{"id":47769,"date":"2011-06-16T07:59:25","date_gmt":"2011-06-16T07:59:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47769"},"modified":"2011-06-16T07:59:25","modified_gmt":"2011-06-16T07:59:25","slug":"bastilja-bi-mogla-ponovno-pasti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/06\/16\/bastilja-bi-mogla-ponovno-pasti\/","title":{"rendered":"Bastilja bi mogla ponovno pasti"},"content":{"rendered":"

Ukoliko \u017eelimo sprije\u010diti daljnja brutalna iskorištavanja od strane kleptokratskih struktura na svim razinama vlasti, i dalje \u0107e sve ovisiti o razvoju svijesti da se za sve moramo izboriti vlastitim trudom<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Robert Faber<\/strong><\/em><\/p>\n

Rezultati referenduma u Italiji koji se odr\u017eao 12. i 13. lipnja 2011., a na kojem se glasalo o \u010detiri referendumska pitanja, bili su preneseni i u našim medijima. Me\u0111utim, cijelom procesu, koji je prethodio samom referendumu, nije se pridavala velika pa\u017enja, a taj dio je \u010dak zanimljiviji od samih rezultata, jer iako je Italija \u010dlanica Europske unije koju nam se predstavlja kao uzor demokracije, borba vladaju\u0107e garniture protiv mogu\u0107nosti da narod iska\u017ee svoj stav, prema va\u017enim pitanjima o kojima ovisi njihova budu\u0107nost, bila je bespoštedna.<\/p>\n

Jedno referendumsko pitanje odnosilo se na opoziv regulative koja je omogu\u0107ila gradnju nuklearnih elektrana, dva referendumska pitanja bila su vezana uz planove provo\u0111enja reforme gospodarenje vodama kojima se omogu\u0107ava privatizacije voda, a \u010detvrto se odnosilo na zakon kojim se daje mogu\u0107nost vladinim ministrima da se ne odazivaju na pozive suda, za što je posebno bio zainteresiran premijer Silvio Berlusconi. Kao što se mo\u017ee vidjeti, radilo se o pitanju nametanja štetne tehnologije, otimanju zajedni\u010dkog dobra u korist krupnog kapitala i pitanju ozakonjenja zaštite od sudskog progona kleptokratskih struktura koje to silom name\u0107u i otimaju svojim podanicima. Iz ovoga se ve\u0107 mo\u017ee naslutiti da vlada na \u010delu s Berlusconijem nije blagonaklono gledala na taj referendum te da je on proveden i uspješno okon\u010dan samo zbog upornog rada nekih opozicionih stranaka i mnogobrojnih gra\u0111anskih udruga. Što je prethodilo referendumu najlakše mo\u017eemo vidjeti na pitanju gradnje nuklearnih elektrana, jer to pitanje je bilo najeksponiranije u javnosti mada su i ostala pitanja prošla otprilike istu kalvariju.<\/p>\n

Talijani su ve\u0107 jednom na referendumu 1987. godine odbili korištenje nuklearne energije, što je rezultiralo zatvaranjem nuklearki koje su bile u pogonu i zaustavljanjem gradnje onih koje su bile u fazi izrade. Nakon izbora u travnju 2008. godine pobjedu je odnijela stranka desnog centra Narod slobode (Popolo della Liberta) što je na vlast dovelo Silvija Berlusconija. Kao što to obi\u010dno biva u politici, stranka zvu\u010dnog imena Narod slobode odmah je krenula u proces poništavanja volje naroda iskazane na referendumu, iako su sve ankete pokazivale da se javnost i dalje sna\u017eno protivi gradnji nuklearnih elektrana. U velja\u010di 2009. godine sklopljen je sporazum izme\u0111u Italije i Francuske za ispitivanje izvedivosti gradnje \u010detiri nove nuklearne elektrane u Italiji, a ve\u0107 u lipnju iste godine osnovana je Nuklearna regulatorna agencija te je vladi dan rok od šest mjeseci da izabere mjesta gradnje novih elektrana. U kolovozu 2009. godine talijanski Enel i francuski EDF osnivaju zajedni\u010dku tvrtku s osnovnom idejom pokretanja gradnje najmanje \u010detiri reaktora francuske tvrtke Areva.<\/p>\n

Usprkos stalnom medijskom ispiranju mozga od strane medija koji su velikim dijelom u vlasništvu samog Berlusconija, protivljenje stanovništva takvim planovima i dalje je bilo ve\u0107insko. Zbog toga što su vlasti ustrajale u nametanju štetne tehnologije u travnju 2010. godine stranka centra Italija vrijednosti (Italia dei Valori) pod vodstvom Antonija Di Pietra pokrenula je postupak za odr\u017eavanje referenduma po tom pitanju i uspješno skupila 500 000 potrebnih potpisa. Vladaju\u0107i su naravno svim raspolo\u017eivim sredstvima nastojali sprije\u010diti provo\u0111enje referenduma, ali u sije\u010dnju 2011. godine Ustavni sud donosi odluku koja omogu\u0107ava provo\u0111enje referenduma po tom i još tri va\u017ena pitanja za stanovništvo. Odre\u0111eno je da \u0107e se referendum odr\u017eati izme\u0111u 15. travnja i 15. lipnja 2011. godine.<\/p>\n

Dosadašnji tijek, za razliku od naših iskustava s pokušajima provo\u0111enje referenduma u Hrvatskoj, izgleda optimisti\u010dno. Broj potpisa za pokretanja referenduma nije tako velik ako se uzme u obzir da registriranih glasa\u010da u Italiji ima desetak puta više nego u Hrvatskoj, a Ustavni sud stao je na stranu onih koji tra\u017ee pravo na izjašnjavanje svog mišljenja. Me\u0111utim i dalje postoji caka zbog koje u Italiji zadnjih 16 godina nije uspješno prošao ni jedan referendum. Caka je u tome da za prihva\u0107anje rezultata referenduma na njega mora iza\u0107i preko 50 posto registriranih ljudi s pravom glasa, pa oni koji ne \u017eele da referendumsko pitanje pro\u0111e mogu ga svojim neizlaskom na referendum potkopati bez obzira što je ve\u0107insko raspolo\u017eenje druga\u010dije. To se upravo pokušalo napraviti i na ovom referendumu. Mediji u vlasništvu vladaju\u0107e garniture gotovo potpuno su ignorirali referendum ili \u010dak izravno sugerirali da se na njega ne izlazi.<\/p>\n

Ukratko, vladaju\u0107u su u\u010dinili sve što je bilo u njihovoj mo\u0107i da smanje izlazak ljudi na referendum, pa u takvom okru\u017eenju uspjeh i rezultati referenduma dodatno dobivaju na va\u017enosti. Na referendum je izašlo 57 posto registriranih s pravom glasa i po sva \u010detiri pitanja odbijeni su dotadašnji prijedlozi vlade s premo\u0107nom ve\u0107inom od preko 94 posto. Referendumsko pitanje o odbijanju gradnje nuklearnih elektrana pokušalo se u zadnji tren izbaciti, jer 11. o\u017eujka dogodila se katastrofa u Fukushimi što je dodatno motiviralo ljude da iza\u0111u na referendum, a vrijeme u kojem se on trebao odr\u017eati bilo je ve\u0107 unaprijed zadano. Ministar industrije Paolo Romani pokušao je opstruirati referendum proglašavanjem jednogodišnjeg moratorija na nuklearni program, ali Ustavni sud je po\u010detkom lipnja potvrdio da \u0107e se referendum odr\u017eati  prema planu. Cijeli proces bio je potvrda da nuklearna energija i demokracija nisu kompatibilni pojmovi.<\/p>\n

Sve to me podsjetilo i na nedavnu tribinu organiziranu 24. o\u017eujka 2011. povodom katastrofe nuklearne elektrane u Japanu, pod nazivom "Strah od zra\u010denja i nuklearna energija: jesmo li sigurni?", u organizaciji zbora novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva (HND). Od osam sudionika bilo je sedam zagovornika nuklearnih elektrana i samo jedan protivnik, Toni Vidan iz Zelene akcije, a kad je i došao red da nešto ka\u017ee, stalno ga se prekidalo i upadalo u rije\u010d. Njegovo spominjanje problema manjka demokrati\u010dnosti u procesu donošenja odluka o nuklearkama izazvalo je posebno burne reakcije bez mogu\u0107nosti da se obrazlo\u017ei taj stav, iako je sama tribina bila najbolji dokaz tih tvrdnji. Izgledalo je kao da tribinu organizira jedan drugi HND (Hrvatsko nuklearno društvo). Sve to ukazuje na velike mogu\u0107nosti manipulacija referendumskim rezultatima.<\/p>\n

Uspjeh ovog referenduma u Italiji, osim za stranku koja ga je pokrenula, predstavlja veliki uspjeh nevladinih organizacija koje su ulo\u017eile ogromne napore za njegovo uspješno okon\u010danje. Koliko su Talijanima bila va\u017ena ova pitanja vidi se i po tome da su razni barovi i restorani nudili velike popuste te su se dijelile besplatne karte za koncerte ili satovi joge onima koji su izašli na referendum. Iako je Berlusconi priznao rezultate referenduma i najavio da \u0107e ih poštovati, zakonski je regulirano da rezultati referenduma obvezuju samo pet godina, pa \u0107e nakon tog roka neke nove kleptokratske strukture mo\u017eda ponovo nastaviti po svom, a protivno interesa stanovništva.<\/p>\n

Metode opstrukcije referenduma \u010dine se bolno poznatim i stanovnicima Hrvatske, pa na tom primjeru mo\u017eemo vidjeti da ne treba polagati prevelike nade na poboljšanje hrvatskog stanja demokracije s našim ulaskom u EU, ve\u0107 \u0107e i dalje sve ovisiti o našoj vlastitoj aktivnosti i razvoju svijesti da se za sve moramo izboriti svojim trudom, ukoliko \u017eelimo sprije\u010diti daljnja brutalna iskorištavanja od strane kleptokratskih struktura na svim razinama vlasti. O nekim metodama nametanja odluka i uklanjanja otpora zainteresiranih u\u010desnika u donošenju odluka, ve\u0107 sam nešto napisao i u tekstu Tri dimenzije mo\u0107i.<\/p>\n

Za kraj još jedna dobra vijest koja dolazi iz Francuske. Istra\u017eivanje javnog mijenja koje ovaj puta nije bilo financirano od njihove nuklearne industrije, a proveo ju je IFOP, pokazalo je da ve\u0107ina Francuza podr\u017eava izbacivanje nuklearki iz njihovog energetskog miksa. Time je potvr\u0111ena ve\u0107 poznata misao: "Sve ljude mo\u017eeš vu\u0107i za nos neko vrijeme, neke ljude mo\u017eeš vu\u0107i za nos cijelo vrijeme, ali nikada ne mo\u017eeš sve ljude vu\u0107i za nos cijelo vrijeme." To daje nadu da bi u neko dogledno vrijeme i Bastilja mogla ponovo pasti.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ukoliko \u017eelimo sprije\u010diti daljnja brutalna iskorištavanja od strane kleptokratskih struktura na svim razinama vlasti, i dalje \u0107e sve ovisiti o razvoju svijesti da se za sve moramo izboriti vlastitim trudom<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47769","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47769","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47769"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47769\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47769"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47769"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47769"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}