{"id":47773,"date":"2011-06-20T08:57:05","date_gmt":"2011-06-20T08:57:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47773"},"modified":"2011-06-20T08:57:05","modified_gmt":"2011-06-20T08:57:05","slug":"negativna-percepcija-turbofolka-politicke-je-prirode","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/06\/20\/negativna-percepcija-turbofolka-politicke-je-prirode\/","title":{"rendered":"Negativna percepcija turbofolka politi\u010dke je prirode"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Maša Kolanovi\u0107<\/strong> svoju je doktorsku disertaciju pod nazivom "Popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije" ukori\u010dila i podastrla nam na uvid u knjizi pod nazivom "Udarnik! Buntovnik? Potroša\u010d…" netom objavljenoj u "Nakladi Ljevak". Pri\u010dali smo o "prozi u trapericama" i njenoj današnjoj ina\u010dici, o tome koliko su današnji pisci adoptirani od sistema, gdje je tu mjesto Krle\u017ei i o \u010demu pišu tranzicijski pisci…<\/p>\n

Jesu li omladinska knji\u017eevnost i njezin procvat u šezdesetima i sedamdesetima, pogotovo kroz "prozu u trapericama", bili isklju\u010divo izraz estetske preferencije jedne generacije knji\u017eevnika (Majdak, Majeti\u0107, Slamnig, Šoljan) ili su u sebi sadr\u017eavali i politi\u010dki, oporbeni moment spram sistema? Ako je bio politi\u010dki, kojeg je bio usmjerenja? Antisocijalisti\u010dki, liberalni, antisistemski?<\/em><\/p>\n

– Nekoliko je momenata va\u017eno za razumijevanje tog fenomena. S jedne strane, na Zapadu se u to vrijeme stvara liberalna klima pogodna za bujanje kontrakultura, protesta protiv rasizma, rata u Vijetnamu, seksualnog oslobo\u0111enja i, op\u0107enito, veli\u010danja u\u017eitka kao politi\u010dkog \u010dina. Tu je klimu doma\u0107i kontekst adaptirao na na\u010din da je u socijalisti\u010dkom "establishmentu" vidio metu osporavanja. S druge strane i s time povezano, u to vrijeme dolazi do svojevrsne smjene ratne i poslijeratne generacije i "struktura osje\u0107aja" koje one se sobom nose. Nova je generacija bila manje zaokupljena politi\u010dkim metanaracijama i svoje je uzore pronalazila u popularnokulturnim superstarovima prije negoli u herojima Drugog svjetskog rata. Pritom je, dakako, tu nemogu\u0107e zanemariti premre\u017eenost sa širim kontekstom bivših socijalisti\u010dkih zemalja, jer "proza u trapericama", uz spomenute hrvatske pisce, obuhva\u0107a i Ulricha Plenzdorfa, Boru \u0106osi\u0107a, Vasilija Aksjonova, kao i mnoge druge.<\/p>\n

Protiv Krle\u017ee, Goethea, Gorkog…<\/strong><\/p>\n

Ili je taj antielitisti\u010dki pristup u pop-knji\u017eevnosti prije svega bio rezultat otpora novih knji\u017eevnika protiv tzv. roditeljske kulture, koju je u knji\u017eevnom polju simbolizirao Miroslav Krle\u017ea?<\/em><\/p>\n

– Generacijska je smjena podrazumijevala i smjenu estetskih preferencija. Krle\u017ea je u toj perspektivi definitivno pripadao jednoj drugoj "strukturi osje\u0107aja" od one koja se stvarala tih godina. Krle\u017ein modernisti\u010dki elitizam, u pogledu na fenomene pop-kulture, nije bio spojiv s feelingom nove generacije. Kod nas je ta "roditeljska figura" bio Krle\u017ea, negdje drugdje je to bio Goethe, negdje Gorki itd.<\/p>\n

Koliki je bio stvarni društveni rizik koji su poduzimali pisci te generacije kad su stvarali knji\u017eevnost protiv glavne struje? Znamo da je Majeti\u0107ev "\u010cangi" završio na sudu, da je neke rock plo\u010de komisija za šund proglasila šundom. Tako\u0111er su neki tzv. liberalni pisci završili u Bijeloj knjizi. Tu, konkretno, ipak nitko nije stradao, nitko nije izgubio posao zato jer je završio u jednom partijskom dokumentu. Štoviše, neki su kasnije, pogotovu u novom re\u017eimu, \u010dak i avansirali. Ho\u0107u re\u0107i, dosta se tu igralo na sigurno, za razliku od, recimo, ruskih samizdatskih pisaca, od kojih su mnogi realno nagrabusili?<\/em><\/p>\n

– Re\u017eimske strukture jugoslavenskog socijalizma su u tom smislu bile doista puno fleksibilnije nego one u zemljama Isto\u010dnoga bloka. Premda je u novije vrijeme sve više studija koje i takav pogled na re\u017eime u tim zemljama analiti\u010dki rasvjetljuju i prokazuju kao pri\u017eeljkivanu perspektivu zapadnja\u010dkog pogleda. Reprezentativna je u tom smislu studija "Everything Was Forever, Until It Was No More" ruskog antropologa Alekseja Jur\u010daka iz 2006., koja je ukazala na rasprostranjene tipove prisvajanja zapadnja\u010dkih utjecaja i premještanja diskursa dominantne ideologije u sovjetskom socijalizmu. Komparativni kontekst je tu svakako nu\u017eno uklju\u010diti jer on upu\u0107uje na nijanse razlika u socijalizmima. Primjerice, ruski su omladinci svoju kritiku sistema i prisvajanje nekih progresivnih zapadnja\u010dkih popularnokulturnih praksi izra\u017eavali u privatnoj korespondenciji, dok se kod nas o tome na sva zvona pisalo u "Poletu". Naposljetku, nakon Majeti\u0107eva "\u010cangija", romani sli\u010dne poetike i politike postaju knji\u017eevna moda. Zato sam uz pojam buntovnika u naslovu svoje knjige stavila upitnik. On je najranjiviji, najdinami\u010dniji i ujedno najslo\u017eeniji subjekt pri\u010de od socijalizma do tranzicije.<\/p>\n

Estetika i politika<\/strong><\/p>\n

Zanimljivo je da su slu\u017ebeni kriti\u010dari popularnu knji\u017eevnost iz vremena socijalizma, koju ste analizirali u knjizi, nerijetko ozna\u010davali kao štetni zapadni import. Danas, pak, imamo slu\u010daj da nam neka kulturna dobra mainstream kritika unisono ozna\u010dava kao štetni isto\u010dni import (turbofolk, prije svega). Otkud ta promjena, odnosno što je to što glavnoj struji kritike danas smeta? <\/em><\/p>\n

– Identitet nije \u010dvrsta kategorija, nego se on uvijek iznova proizvodi, kako nas to u\u010di poststrukturalisti\u010dka teorija. Tako se u projektu stvaranja novoga kolektivnog identiteta od 90-ih naovamo isto\u010dna komponenta nastoji eliminirati jer se ne uklapa u \u017eu\u0111ene fantazme o nama samima kao neupitnom dijelu Zapada.<\/p>\n

Ispada da su nekad subverzivne bile traperice, a danas Seka Aleksi\u0107? Dakle, što je spornije, istok ili niski sadr\u017eaj te vrste kulture? <\/em><\/p>\n

– U samoj negativnoj percepciji turbofolka, dakako, nije isklju\u010divo stvar u estetskoj komponenti, jer isto\u010dnja\u010dki ritmovi Balkana i šire pro\u017eimaju dobar dio suvremene elektronske glazbe. Pa i "\u010cavoglave" Marka Perkovi\u0107a Thompsona definitivno imaju u sebi taj melos. Estetski sudovi su nerijetko politi\u010dke prirode.<\/p>\n

Kako se današnja popularna (fakovska ili postfakovska) knji\u017eevnost nosi s posvemašnjom permisivnoš\u0107u u društvu? Koje su njihove eksplicitne ili implicitne mete i je li danas uop\u0107e zamislivo da netko završi na sudu poput Majeti\u0107a? <\/em><\/p>\n

– Kod fakovskih i postfakovskih pisaca mo\u017ee se primijetiti svojevrstan paradoks izme\u0111u teksta i njegova medijskoga habitusa. S jedne strane, taj je habitus postao dio mainstreama, dok je, s druge strane, u tekstovima fakovskih pisaca redovito prisutna kritika novih društvenih okolnosti nakon devedesetih, a to su nacionalizam i bujanje potroša\u010dke kulture. Mene su najviše zanimali tekstovi poeti\u010dki srodni "prozi u trapericama" i kriti\u010dki usmjereni prema promijenjenoj "strukturi osje\u0107aja" u tranziciji. Naši bi pisci danas eventualno mogli završiti na sudu budu li štetili imenu velikih korporacija, premda je i kritika kapitalizma danas savršeno inkorporirana u same strategije kapitalizma te, štono se ka\u017ee, mo\u017ee dobro prodati robu.<\/p>\n

Pod reflektorima pop-kulture<\/strong><\/p>\n

Kakvu je, op\u0107enito, ulogu odigrao FAK? Mo\u017eda kao kona\u010dno etabliranje popularne knji\u017eevnosti u mainstream vodama?<\/em><\/p>\n

– Fakovski su pisci, sli\u010dno generaciji pisaca "proze u trapericama", simptom smjene "strukture osje\u0107aja", uza sve posljedice koje ta promjena nosi. Njihova je politika teksta inicijalno bila pro\u017eeta otporom spram malogra\u0111anskog fetišizma tvrdoukori\u010denih klasika nacionalizma i smatram da je ta utakmica dobro odigrana i da je na kolektivnoj razini bila potrebna. S druge strane, posljedica etabliranja u mainstream vodama postala je dominantni aspekt pri\u010de, što je uvelike svelo snagu knji\u017eevnosti na tu dimenziju.<\/p>\n

Igra li uop\u0107e više ta podjela na visoku i nisku knji\u017eevnost, na elitnu i masovnu kulturu, ili je publika puno heterogenija nego što je bila?<\/em><\/p>\n

– I u prijašnjim su razdobljima te granice bile duboko problemati\u010dne, pri \u010demu su vize za prelazak iz jednog u drugo polje davali intelektualci s najve\u0107im simboli\u010dkim kapitalom u društvu. Danas su te granice u potpunosti poljuljane, jer kultura u novim tr\u017eišnim uvjetima, da bi uop\u0107e bila vidljiva, mora biti obasjana reflektorima pop-kulture. A pred tim su se reflektorima definitivno otopile dionice intelektualnih sudova.<\/p>\n

Novossti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Rade Dragojevi\u0107 Maša Kolanovi\u0107 svoju je doktorsku disertaciju pod nazivom "Popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije" ukori\u010dila i podastrla nam na uvid u knjizi pod nazivom "Udarnik! Buntovnik? Potroša\u010d…" netom objavljenoj u "Nakladi Ljevak". Pri\u010dali smo o "prozi u trapericama" i njenoj današnjoj ina\u010dici, o tome koliko su današnji pisci adoptirani […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47773","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47773","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47773"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47773\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47773"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47773"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47773"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}