{"id":47777,"date":"2011-06-24T09:22:54","date_gmt":"2011-06-24T09:22:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47777"},"modified":"2011-06-24T09:22:54","modified_gmt":"2011-06-24T09:22:54","slug":"sisacki-letopis","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/06\/24\/sisacki-letopis\/","title":{"rendered":"Sisa\u010dki letopis"},"content":{"rendered":"<p>U ratovima koje \u0107e na&scaron;a generacija do\u010dekati, jedino partizana nije bilo. Svi ostali su bili na broju<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Teofil Pan\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Sisak iz vremena u kojem ga pamtim bio je siv i tmuran i smrdeo je na ne&scaron;to na &scaron;ta je smrdelo i Pan\u010devo, i Smederevo, ali pome&scaron;ano: nije ni \u010dudo, imao je i \u017eelezaru i rafineriju nafte. Hemijsku industriju pride. Zvala se &quot;Radonja&quot;, a tako su u rodnom kraju moje majke nazivali volove, pa mi je to bilo sme&scaron;no. I svi oko nas radili su u \u017eelezari ili rafineriji, \u010dak i u Radonji, u smrdljivim industrijama od kojih je disao i hleba jeo ceo grad sa okolinom, jedino je moj otac radio u vojsci, a majka u Sisciji, tekstilnoj industriji. Ba&scaron; se u takvim sivonjavim gradi\u0107ima koji nakiselo smrde, ali tamo gore u Engleskoj, tih dana kuvalo ono &scaron;to \u0107e postati pank.<\/p>\n<p>Imao je Sisak i dva fudbalska, zapravo nogometna kluba: Segestu i Metalac, postojane tre\u0107eliga&scaron;e, i tri bioskopa, zapravo kina, od kojih se jedan kanda zvao Sloboda. A jedan je bio u Domu JNA, istom onom u \u010dijem smo dvori&scaron;tu, u debeloj hladovini, porodi\u010dno pro\u017edirali \u0107evape za dugih nedeljnih popodneva. Sve drugo je bilo isto kao i ranije, osim &scaron;to je moj \u0107ale promenio titulu i postao Stari, i kilo belog sa sodom zamenio litrom bijelog s mineralnom; \u0107evapi \u0107e, u to doba, jo&scaron; nastupati pod izvornim imenom, mada \u0107e jednom kasnije i ono privremeno nestati. Bi\u0107e to vreme kada \u0107e u Sisku, i ne samo u njemu, nepovratno nestajati \u010ditavi ljudi, na stotine njih, pa za brigu oko nestanka \u0107evapa stvarno niko nije imao volje.<\/p>\n<p>Kako god, to je vreme bilo beskrajno daleka, nespoznatljiva i nezamisliva budu\u0107nost kada smo se, u ranu jesen 1974. &#8211; na&scaron;a socijalisti\u010dka otad\u017ebina tek je bila donela onaj Ustav koji \u0107e jednom u budu\u0107nosti nekim ljudima biti Kriv Za Sve &#8211; doselili u taj Sisak, u tu savr&scaron;enu nepoznanicu sa one strane iskustvenog. Prvi sam put u \u017eivotu, osim ponekog kratkog letovanja u Ba&scaron;koj Vodi ili tako gde, dospeo u ijekavske krajeve, i sve mi je bilo novo i neobi\u010dno i druga\u010dije. Pitao sam mamu koriste li ljudi ovde iste pare kao i mi tamo odakle smo do&scaron;li, i svi su mislili da je to jako, jako sme&scaron;no. Brzo sam nau\u010dio da je hleb od sada kruh, da je mleko mlijeko, a u &scaron;koli da je sun\u0111er spu\u017eva, da je tabla plo\u010da i da su papu\u010de &scaron;lape. U Hrvatskoj smo, koja je sastavni deo na&scaron;e zbratimljene otad\u017ebine, ali je ipak i druga\u010dija, i to treba po&scaron;tovati. Pa sam po&scaron;tovao, za&scaron;to ne bih?<\/p>\n<p>Stanovali smo prvih meseci u potkrovlju lepe ku\u0107e na Zibelu, malko iznad grada, izme\u0111u klizali&scaron;ta i obale Kupe. Stariji sin na&scaron;ih stanodavaca Krnjai\u0107a bio je u vojsci, pa su iznajmljivali njegov prostor, a mla\u0111i je bio tu, sprat ispod nas: hipik duge ravne svetle kose, \u0107utljiv, ve\u010dito udubljen u neko &scaron;tivo, sav misti\u010dan. Ni za ru\u010dkom se ne bi odvajao od knjige. A kada bi ne&scaron;to rekao, \u010dinilo ti se da iza svake izgovorene re\u010di stoji jo&scaron; pet neizgovorenih, a mnogo va\u017enijih, onih koje \u0107e&scaron; \u010duti i shvatiti samo ako i ti jednom bude&scaron; kao on. U\u010dlanio sam se u biblioteku za gluvoneme (?!) i udarni\u010dkim \u010ditanjem nastojao da postanem pametan i re\u010dito \u0107utljiv kao Darko.<\/p>\n<p>Na&scaron; je doma\u0107in-senior, kad bi se uzrujao, imao uzre\u010dicu &quot;jebem ti dr\u017eavu&quot;, i jednom je to i meni rekao, a ja sam se zabrinuo i ljutnuo da koju on to dr\u017eavu meni jebe? Da nije to ne&scaron;to, je li, nacionalisti\u010dki? Kroz smeh mi je obja&scaron;njeno da je to samo nedu\u017ena uzre\u010dica, a da nacionalizma tu nema, uostalom, na&scaron;i su doma\u0107ini tako\u0111e Srbi kao i mi, pa kako onda da budu nacionalisti prema nama? Hm, Srbi, a govore, spontano i bez pretvaranja, kruh i bijelo i mlijeko i \u017elica? Zar Srbi nismo mi koji ka\u017eemo hlebmlekobeloka&scaron;ika?<\/p>\n<p>Posle nekog vremena dobili smo &quot;svoj&quot; stan\u010di\u0107 kod hotela Panonija, a na&scaron;i dobri Krnjaji\u0107i su ostali niz slika iz jednog sentimentalnog vaspitanja. Ubrzo \u0107emo i oti\u0107i iz tog Siska, jedva sastaviv&scaron;i u njemu sedamnaest meseci. Na odlasku nisam \u017ealio. Nismo se, da budem iskren, ne&scaron;to ba&scaron; uka\u010dili, taj Sisak i ja. U Zagrebu \u0107u u prvih sedamnaest dana ste\u0107i vi&scaron;e prijatelja nego u Sisku za sedamnaest meseci.<\/p>\n<p>Pa ipak, jo&scaron; \u0107u se jednom na\u0107i tamo, tri godine kasnije. Tri godine nisu mnogo, ali razlika izme\u0111u 11-godi&scaron;njaka i 14-godi&scaron;njaka sva je razlika ovog sveta. Do\u0107i \u0107u iznova tamo na mesec dana, usred vrelog leta, kao brigadir na &quot;ORA Sisak &lsquo;79&quot;. A u brigadire sam morao, jer je to bio jedini meni dostupan na\u010din da dobijem neophodnu potvrdu da sam &quot;obavio radnu praksu&quot; u &scaron;koli-&scaron;uvarici. I sve je bilo kao u dobro poznatoj pri\u010di: ustajanje u \u010detiri, himna i pozdrav zastavi, dirin\u010denje i socrealisti\u010dka ikonografija, ve\u0107 tada sme&scaron;no anahrona, ali i odlasci &quot;u partizane&quot; (ko zna, zna), i ostale slobodne aktivnosti u akcija&scaron;kom naselju, u bratskoj brigadi Trnje-Zemun.<\/p>\n<p>Celu jednu epohu kasnije, u Sisku \u0107e po\u010deti da nestaju \u010ditavi ljudi, na stotine njih, i vi&scaron;e ih nikada ne\u0107e prona\u0107i, ni \u017eive ni mrtve. Ti ljudi su, ka\u017ee se, bili Srbi, &scaron;to je otprilike jedino &scaron;to sa njima &quot;nije bilo u redu&quot;, iako su svi odreda govorili kruhbijelomlijeko\u017elica, ne &scaron;to bi ih neko terao na to, nego &scaron;to je to njihov jezik, jezik naroda toga kraja, svake mogu\u0107e vere. Nikada nisam saznao &scaron;ta je bilo sa Krnjaji\u0107ima, sa dragim Jeba\u010dem Dr\u017eave, sa misti\u010dnim D. i pragmati\u010dnim \u017d., i ostalima. Jesu li \u017eivi ili ne? Jesu li ovde ili tamo? Da li je ona ku\u0107a &#8211; verujem da bih je i danas raspoznao &#8211; i dalje njihova?<\/p>\n<p>Ovih je dana uhapsilo tri ni&scaron;taka i tikvana, lokalna mo\u0107nika iz Stra&scaron;nih Dana &#8211; nekog \u0110uru Brodarca i jo&scaron; dva lokalna nitkova &#8211; optu\u017eena da su odgovorni za ubistva jo&scaron; nedefinisanog broja sisa\u010dkih Srba: izme\u0111u stotinu i &scaron;est stotina, ka\u017eu novine. Sabirni logor i mu\u010dili&scaron;te bilo je, gle, ba&scaron; u akcija&scaron;kom naselju, gde smo i&scaron;li &quot;u partizane&quot;. A nekako ba&scaron; sutra, vama je to nekako ba&scaron; ju\u010de, sedamdeseta je godi&scaron;njica formiranja slavnog Sisa\u010dkog partizanskog odreda, prvog u Jugi. Taj se odred borio protiv svih onih koji bi odvodili ljude u pro\u017edrljivi mrak samo zato &scaron;to se nekako pogre&scaron;no zovu. U ratovima koje \u0107e na&scaron;a generacija do\u010dekati, jedino partizana nije bilo. Svi drugi: usta&scaron;e, \u010detnici, ljoti\u0107evci, balisti &amp; co. bili su na broju. Zato svih ovih godina strepim za moje Krnjai\u0107e, i za sve ostale dobre ljude, kako se god zvali. I zato ni&scaron;ta, ba&scaron; ni&scaron;ta nije preo&scaron;tra kazna za ubice, zvali se oni brodarci, mladi\u0107i ili kako mu ve\u0107 drago.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.vreme.com\/cms\/view.php?id=997015\">Vreme<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U ratovima koje \u0107e na&scaron;a generacija do\u010dekati, jedino partizana nije bilo. Svi ostali su bili na broju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47777","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47777","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47777"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47777\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47777"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47777"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47777"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}