prvi ka\u017ee kako narod nema šta da jede, ili onaj koji je u stanju u svakome entuzijastu prepoznati onoga koji, manje ili više otvoreno, radi za svoju korist i za korist svojih bli\u017enjih. Na kraju, u pravu je i onaj koji vidi svu tu \u017eivu, a osuje\u0107enu kulturu, koja bi procvjetala kad bi joj se prelili novci što odlaze za Purivatrin festival, sve ta zna\u010dajna knji\u017eevna djela, pisce, pjesnike, to skriveno \u010dudo. Ja, me\u0111utim, kada je o Sarajevu rije\u010d, nemam više nikakve potrebe da budem u pravu.<\/p>\n U pravu su oni kojima se u\u010dini da me u tom gradu vi\u0111aju samo u vrijeme festivala. \u010cak i kada ne do\u0111em, a sve \u010deš\u0107e se doga\u0111a da na festival ne do\u0111em, njima \u0107e se u\u010diniti da su me sreli. To je logi\u010dno, tako i treba biti. U tih desetak dana i meni se svaki put u\u010dini – \u010dak i kada festival pratim samo iz daljine, putem televizijskih izviješ\u0107a – da je to isti onaj grad u kojem sam se rodio. U\u010dini mi se da sam iz Sarajeva i da sam opet u Sarajevu, mome Sarajevu, što bi rekao Sejo Sexon. U tome le\u017ei razlog i te njihove fatamorgane, kada im se u\u010dini da su me vidjeli. Sre\u0107om, brzo pro\u0111e tih deset dana. Aveti iz prošlosti brzo nestaju.<\/p>\n Ka\u017eu da je la\u017ena ona slika koju o Sarajevu u tih deset dana proizvede Miro Purivatra. Vjerojatno i jest. Ali otkuda najednom tolika potreba za istinom i za \u017eivotom u istini? Lijepo je \u017eivjeti u iluzijama, \u010dak i kada kratko traju. Više vrijedi sretan \u017eivot, pro\u017eivljen u nekoj la\u017ei i kolektivnoj samoobmani, nego istinit, a nesretan. Kao što je ljepša i la\u017ena sre\u0107a od istinske nesre\u0107e. Film je iluzija, a filmski je festival \u017eivot na\u010dinjen od sve samih iluzija. I u tom smislu vjerojatno nijedan festival na svijetu ne mo\u017ee se mjeriti s onim sarajevskim. Miru Purivatru cijenim, i još više volim, jer mi od ljeta do ljeta \u010duva jednu moju va\u017enu iluziju. Mo\u017eda i najva\u017eniju.<\/p>\n Ali nešto drugo sam danas htio ispri\u010dati.<\/p>\n Znate li tko je donio film u Sarajevo? Bili su to putuju\u0107i cirkusanti, koji su ve\u0107 krajem devetnaestoga stolje\u0107a, me\u0111u raznim magijama i opsjenama, sarajevskom narodu, vazda \u017eeljnom \u010duda, prikazali i to \u010dudo pokretnih slika. Cirkus je u to vrijeme gostovao na Mustaj pašinom mejdanu, na Atmejdanu, koji \u0107e docnije postati Park cara Dušana, i tako \u0107e se zvati do ovoga zadnjeg rata. Mo\u017eda u po\u010detku to nije bio pravi kinematograf, nego se iluzija postizala brzom izmjenom fotografija snimljenih u nizu, ali svejedno se \u010dudo dogodilo. Tih godina Sarajevski je list, jadaju\u0107i se zbog nekulture starih Sarajlija, objavio kako se vlasnici putuju\u0107ih kazališta \u017eale kako Sarajevo nema smisla, a onda ni potrebe za teatrom, dok su upravitelji cirkusa oduševljeni ovim gradom.<\/p>\n Ubrzo, kinematograf se odvojio od cirkusa, premda se i on odvijao ispod šatre, koja je bila postavljena na istome cirkus placu. Risto Besarovi\u0107, u knjizi "Iz kulturnoga \u017eivota u Sarajevu pod austrougarskom upravom", objavljenoj u ediciji Kulturno naslje\u0111e, izdava\u010da Veselina Masleše, piše kako je sarajevski dnevni list "Hrvatski Dnevnik", u jednom broju iz 1906. objavio detaljan program predstava, po \u010detiri u jednom danu, koje je davalo "Elektro-Bioskop kazalište, za ovu svrhu konstruirana dvorana sa elektri\u010dnom rasvjetom za \u017eivo prikazivanje u potpunoj savršenosti".<\/p>\n Uskoro su ta putuju\u0107a kina zamijenila prva stalna, i zapo\u010delo je herojsko doba sarajevske kinematografije, \u010dijih bi nekoliko paralelnih historija vrijedilo napisati, a koje bi sve zapo\u010dinjale od kina Edison, koje se nalazilo preko puta Zemaljske banke, a završavale bi se posljednjim Sarajevo film festivalom. Izme\u0111u bi se, u miru bioskopskog mraka, usred jedne lijepe iluzije, našli Emir Kusturica i Danis Tanovi\u0107, Mirza Idrizovi\u0107 i Mirza Paši\u0107, Gordan Bobinac i Aco Štaka, Bata \u010cengi\u0107 i Pjer \u017dalica, Vesna Ljubi\u0107 i Duško Dimitrovski, Aida Begi\u0107 i Ivica Mati\u0107, kino Tesla i kino Dubrovnik, kino Imperijal i kino Romanija. I Miro Purivatra, sam.<\/p>\n U toj historiji sarajevskih kinematografa i kinematografije moralo bi se na\u0107i mjesta za jedno ime zbog kojega, a ne zbog Mire Purivatre, kako vam se moglo u\u010diniti, i pri\u010dam sve ovo. \u010covjek se zvao Antonio Gasparini, i bio je 1911. godine operater u kinematografu Edison.<\/p>\n Kao što vjerojatno znate iz dokumentarnih i igranih filmova o tom dobu, rana povijest filma bila je obilje\u017eena po\u017earima, \u010desto s tragi\u010dnim ili s katastrofalnim posljedicama. Traka je bila lakozapaljiva, projektori su bili vreli, pa bi svako malo gorjelo, dok bi publika, kao i danas \u017eeljna iluzija, ginula od vatre i otrovnog dima, ili bi stradavala u vlastitom stampedu.<\/p>\n Tako je 25. o\u017eujka 1911, oko deset sati nave\u010der, u vrijeme zadnje predstave, buknuo po\u017ear kod projektora u kinematografu Edison. Došlo je do kurzschlussa, izvještavao je Hrvatski Dnevnik, a sve zbog pomanjkanja ne\u010dega što se zvalo sicherungsapparat, koji bi štitio projektor i njegovu okolinu od vatre.<\/p>\n Izgorjelo je sve, a vlasnik kinematografa Fabris nije bio osiguran, te su on i njegova obitelj ostali na ulici, bez i\u010dega. Naravno, bili su kuferaši, i u tom gradu nisu imali nikoga svog. Ali nije ovo pri\u010da o njima, nego o operateru Gaspariniju, zahvaljuju\u0107i \u010dijoj ne\u010duvenoj po\u017ertvovnosti nije bilo ljudskih \u017ertava. Golim je rukama gasio vatru, a zatim kroz prozor bacao sav eksplozivni materijal, izvodio ljude van, i na kraju uskakao u vatru, u o\u010dajni\u010dkom pokušaju da spasi svoj projektor.<\/p>\n Završio je u bolnici, spe\u010denih ruku, sav u \u017eivim ranama, i to je, zapravo, bio kraj pri\u010de o njemu. Poslije se više ni u jednim novinama nije spomenulo ime Antonija Gasparinija, ali se mo\u017ee pretpostaviti da je pre\u017eivio, jer bi ve\u0107 netko objavio vijest o kineoperaterovoj smrti. Ako je tako i bilo, ako je Gasparini zalije\u010dio rane, vjerojatno je otišao iz Sarajeva. Uskoro je po\u010deo Prvi svjetski rat, raspala se Monarhija, kuferaši su se okolo razilazili, a da za sobom nisu ostavili nikakvoga traga, osim onoga, valjda, i najljepšega, na licu voljenoga i nepre\u017ealjenog Sarajeva. Onoga grada koji se pojavljuje kao iluzija, u deset ljetnih dana.<\/p>\n Ima i deset godina kako o tome mislim, i svaki put zaboravim Purivatri da predlo\u017eim: trebalo bi ustanoviti nagradu koja bi nosila ime Antonija Gasparinija, operatera koji je rukama gasio vatru, pokazivao ljudima put iz kina i spašavao svoj projektor. Tim redom. Ove godine bi, recimo, nagra\u0111en trebao biti Jafar Panahi. I on je za kinematografsku iluziju bio spreman umrijeti. Ali i on je, kao i Gasparini, znao da su ljudi i njihova sloboda va\u017eniji \u010dak i od filma.<\/p>\n radiosarajevo.ba<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kod nas je uvijek u pravu onaj koji prvi ka\u017ee kako narod nema šta da jede, ili onaj koji je u stanju u svakome entuzijastu prepoznati onoga koji, manje ili više otvoreno, radi za svoju korist i za korist svojih bli\u017enjih.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47779","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47779"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47779\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47779"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47779"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}