Da je svaki \u010dovjek u ovom ratu spasio samo po jednog \u010dovjeka, da je samo jednom djetetu pru\u017eio ruku i skinuo dje\u010diju suzu, ovo bi bila zemlja dobrih ljudi<\/p>\n
Pi\u0161e: Josip Pejakovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Jednom prilikom rekao sam da je Bosna evropski san o nemogu\u0107em. Ka\u017eem evropski, jer naravno, ne mogu re\u0107i da je azijski ili ameri\u010dki. Bosna se još uvijek nalazi u Evropi, mada sve što se u njoj i oko nje dešava Bosnu sve više i više udaljava od Evrope. Ona je kao jedno dugme koje je ovog trenutka samo prišiveno uz Evropu. <\/p>\n Rodio sam se u zemlji koja je imala jedno dvadesetak aerodroma, velikih aerodroma, na koje su mogli slijetati najve\u0107i avioni. Rodio sam se u zemlji koja je imala jedno ogromno, prekrasno, mo\u017eda i najljepše more na svijetu. Jadransko more. \u017divio sam i slavu stekao u zemlji koja je obilovala, kao ni jedna druga na svijetu, razlikama, koje su se tako fino pro\u017eimale. Bar sam ja takav utisak imao. Rodio sam se u zemlji koja je imala stotine jezera. Nisam uspio sve ni da ih otkrijem. To su ona jezera u kojima \u017eive i dan danas neke vrste koje ne \u017eive nigdje drugdje na svijetu. Rodio sam se u jednoj ekološki izvanrednoj zemlji u kojoj su, valjda to tako biva, \u017eivjeli neki ljudi koji je nisu bili zavrijedili. U njoj su \u017eivjeli ljudi koji su tu došli odnekud, kako ja \u010desto govorim<\/p>\n – niotkud. To su bila ta uglavnom divlja plemena, koja su bje\u017ee\u0107i od kazne, giljotina i vješala bje\u017eala u brda. Ta plemena su se tu nastanila i stvorila neke svoje katune i tvr\u0111ave. Dugo vremena te utvrde, mada su bile organizovane u nekom unutrašnjem smislu, nisu imale ni svoja imena, nego tako, šest-sedam ku\u0107a se nazivalo po najmo\u0107nijem koji je imao najviše novca, zlata ili stoke. <\/p>\n Ti stari Slaveni, koji su nastanili ove prostore, ve\u0107 tada su imali velike probleme. Nisu bili ni došli na ove prostore a ve\u0107 su se me\u0111u njima stvarale frakcije. Mogu slobodno tvrditi da su to bile prete\u010de današnjih Srba i Hrvata. Oni su se ve\u0107 usput tukli jer su time, smanjuju\u0107i broj onog drugoga, imali mogu\u0107nost da osvoje ve\u0107i dio zemlje za sebe. Tako je to bilo od njihovog dolaska na ove prostore, a sve što se dešavalo kasnije, svakih deset, pedeset, sto ili više godina eskaliralo je u sve ve\u0107e i ve\u0107e sukobe oko tog nesretnog ve\u0107eg par\u010deta zemlje i ostvarivanja na njemu ve\u0107e vlasti. Poslije dugog niza godina ne\u0107e to biti samo Srbi i Hrvati tu \u0107e se nastaniti i drugi, ve\u0107inom kriminalci i razbojnici. Onda \u0107e do\u0107i neki misionari, tako\u0111e odnekud, koji \u0107e pokušavati te besprizornike civilizirati. Bili su to i vjerski poslanici koji su to radili sa više ili manje uspjeha.Kada se stvorila ta neka geopoliti\u010dka teritorija, slavenska ili sveslavenska, onda su tadašnje ve\u0107 formirane velike imperije pokazale apetit prema tim novonastalim geopoliti\u010dkim teritorijama.<\/p>\n Te imperije, po\u010dev od Rimske, Otomanske pa, kona\u010dno, do Austrougarske povremeno su zauzimale te teritorije i tom prilikom stanovništvu nametale dio svoje civilizacije. Oni su donosili i svoju kulturu i promjenu nacionalnog, odnosno vjerskog korpusa i ovaj prostor je postajao sve zanimljiviji u svojoj šarolikosti. I taj srednji vijek, a i ono doba prije srednjeg vijeka, suštinski se nisu razlikovali od ovog novog doba. Postojali su potpuno isti problemi, samo je bilo pitanje da li \u0107e tim prostorima nadvladati negativna ili pozitivna energija. <\/p>\n Namjerno sam napravio ovo poniranje u prošlost, na sebi svojstven na\u010din, da bi prije svega bez puno zablude ili zabune znali ko smo i šta smo.<\/p>\n NAŠA ISTORIJA JE, NA\u017dALOST, VANDALISTI\u010cKA<\/p>\n Ja znam da \u0107e ovo ostati zapisano i baš zato \u017eelim da se suprotstavim svim onim mediokritetima, pogotovo istori\u010darima, koji pokušavaju, svako iz svog opredjeljenja, koje je ve\u0107inom dnevnopoliti\u010dko, dati odre\u0111ene ocjene o istoriji. Naša istorija je, na\u017ealost, vandalisti\u010dka. Ona nam se cijela pretvorila u to, kad je ko kome \u017eezlo na glavu nabio, kad je ko koga na kolac nabio, koliko je ljudi pobijeno u Moha\u010dkoj bici, na Solunu, na Krimu, u utvrdama prema Sloveniji, u Blajburgu… <\/p>\n Koji su to ljudi stradali u Prvom, Drugom, i svim ratovima koji su se dešavali prije ta dva najpoznatija i, na\u017ealost, u ovom internom, samo našem, Tre\u0107em svjetskom ratu, besmislenom do kraja. Ratu oko ni\u010dega. Ništa u tome nema dobra. Da bi tragedija bila ve\u0107a, sve te generacije koje su se iz pepela dizale poslije tih ratova bile su kasnije, od istih tih istori\u010dara i profesora istorije, terorisane time da moraju znati ko je, naprimjer, hajduk Veljko, ko je hajduk Stanko, ko je Sava Kova\u010devi\u0107… Mi smo u mom gradu u\u010dili da su hajduk Veljko i hajduk Stanko dobri ljudi koji su otimali bogatima i davali siromašnima. <\/p>\n Kakvo je to dobro presresti nekoga, mo\u017eda i ubiti, uzeti mu novac, a onda, pateti\u010dno, dio tog ukradenog novca dijeliti sirotinji da bi kod tog istog naroda stvarao mit o sebi kao dobrom \u010dovjeku.Taj isti narod bi morao znati da onaj ko se bavi hajdu\u010dijom, ko se dakle odrekao svih kanona civilizacijskog svijeta, da on ugro\u017eava \u017eivot nekog oca koji ima svoju djecu i ne mora ako je bogat biti i nepošten. Kod nas, kod naroda koji su uglavnom fukare, stvorila se svijest da onaj ko ima mora po pravilu biti lopov a onaj ko nema, po pravilu, biti pošten. <\/p>\n U takvom jednom ambijentu je jako teško biti i jedno i drugo. Teško je biti lopov, a još je te\u017ee biti pošten. Ta dva pojma se pro\u017eimaju jednako kao dobar i loš \u010dovjek. Sve je ovdje kod nas blizu. Nikakva distanca ne postoji izme\u0111u dobrog i lošeg djela. Ne mogu da shvatim da su doktori nauka, a oni su dominantna savjest ovih prostora, u ovom ratu bili i vojskovo\u0111e i osniva\u010di logora u kojima su ljudi zatvarani samo zato što su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci – Muslimani. <\/p>\n Ne mogu da shvatim da ti doktori nauka nikada nisu bili dobri. Šta se u toj dobroti desilo da se sve to okrenulo na zlo? To je upravo dokaz moje teze da je ovdje kod nas sve tako blizu. I, zanimljivo, mi smo to voljeli. Mi smo voljeli da se dodirujemo. Da smo blizu. I kad smo kolo igrali mi smo se dr\u017eali za ruke. Kad smo se gurali na \u017eeljezni\u010dkoj stanici i psovali jedni drugima, gurali smo se zato što smo htjeli da budemo blizu, mada bi se normalnim evropskim stajanjem u redu br\u017ee ušlo u voz. Mi to nismo htjeli. Htjeli smo jedni preko drugih. Htjeli smo da jašemo na le\u0111ima jedni drugima.<\/p>\n I dok smo se tako gurali, psovali smo i dr\u017eavu i predsjednika i Predsjedništvo. Da ne bi bilo zabune, pogodilo je to i predsjednicima jer su oni sve i organizovali da tako bude. Sve je to bila jedna loše organizovana pozorišna predstava sa lošim pozorišnim glumcima i još lošijim re\u017eiserima.To je ono što bi bilo bitno re\u0107i za predgovor jedne ovakve knjige. Još je bitnije da to ka\u017eem ja. Nije ovo rekao ni jedan od onih teku\u0107ih "mislilaca" svih ovih ratnih godina. Ovo je rekao \u010dovjek koji je definitivno sa ovim prostorom raskrstio. Koji nije digao ruke od njega ve\u0107 raskrstio. <\/p>\n Respektujem sve ono što sam napisao prije svega ovoga, od 1974. godine, od "On meni nema Bosne" pa do monodrame "Dr\u017eava" napisane 1994. godine u jednom u\u017easnom ratu. Od te godine sebe mogu posmatrati kao \u010dovjeka koji \u017eivi na jednom prostoru potpuno oslobo\u0111en patetike, prostoru u kome su prisutni neki prolazni ljudi, kao na nekoj velikoj \u017eeljezni\u010dkoj stanici. Svi su se oni ispozdravljali i samo \u010dekaju da voz krene. A voza nikako. Tra\u010dnice su obrasle u travu, rastinje je po\u010delo da raste, a voza nema. To je danas Bosna. Ja sam je uvijek posmatrao kao dio ne\u010deg ve\u0107eg. Kao dio te nesretne zemlje Jugoslavije, koja se raspala i koje više nema. Za mene, moju djecu, moju porodicu i moje prijatelje vrlo sretne zemlje. To sad neki zovu jugonostalgijom. Neka zovu. Ja se u svojoj pedesetoj godini, u tom smislu, ne mogu promijeniti. Ne!<\/p>\n SVI SU "ONI" ZAJEDNO PUCALI U ZAJEDNIŠTVO<\/p>\n U ovoj Bosni rat se nije vodio protiv Bošnjaka – Muslimana, rat se nije vodio ni protiv Hrvata, nije se vodio ni protiv Srba. Nije se vodio ni protiv jednog naroda. Ovdje su se "ONI", svojim privatnim, poluprivatnim i oficijelnim, strana\u010dkim vojskama borili protiv prošlosti koja se zove ZAJEDNIŠTVO. <\/p>\n Pedeset godina bi mir kao nigdje u svijetu. Bi mir i zadovoljstvo. Bi neka socijalna pravda. Bi neka jako cijenjena zemlja. Cijenjena i u svijetu. Nošen tim iskustvom, apsolutno protiv svoje volje, potpuno nespreman, u\u0111oh u rat. Ali ne sa tezom, kao što su to izjavile neke moje kolege po Beogradu, Zagrebu, Pragu, Londonu… da ovo nije bio njihov rat. Ne postoji ni jedan \u010dovjek na svijetu koji je bar deset minuta ovdje \u017eivio, a da u ovom ratu nije u\u010destvovao. <\/p>\n Posljednji zagrljaj, bratski zagrljaj, istinski, iskren, onako nenajavljen osjetio sam 6. aprila 1992. godine u Sarajevu, od Radeta Šerbed\u017eije, kada smo zajedni\u010dki pjevali pjesmu: "Ne\u0107u da pucam u druga svog" pred Skupštinom Bosne i Hercegovine.<\/p>\n Ali, bez obzira što mi nismo htjeli da pucamo na nas su pucali sa hotela Holiday Inn. Naravno, nisu pucali na mene i Radeta, pucali su na ZAJEDNIŠTVO. Pucali su u nešto što je za sve njih bila najve\u0107a opasnost. I to "ONI" koji \u0107e me vrlo brzo proglasiti ratnim zlo\u010dincem, ustašom koji kolje Srbe u Centralnom zatvoru u Sarajevu, oni koji \u0107e me proglasiti izdajnikom hrvatskog naroda i oni, Bošnjaci-Muslimani, koji \u0107e me proglasiti lopovom. To se samo smjenjivalo.<\/p>\n Svi su "ONI" pucali zajedno svih ovih godina, dok nisu po svijetu rastjerali prvo one iz mješovitih brakova, jer su oni najviše na cijeni u Americi, Novom Zelandu, Kanadi… Onda su, naravno, rastjerali i one Srbe, Hrvate i Bošnjake – Muslimane, ve\u0107inom one pismenije. Tako su Amerikanci, Novozelan\u0111ani i Kana\u0111ani dobili najbolje kadrove. I još nešto. Uz te najbolje kadrove dobili su i vrlo darovitu, gra\u0111anski potpuno nastrojenu djecu, evropeiziranu, kompjuterski potpuno pismenu. Ta su djeca danas najbolja na svim koled\u017eima. <\/p>\n A ko je ostao ovdje? Ostali su oni koji su morali ostati ili oni koji su jednostavno izabrali da ugase svjetlo. Ja sam jedan od tih. Ono što je istina o meni je da sam ve\u0107 te 1992. godine u\u017easno \u017eelio da pomognem nekim ljudima. Mislio sam: šta da se to sada dešava meni, tamo, na drugoj strani? Naravno da bih i ja, da sam u takvoj situaciji, od njih o\u010dekivao pomo\u0107. Ja sam znao da na brdima oko Sarajeva nisu Kinezi, ve\u0107 Srbi. Isto tako sam znao da je dosta Srba koji su se zadesili u Sarajevu iz koga nisu mogli, ili nisu htjeli iza\u0107i. Bili su Srbi, ali nisu, što ka\u017ee naš narod, ni luk jeli ni luk mirisali. <\/p>\n Zbog situacije oko Sarajeva i dolaska velikog broja izbjeglica koje su do\u017eivile tragediju, došlo je do strahovitog pritiska na te Srbe koji su ostali u Sarajevu i ni za što nisu bili krivi. Bio je to period od maja do negdje oktobra mjeseca 1992. godine. To su bila najte\u017ea vremena ne samo u Sarajevu ve\u0107 i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Pogotovo za manjinske narode. A izlaskom onih Srba koji su otišli, Srbi su u Sarajevu postali manjinski narod. Ja nisam išao daleko. Znao sam da su me\u0111u umjetnicima, a pogotovo glumcima u sarajevskom Narodnom pozorištu i Kamernom teatru 55, uglavnom Srbi. Zato sam osnovao Štab za zaštitu kulturnih dobara, institucija i, ono što je najva\u017enije – ljudi koji rade u tim institucijama. Ta zaštita ljudi je bila va\u017enija od svih tih institucija. <\/p>\n Moram priznati da sam u tome imao veliku podršku tadašnjeg vojnog i policijskog, legitimnog, profesionalnog, prijeratnog sastava. Tako sam uspio nekako amortizovati probleme sa kojima su se suo\u010dile moje kolege glumci. Nisam u tome bio usamljen. Bilo je dosta ljudi koji su o tome vodili ra\u010duna. Ja od toga nisam htio praviti veliku halabuku. To se kasnije pokazalo kao vrlo produktivno. Sve sam to radio u jednoj apsolutnoj, strateškoj šutnji, koja je rezultirala time da niko nije ni znao šta ja ustvari radim. Jednostavno, smatrao sam da je to moja du\u017enost i nikome o tome nisam polagao ra\u010dune. <\/p>\n Sarajevo je veliki grad i tu su odmah na po\u010detku rata došli razni posmatra\u010di, stranci, i nije se tako jednostavno moglo sa onima druge nacije, kao što se dešavalo u Fo\u010di, Tar\u010dinu ili Mostaru. Pošto sam ja radio neke stvari od izuzetnog zna\u010daja za ovaj kulturni prostor, koje prevazilaze granice zemlje, po\u010deo sam odmah sara\u0111ivati sa nekim ljudima iz UNESCO-a i drugih organizacija. Opominjao sam i alarmirao. Dok je bila televizija, pozivao sam svoje kolege da zaštite kulturno blago ovih prostora. <\/p>\n Naravno, ja tada nisam baš puno mislio na mostove, muzeje… Ja sam prevashodno mislio na ljude koji u njima rade. Zašto uvijek kao svjedok mora ostati kamenje, a ljudi obi\u010dno plate glavom. Ne vrijedi ni jedan most ni jedna crkva ni jedna d\u017eamija jednog obi\u010dnog ljudskog \u017eivota. Ako je Bog stvorio \u010dovjeka znam sigurno da nije stvorio ni jednu crkvu i ni jednu d\u017eamiju. Njih su napravili ljudi. Za sebe. Na\u017ealost, te su tvorevine \u010desto bile vrlo zna\u010dajne institucije u sam u takvoj situaciji, u nekim ratovima, a pogotovo u ovom našem. Ponekad su bile zna\u010dajnije i od parlamenta. U njima su se donosile krupne odluke. Sve su manje bile mjesta u kojima se pote\u017ee Biblija, Sveto pismo ili Kur'an \u010dasni. Mnogi sprovodi, pogrebi ili d\u017eenaze izgubili su smisao i dostojanstvo jer su se na njima \u010desto \u010duli poklici i pozivi na osvetu. <\/p>\n Interesantno, uvijek su to radili oni ljudi kojima se ništa ru\u017eno nije dogodilo u ovom ratu. Kojima niko nije poginuo, kojima niko nije stradao. Oni su bili poput dresera lavova u cirkusu. Znate ono kad lavovi baš ne\u0107e jedan na drugoga a dreser ga udari sa korba\u010dem. Tako se sijala mr\u017enja da bi onaj sljede\u0107i sukob kao rezultat imao puno više sahrana, pogreba i d\u017eenaza. <\/p>\n I tako sve vrijeme rata. A na kraju – NIŠTA. Niti je ko pora\u017een niti je ko pobijedio. Ovdje je na kraju bilo jedno veliko ništa. To ja mogu re\u0107i jer sam sve to gledao u\u017eivo, sve vrijeme rata. Pri\u010du od devedeset druge do devedeset pete godine mogu pri\u010dati samo ljudi koji su bili ovdje. Ne \u017eelim kapitalizirati to što pri\u010dam. \u017delim samo sprije\u010diti ove mediokritete da sada meni i ovakvima kao ja, došavši iz logisti\u010dkih centara, odre\u0111uju legitimitet, prisustvo i radni sta\u017e. Radni sta\u017e koji je tokom rata bio uglavnom kreativna šutnja.<\/p>\n VALJDA \u0106E JEDNOG DANA PROGOVORITI MNOGI KOJIMA SAM POMOGAO<\/p>\n Mnogima sam pomogao u ovom ratu. Valjda \u0107e jednog dana mnogi od njih progovoriti, kao što je progovorio Uroš Kravlja\u010da, glumac. Kao što je progovorio jedan Nikola Popovi\u0107, in\u017einjer, koji je otišao u Beograd. Kao što je progovorila majka Irfana Mensura, glumca. Kao što je progovorila Ka\u0107a Dori\u0107, glumica. Ali, isto tako, postoji njih na desetine koji šute. Ne znam zašto. Mo\u017eda oni misle da sam ja morao pomagati. Nisam morao. Ja sam to tako htio. Ne radi njih, nego radi sebe. Bio sam jako sretan kada sam saznao da je sin Ace Štake, sjajnog novinara "Oslobo\u0111enja", našao sebe u Australiji i da \u0107e neki njegov sin, ili sin njegovog sina znati da jednim dijelom postoji na ovom svijetu i zbog toga što je njegovog oca, ili djeda, bukvalno iz ralja smrti u Sarajevu izvadio Josip Pejakovi\u0107. <\/p>\n Namjerno pominjem njega jer je najmla\u0111i od svih kojima sam pomogao. U ime ljudskog dostojanstva i istine, sretan sam zbog toga što to zna i njegov otac i njegova majka. To je dovoljno. Da je svaki \u010dovjek u ovom ratu spasio samo po jednog \u010dovjeka, da je samo jednom djetetu pru\u017eio ruku i skinuo dje\u010diju suzu, ovo bi bila zemlja dobrih ljudi. <\/p>\n Na\u017ealost, to se nije desilo. I zato moja slutnja da bi nam se sve ovo ponovo moglo dogoditi. Na kraju, \u017eelim da ponovim: rodio sam se u zemlji u kojoj je bilo mnogo aerodroma, u kojoj je bilo mo\u017eda posljednje ekološki \u010disto more. More po kojem sada plove teški, prljavi brodovi koji nose veliko sme\u0107e svijeta i odla\u017eu u njegove dubine. Njegove otoke \u0107e zapljusnuti nafta iz tih ogromnih tankera i brodova koji mu nose zlu kob. Galeb, Dinara, Fruška gora, Drina, Beograd, Zagreb, Ljubljana… kako su se zvali ti naši lijepi, krasni, \u010disti brodovi, postali su olupine, zarobljeni u ime duga u nekim zemljama svijeta ili prodati na licitacijama novokomponovanim, bogatim ljudima sa ovih prostora. <\/p>\n Rodio sam se u zemlji u kojoj je bilo na desetine sportsko – rekreacionih centara evropskog i svjetskog glasa. U kojoj je bilo stotine jezera u kojima su se nalazile rijetke vrste ribica. \u010cak i \u010dovje\u010dije. Rodio sam se u zemlji koja je imala na hiljade rijeka i potoka u kojima su se pra\u0107akale i pastrmke i lipljani i rakovi. A oni samo \u017eive u \u010distim vodama. Danas \u017eivim u zemlji koja ima malo aerodroma, koja nema mora i u \u010dijim rijekama ima sve manje pastrmki, lipljana i rakova. \u017divim u zemlji u kojoj neko valjda mora da ugasi svjetlo da bi ga neko, mo\u017eda, nekada ponovo upalio. Upali\u0107e ga neko ko \u0107e jednoga dana mo\u017eda na Internetu na\u0107i šifru filma i kad ga dešifruje tamo \u0107e pisati: BILA JEDNOM JEDNA ZEMLJA.<\/p>\n