Zapisnici su i prvorazredan historijski izvor koji pru\u017ea uvid u pozadinu katastrofalne hiperinflacije kojom je Miloševi\u0107 financirao rat, u kroni\u010dnu slabost Vojske Jugoslavije<\/p>\n
Pi\u0161e: Vuk Peri\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Zapisnici sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane Male Jugoslavije ponajmanje su zanimljivi kao dokaz u postupcima koji se vode pred Me\u0111unarodnim krivi\u010dnim sudom za bivšu Jugoslaviju. I bez tih zapisnika bilo je op\u0107epoznato da je re\u017eim Slobodana Miloševi\u0107a instalirao i pomagao prekodrinske nacionalisti\u010dke tvorevine i da one i nisu bile ništa drugo nego infantilno naivan pokušaj prikrivanja njegove uloge u ratovima koji su devedesetih godina dvadesetog vijeka vo\u0111eni na podru\u010dju izme\u0111u Drave i Jadrana.<\/p>\n Zapisnici su i prvorazredan historijski izvor koji pru\u017ea uvid u pozadinu katastrofalne hiperinflacije kojom je Miloševi\u0107 financirao rat, u kroni\u010dnu slabost Vojske Jugoslavije, u odnos re\u017eima prema \u010detništvu kao najve\u0107em konkurentu za prevlast nad srpskim nacionalisti\u010dkim pokretom, u odnos prema paravojnim bandama koje su se otele kontroli, ali i u nemilosrdnost prema izbjeglicama iz Hrvatske i Bosne koji su bili i vojni obveznici.[1] Iz zapisnika su vidljivi potpuno pomanjkanje elementarne administrativne vještine i zapanjuju\u0107a neodgovornost u upravljanju dr\u017eavom tako da je nemogu\u0107e povu\u0107i jasnu granicu izme\u0111u nesposobnosti i neznanja, s jedne, i kriminalnog predumišljaja, s druge strane, kao što je teško prona\u0107i odgovor na pitanje je li raskid Miloševi\u0107a i Karad\u017ei\u0107a bio stvaran ili je opet na djelu bio jedan naivni politikantski trik. Ono što je sigurno jest da je re\u017eim iskreno vjerovao u svoju paranoidnu propagandu i floskule o Novom svjetskom poretku, da je borbu za ljudska prava do\u017eivljavao kao subverzivnu antidr\u017eavnu djelatnost, ali i da je po\u010divao na sveop\u0107oj improvizaciji i da nije imao strategiju izlaska iz politi\u010dke, ekonomske i civilizacijske katastrofe koju je izazvao.[2]<\/p>\n Ipak, ovdje nas zanima jedan drugi aspekt Zapisnika. Svaki zapisnik sa sastanka nekog kolektivnog organa, bio to upravni odbor dobrovoljnog vatrogasnog društva, udru\u017eenja knji\u017eevnika, vlade ili vrhovne komande, svojom formom nehotice nalikuje drami. Nerijetko sadr\u017ei i didaskalije. I stenograf sjednica VSO katkad bi u zagradama zabilje\u017eio odobravanje ili smeh. Utoliko su ovi zapisnici dramatizacija jedne vladavine i jedne ideologije. Oni su uprizorena Vlast.<\/p>\n No, drama te vlasti bila je neizrecivo dosadna. Ona je krunski dokaz da ljudi koji su odlu\u010divali o milijunima sudbina nisu bili samo taoci svojeg moralnog nego i svojeg intelektualnog kretenizma. Ona ne govori o mo\u0107i jednog agresivnog nacionalisti\u010dkog re\u017eima nego o njegovoj nemo\u0107i i nesposobnosti. Da ne postoji notorni historijski i politi\u010dki kontekst u kojem su zapisnici nastali i da o re\u017eimu Slobodana Miloševi\u0107a ne znamo sve što znamo, u\u010desnici sjednica VSO mo\u017eda bi izazivali prezrivo sa\u017ealjenje kakvo zaslu\u017euju mediokriteti kada se samodopadno prihvate nekog va\u017enog posla.<\/p>\n Veliki majstor vještine vladanja Joseph Fouché navodno je rekao da je u politici samo glupost ve\u0107i zlo\u010din od zlo\u010dina samog. Beskrupulozno nekarakterni krvnik Lyona o\u010dito je polazio od pretpostavke da se glupost i zlo\u010din me\u0111usobno isklju\u010duju. U Miloševi\u0107evom re\u017eimu glupost i zlo\u010din sjedinili su se u nerazmrsivo klupko, u dramu u kojoj je skupina nedotupavnih mediokriteta kona\u010dno do\u010dekala Godota.<\/p>\n A Godot je bio bivši direktor Tehnogasa.<\/p>\n Miloševi\u0107 je nesposobnjakovi\u0107e koji su bili ve\u0107i nesposobnjakovi\u0107i od njega uspio uvjeriti da je deus ex machina. Stvorio je svijet u kojem je bivši suradnik Mladog borca postao neprikosnoveni knji\u017eevni klasik, dr\u017eavu s la\u017enim imenom na \u010dije \u010delo je postavio bivšeg direktora poduze\u0107a Rekord, re\u017eim u kojem je jedan bivši asistent s provincijalnog ekonomskog fakulteta postao politi\u010dki faktor zahvaljuju\u0107i svojem papagajskom praznoslovlju i stvorio je vojsku u kojoj su ljudi s mentalnim i intelektualnim profilom podoficira mogli postati generali.[3]<\/p>\n Beckett je znao što radi kada Godotu nije dozvolio da se pojavi na sceni. Godot je onaj tko se ne smije pojaviti. No, kada se pojavio direktorTehnogasa, sve je postalo mogu\u0107e pa je i Ratko Mladi\u0107 postao general umjesto da, u najgorem slu\u010daju, kao tipi\u010dni zastavnik urla na nesretne regrute u nekom zabitom garnizonu, ali i taj poreme\u0107aj kozmi\u010dkog Reda samo je jedna u nizu tragedija koju je izazvao stjecaj okolnosti koji se nije smio dogoditi, a koji je ušao u historiju kao Osma sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije.<\/p>\n ***<\/p>\n Nominalno, ti zapisnici su dokument o sastancima jedne vrhovne vojne komande koja je na jugoslavenskom prostoru sijala patnju i smrt. Uprkos tome u\u010desnici se ponašaju kao da su na sastanku upravnog odbora nekog opskurnog nelikvidnog poduze\u0107a ili provincijalnog partijskog komiteta, sastanku koji traje dugo i u iscrpljuju\u0107oj dosadi koju mo\u017ee podnijeti samo spodoba s gvozdenim dupetom, kako bi rekao Staljin kada se rugao Molotovu jer je Vja\u010deslav Mihajlovi\u010d bio u stanju provesti sate i sate na zamornim sastancima.<\/p>\n Slobodan Miloševi\u0107 likvidirao je najve\u0107e civilizacijsko i historijsko dostignu\u0107e bivšeg jugoslavenskog re\u017eima – jamstvo da nijedan gra\u0111anin ne mo\u017ee trpjeti posljedice niti u\u017eivati privilegije zbog svojeg etni\u010dkog porijekla. Do kontinuiteta s bivšim re\u017eimom bilo mu je stalo samo utoliko što je sa\u010duvao upravo njegove najgore osobine i sastavnice, od JNA i DB-a – preko najgorih mogu\u0107ih kadrova koje su bivši re\u017eim, njegov zamršeni sistem vladavine i njegova negativna selekcija ostavili u naslje\u0111e – do tupih i beskona\u010dnih sastanaka.<\/p>\n Svaki sastanak partijskih ili sindikalnih organizacija, radni\u010dkih savjeta i raznih komisija i radnih grupa imao je – osim punih pepeljara, neefikasnosti koja je grani\u010dila s idiotizmom i probavnih smetnji od sjedenja i propuštenih ru\u010daka – i svog jakog \u010dovjeka kome koncentracija ne bi opadala ni nakon višesatnog boravka u zadimljenoj prostoriji. To gvozdeno dupe bi takvim sastancima davalo ton i predlagalo zaklju\u010dke koji su se doimali logi\u010dno ali su nekim \u010dudom bili neprovedivi što je, uostalom, bilo i nebitno. Bitna je bila samo mo\u0107 koja se, u uvjetima nepostojanja politi\u010dke i ekonomske konkurencije, na tim sastancima stvarala i distribuirala i svako ambiciozno gvozdeno dupe znalo je da je sposobnost da se izdr\u017ei do kraja jamstvo politi\u010dkog opstanka, kako u provincijalnom komitetu ili poduze\u0107u, tako i u saveznom ministarstvu ili generalštabu.<\/p>\n Kada bi netko na takvom sastanku izgovorio neprobavljivu glupost, na primjer o psihotronskom oru\u017eju, na to se nitko nije obazirao jer bilo jeprirodno da svaki radni\u010dki savjet i svaki partijski sekretarijat ima svoju budalu i bilo je prirodno da budali nitko nikada nije rekao da umukne. Slušanje i toleriranje glupana bilo je sastavni dio tog posla, tog na\u010dina \u017eivota i tog rituala. Snishodljive fraze Momira Bulatovi\u0107a, samozatajnost Zorana Lili\u0107a (koji je bio lukavo neambiciozan) i micromanagement Slobodana Miloševi\u0107a koji bi katkad izgovorio i pokoju sasvim racionalnu primjedbu (jer je jedini na to bio ovlašten), nisu bili ni vo\u0111enje dr\u017eave ni obnašanje vlasti nego magnovenje u kojem i ovakvo spuštanje ispod razine predvojni\u010dke obuke nikoga nije uznemiravalo:<\/p>\n – Dalji razvoj doga\u0111aja je mogu\u0107, u osnovi, u dve varijante: prvo, nastavak rata i, drugo, uspostava mira.[4]<\/p>\n Vrhovnik re\u017eima koji dopušta da visoki oficiri u ratnoj sali, nad mapama, na sastanku vrhovne komande izgovaraju takve gluposti ili je još gluplji ili ima neke svoje tajnovite i pragmatske razloge zbog kojih dopušta takvo što. No, ta dvojba je prividna. Miloševi\u0107 nije bio ni potpuni nesposobnjakovi\u0107 ni promišljeni pragmatik. On je bio samo direktorTehnogasa koji je u jednom trenutku, stjecajem nesretnih okolnosti postao Godot i ubrzo nakon toga je instinktivno naslutio da mora razbiti Jugoslaviju i sprije\u010diti njenu tranziciju u demokratsko društvo slobodnog tr\u017eišta jer \u0107e u suprotnom i on i nevjerojatna banda njegovih akademika, ministara, generala i ubojica biti svedeni na svoju pravu mjeru: na Tehnogas, na fusnotu u historiji knji\u017eevnosti, na neko op\u0107insko nadleštvo ili garnizon u provinciji, ili jednostavno na Zabelu.<\/p>\n Dogodilo se i ono što se doga\u0111a svakom nedemokratskom re\u017eimu, pogotovo nedemokratskom re\u017eimu koji gubi rat: nesposobnost poimanja stvarnosti po\u010dela je da raste eksponencijalno, a kako su Titove kancelarije, slu\u017ebeni automobili, gorile i zlato na uniformama bili u vidokrugu, iluzija mo\u0107i još uvijek je bila jaka i \u010dinilo se da se sve dade riješiti s nekoliko dugih i dobro pripremljenih sastanaka.<\/p>\n ***<\/p>\n Ljudska patnja je ostala nevidljiva. Dok je na Konferenciji Wannsee u Berlinu 1942. Holokaust svjesno prikrivan izrazima kakvi su "evakuacija" ili "deportacija", VSO nije osje\u0107ao potrebu da svoje pothvate prikriva cini\u010dnim eufemizmima iz jednostavnog razloga što je za ljudsku patnju i smrt bio toliko nezainteresiran da ih nije ni spominjao. Ipak, na 35. sjednici odr\u017eanoj 13. aprila 1995. Miloševi\u0107 je kona\u010dno izgubio strpljenje zbog nesposobnosti generala Periši\u0107a da shvati pojam ratne ekonomije i u toj nervozi ga je spopalo dijaboli\u010dno nadahnu\u0107e:<\/p>\n – Nema lepšeg, bogatijeg i ure\u0111enijeg grada na Kosovu od \u0110akovice. Na najlepšem mestu, malo uzbrdo ima bivša kasarna koja je sada napuštena. Tamo treba da bude prebazirana neka oklopno motorizovana jedinica, da znaju da \u0107e da mlati po tom bogatstvu sutra, ako se tamo po\u010dne dešavati nešto što ne sme i ne treba.[5]<\/p>\n Taj pasus \u0107e i histori\u010dari i psihoanaliti\u010dari obilno citirati sljede\u0107ih stotinu godina kao dokaz da je iza razaranja Dubrovnika, Vukovara i Sarajeva stajao konkretan mentalitet konkretnog \u010dovjeka s konkretnim predumišljajem.<\/p>\n Nesumnjivo je da \u0107e Dobrica \u0106osi\u0107 zauzeti zna\u010dajno mjesto u historiji politike. Do objavljivanja zapisnika sa sjednica VSO \u010dinilo se da \u0107e u historiju knji\u017eevnosti u\u0107i samo kao kuriozitet i anomalija. Kada se prozaik, koji je ispisao stotine hiljada re\u010denica u kojima je strogo pazio da ne izi\u0111e iz okvira linearne fabule i naivne alegorije, zatekao u drami Vrhovnog savjeta obrane jednom jedinom kratkom re\u010denicom vinuo se u visine onog istog nadrealizma koga je toliko prezirao:<\/p>\n – Kakav je to logor Omarska?[6]<\/p>\n – Nije istina da sam bila gola. Svirao je radio. – odgovorila bi mu Marilyn Monroe.[7]<\/p>\n