{"id":47762,"date":"2011-06-09T10:32:40","date_gmt":"2011-06-09T10:32:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47762"},"modified":"2011-06-09T10:32:40","modified_gmt":"2011-06-09T10:32:40","slug":"pohvala-himni-koje-nema","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/06\/09\/pohvala-himni-koje-nema\/","title":{"rendered":"Pohvala himni koje nema"},"content":{"rendered":"

\u010covjek tada mora pomisliti da je u odnosu na himnu koje nema, Hej, Sloveni, npr, bila samo prazno skandiranje neuvjerljive kolektivisti\u010dke mantre, zbir steroidne leksike i naivnih simbola, puki katalog banalnih asocijacija<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Damir \u0160aboti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Osjetim je za vrijeme praznika. O\u017eivi u trenutnom gr\u010du na tantalovskim licima parlamentarnih zastupnika, sine u pogledima vojnika na sve\u010danim smotrama, javi se kao mrmor tišine u mekanom trenju vjetra o satenske nabore dr\u017eavnih zastava.<\/p>\n

Sna\u017eno slutim kadence neizgovorenih rije\u010di u molskoj organizaciji muzi\u010dkih nota, okrepljuju\u0107u solidarnost vokala koji implodiraju u disajnom traktu, u veli\u010danstvenoj vrevi nepostoje\u0107ih ozna\u010ditelja. <\/p>\n

Bljesne oštrina konsonantskih parova na cin\u010danom rubu tromblona, s odjekom basa vine se k nebu eho zaumne metrike. To je himna koja se pobjedonosno šuti i suptilnom ironijom negira konvencionalni patriotizam velikih nacija. Ali ga istovremeno i priziva, jer je i u nju upisan patos bdijenja nad mrtvim pokoljenjima.<\/p>\n

Ona stoga nije samo pohvala svega što \u010dini našu trojednu naciju. Ona je i nijemo opelo i neizgovorena molitva pod astralnim kubetom domovine. Himna koje nema zato – ali ne i samo zato – nije namijenjena za pjevanje u prigodnim zborovima i za ekstati\u010dno deklamovanje nekome ili ne\u010demu u \u010dast. Njeno se djelovanje osje\u0107a, zna\u010denja joj se slute u aluzijama tišine i u meandrima krvotoka, ali i u jezi kojom zra\u010de cijevi pušaka i savršene oštrice ulaštenih bajoneta.<\/p>\n

Javi se i na utakmici. Gromki preludij utiskuje je u mimiku fudbalskih reprezentativaca i bez rije\u010di disciplinira šizofrena navija\u010dka tijela. Svi se zagledamo u jedno. \u010cujemo joj zametke u mikroskopskom klopotanju crvenih krvnih zranaca, u odbrambenom tutnjanju bijelih, u mekom pulsiranju citoplazme. Osje\u0107amo je – tu neuhvatljivu sinesteziju, taj tu\u017eni refren povijesti – dok svojim safovski stabilnim poretkom odra\u017eavamo strofi\u010dku skladnost njenih rimovanih praznina. Okrijepljeni osje\u0107ajem zajedništva i pokrenuti gibanjem meksi\u010dkih talasa, kona\u010dno se prodornim ovacijama vra\u0107amo u jezik.<\/p>\n

\u010covjek tada mora pomisliti da je u odnosu na himnu koje nema, Hej, Sloveni, npr, bila samo prazno skandiranje neuvjerljive kolektivisti\u010dke mantre, zbir steroidne leksike i naivnih simbola, puki katalog banalnih asocijacija. Himna koje nema i svojom formom nadilazi stereotipnu retoriku domoljublja. Ona je poput platonovski shva\u0107ene ideje \u010diji odraz iz fine strukture ne-jezika samo u nu\u017enim poglavljima povijesti, zakratko pronikne u jezik, u \u010ditanke i u leksikone nacije, ali se na kraju, te\u017ee\u0107i apstrakciji, ovjekovje\u010di u kristalnoj memoriji vode. Jer njena suština odbija da se udomi u jezik. No tu se ne radi o „ga\u0111enju nad rije\u010di", o kojem je svojevremeno govorio Broch, ve\u0107 o njihovoj nedostatnosti.<\/p>\n

Ako bismo pristali na ambiciozan pokušaj da je zaodjenemo poznatim rije\u010dima, (mada se to nekoliko puta i zvani\u010dno pokazalo neuspješnim), ona bi neizostavno zazvonila nijansiranom militaristi\u010dkom terminologijom koja bi prizvala svete pohode i, kao semanti\u010dki kontraliht, zaludne osmijehe na licu umrlih. Ucrtala bi u neprecizne prostorne koordinate prenaglašeni reljef reducirane geografije.<\/p>\n

Što je najstrašnije, personalizirala bi povijest: na njenom napudranom licu prepoznali bismo botoksirane dijelove koji bi joj sna\u017enije naglasili starost i ganutom promatra\u010du uznemirili borbene hromozome genetske spirale.<\/p>\n

No naša je himna, nasre\u0107u, bezrje\u010dna. Do\u017eivljaj njene estetsko-propedeuti\u010dke dimenzije sasvim je li\u010dno iskustvo, nalik transcedentnom uznesenju mistika. „Šesto \u010dulo" njen je prirodni receptror. Taoisti\u010dki sljedbenik mo\u017eda bi najpreciznije objasnio njen ezoterijski karakter i pribli\u017eio ga profanoj nutrini plebejskih idioma.<\/p>\n

Osjetim je u cikli\u010dnom nizanju zna\u010dajnih datuma. Bez zadrške u\u017eivam u performativu koji ona zahtijeva da bi djelovala, jer je jedinstven u historiji modernih nacija. Pomislim da su druge himne napjevi podlo\u017eni izmjenama, \u010desto disharmoni\u010d ni u izvedbama, da nisu uvijek po ukusu svakom pripadniku kolektiva koje zastupaju, i zadovoljno se osmjehnem. Himni koje nema to se ne mo\u017ee prigovoriti. Ona je svojevrsna holisti\u010dka atrakcija prijem\u010diva svakom duhu. Slušajte je koliko ho\u0107ete, nikakve nepravilnosti ne\u0107ete \u010duti. Njena nepostoje\u0107a semantika nije usmjerena na potencijalnog neprijatelja. Nije uvredljiva ni selektivna, jer nije spomenula ništa, ali ništa nije ni izostavila. Slušalac je u tom smislu pošte\u0111en epskih emocija i sumnji\u010davog vaganja zna\u010denja. Nema bojazni od disharmonije, ona se uvijek metronomski ta\u010dno poklapa sa svakim taktom muzi\u010dke podloge. Ne treba ni pomišljati na šta bi se svela kad bi je preto\u010dili u ma kakav tekst. Skeptik bi ovdje mogao prigovoriti suhoparnom pravni\u010dkom argumentacijom da se zapravo radi o nepostojanju koncenzusa izme\u0111u predstavnika konstitutivnih nacija o kona\u010dnom sadr\u017eaju himne, da je po srijedi klasi\u010dno nadmetanje diskurzivnih istina o povijesnim doga\u0111ajima, o karakteru posljednjeg rata i sl. Ali to su sintagme tlapnje.<\/p>\n

Ako i postoje odre\u0111eni nesporazumi u vezi sa sadr\u017eajem himne (kako to profano zvu\u010di!), oni nemaju ništa s gorenavedenim razlozima. Odsustvo sadr\u017eaja motivirano je lingvo-stilisti\u010dkim, a ne politi\u010dkim problemima. Koji bi ozbiljan politikus dopustio da se u slu\u017ebenoj bajalici kolektiva na\u0111u, npr, rogobatne re\u010deni\u010dne strukture, gomile bezo\u010dnih hiperbola, smiješnih preklinjanja, nepotrebnih ponavljanja, jedan besmislen monolog o brdima, rijekama i ostalim prirodnim datostima voljenog podneblja? Koji bi pošten pojedinac, uostalom, prihvatio da ispjevava sva ta opšta mjesta isklju\u010dive ratoborne lirike, i na taj na\u010din aminovao skrnavljenje ekumenskog duha dejtonskog evan\u0111elja? Himna koje nema sa\u010duvana je svih nepromišljenosti jezika. Ona je nevini psalm ni o \u010demu.<\/p>\n

No to, opet, ne zna\u010di da je neko pristao na neodgovorno anarhisti\u010dko geslo: neka svako pjeva svoju pjesmu. Naprotiv. Rješenje je mnogo elegantnije: svi ne\u0107e pjevati, ni pjesmu ni svoju. Pogotovo ne neku zabludu. Ovdje se valja prisjetiti: pjesnik je jednom rekao da najlepše pevaju zablude. Himne se, treba li to re\u0107i, pjevaju, a to zna\u010di da su sve himne zablude.<\/p>\n

Prihvatimo li to, uskliknu\u0107emo: naša se himna ne pjeva! Odatle slijedi utješna silogisti\u010dka konkluzija: naša himna nije zabluda! To što himne nema, ništa ne mijenja pozitivan aspekt ove konstatacije. Makar i isnistirali na ljepoti zabluda, ljepota himne koja to nije sadr\u017eana je upravo u tome što se ostvaruje iza zna\u010denja rije\u010di. Zar to nije zadivljuju\u0107a metafora onostranog? Precizna geomtrija paralelnih svjetova! Zaklju\u010dak se name\u0107e sam od sebe. A samonametljivi zaklju\u010dci zna\u010dajno su uvjerljiviji od onih koji se izvode u nastojanju da se stavi ta\u010dka na neku pri\u010du. Jasno je da onaj ko jednom do\u017eivi himnu koje nema, nikada više ne\u0107e imati povjerenje u tekstualno uobli\u010dene patriotske imaginacije. Recimo, naposljetku, i to: tekst je ionako tek lanac ozna\u010ditelja, imaginarij nepouzdanih zna\u010denja, dok je himna koje nema – oslobo\u0111ena simboli\u010dkog tereta jezika – lakanovsko Realno, ona suština svijeta koju nam koprena rije\u010di vje\u010dito sakriva. Ako je ikad, u nekom osionom trenutku budu\u0107nosti, politi\u010dari proglase neva\u017ee\u0107om, i, u mitomanskom  nadahnu\u0107u, njenu stabilnu tišinu zamijene stihovima s odre\u0111enim rokom trajanja, zablude \u0107e pobjedonosno odjeknuti. Tada \u0107emo se, predvi\u0111am, s nostalgijom sjetiti arkadijske suštine, uzleta i lako\u0107e himne koje nema. <\/p>\n

Sic.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010covjek tada mora pomisliti da je u odnosu na himnu koje nema, Hej, Sloveni, npr, bila samo prazno skandiranje neuvjerljive kolektivisti\u010dke mantre, zbir steroidne leksike i naivnih simbola, puki katalog banalnih asocijacija<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47762","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47762","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47762"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47762\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47762"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47762"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47762"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}