Knji\u017eevnica Lana Bastaši\u0107 u intervjuu za BUKU govori o polo\u017eaju mladih u Bosni i Hercegovini, njihovoj pasivnosti i na\u010dinu kako da se to promijeni<\/p>\n
Pi\u0161e: Maja Isovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Knji\u017eevnica Lana Bastaši\u0107 piše kratke pri\u010de, novele i drame. Objavljuje u knji\u017eevnim \u010dasopisima širom regiona, a za svoj rad dobila je nekoliko nagrada. Objavila je knjigu „Trajni pigmenti" 2010. godine u Kragujevcu. Diplomirala je komunikologiju i engleski jezik i knji\u017eevnost u Banjaluci. Trenutno je studentkinja master studija kulturologije na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Beogradu. Ro\u0111ena je 1986. godine u Zagrebu. <\/p>\n Kakav je polo\u017eaj mladih knji\u017eevnika\/knji\u017eevnica kod nas? Situacija je takva da su oni mnogo priznatiji, ali i poznatiji van BiH? Kako to komentarišete?<\/em><\/p>\n Prije svega, BiH ima problem raslojavanja svega na politi\u010dkoj osnovi, pa tako i knji\u017eevne scene, što je smiješno za tako malu zemlju jer onda dobijate suviše ograni\u010den knji\u017eevni korpus da bi se uopšte mogao ozbiljno razmatrati. Druga stvar je da u regionu, pogotovo u Srbiji, ima mnogo više konkursa za mlade stvaraoce i to podsti\u010de autore da pišu i objavljuju. Jednako je i sa kvalitetnim knji\u017eevnim \u010dasopisima. Kako da budemo priznati\/poznati kad nemamo gdje da objavljujemo radove?<\/p>\n U svojoj knjizi Trajni pigmenti govorite sa pozicije svoje generacije koja je jedan dio svog djetinjstva provela u ratnim vremenima. Koliko je taj period ostavio trag na tim generacijama? <\/em><\/p>\n Tre\u0107i dio knjige govori više o problemu malog grada u tranziciji i mladih umjetnika koji se snalaze u takvoj sredini kako znaju i umiju. Taj period je svakako ostavio trag, ali isto tako ne treba da se dr\u017eimo samo tog jednog jedinog, ratnog, narativa. Na\u017ealost, rat je jedini brend koji Bosna ima u svijetu. Mislim da je vrijeme da se to promijeni.<\/p>\n Kako Vi vidite Banjaluku i mlade ljude u njoj? U njoj se nalaze, kako pišete, smrdljive ulice, ljudi koji samo ispijaju kafe, neosviješteni ljudi, oni koji slobodno vrijeme provode na facebook-u, a sa druge strane, tu je mali broj onih koji bje\u017ee od takve svakodnevice. <\/p>\n Banjaluka, prije svega, ima problem palanke koja u\u017eiva status „velikog grada". To je, u najve\u0107oj mjeri, jedno duboko patrijarhalno društvo koje vam name\u0107e uloge od samog ro\u0111enja. Drugi problem je nametanje vrijednosti koje su pogrešne – vrijediš onoliko koliko zara\u0111uješ. Tre\u0107a stvar je neosvještenost o sopstvenim gra\u0111anskim pravima. Ne postoji kultura protesta. Ljudi misle da, ako \u017eele nešto da promijene, moraju da osnuju stranku. To je tragikomi\u010dno.<\/p>\n Gdje je mogu\u0107e pobje\u0107i?<\/em><\/p>\n Ljudi ovdje bje\u017ee u alkoholizam, drogu, ili ono d\u017eojsovsko izgnanstvo – odlazak u drugu dr\u017eavu. Ja ne volim re\u0107i da bje\u017eim u umjetnost. Umjetnost koja bje\u017ei od \u017eivota ne mo\u017ee da bude dobra umjetnost. Ako i budem bje\u017eala, odoh na Kubu da konobarišem. Nije neki novac, ali bar \u0107u mo\u0107i da se pogledam u ogledalo ujutro kad ustanem.<\/p>\n Da li su mla\u0111e generacije izgubile bunt prema autoritetima? Oni se prilago\u0111avanju datom, a karakteriše ih skoro potpuna letargija i nekriti\u010dnost.<\/em><\/p>\n Mene baca u depresiju to što na mladima svijet ostaje. Koji mladi? Oni koji se „lo\u017ee" na pri\u010du da su umjetnici koriste to kao modni dodatak, isprazno stilsko popunjavanje sopstvenih identitarnih praznina. Oni drugi su odrasli na vrijednostima Granda i Pinka. Ne krivim ih, ništa drugo nisu ni mogli da vide. Mo\u0107nicima odgovara letargi\u010dnost, stoga se ona i odr\u017eava. Koji bi vo\u0111a htio politi\u010dki anga\u017eovane i osviještene bira\u010de? Nijedan.<\/p>\n Jedna si od urednica sajta „Nezavisan prostor" u kojem studenti imaju priliku izraziti svoje mišljenje o razli\u010ditim problemima, pisati \u010dlanke, tekstove…. Koliko su oni zainteresovani za taj rad i koliko su kriti\u010dni?<\/em><\/p>\n Nimalo zainteresovani. Ja sam se duboko razo\u010darala u mlade ljude, pogotovo studente, kada smo po\u010deli da radimo na tom projektu. Dobra stvar je što je Jelena Ostoji\u0107 preuzela uredni\u010dku palicu, jer o\u010digledno ima više strpljenja i nade od mene. Kao što sam rekla, ne postoji kultura protesta, postoji samo kultura novca. A mi novca nemamo da bismo pla\u0107ali studentariju da nam ka\u017ee svoje mišljenje. <\/p>\n Ljudi su kod nas previše zaokupljeni temama koje doprinose njihovom razdvajanju. Kao jako va\u017eno izdvaja se nacija, religija, mjesto iz kojeg dolaze? Kako raditi na uspostavljanju dijaloga?<\/em><\/p>\n Ljudima treba da pru\u017eite druge mogu\u0107nosti za samoostvarivanje, kako se ne bi identifikovali samo sa nacionalnim i religijskim. Te druge mogu\u0107nosti su obrazovanje, šansa za zaposlenje, šansa za napredak, razvijena kulturna politika, dobra infrastruktura, normalne penzije. Kada ljudi ispune svoj \u017eivot i kada imaju mogu\u0107nosti da to u\u010dine, onda oni grade svoj identitet na originalnim i kreativnim idejama, a ne na ideološkim matricama koje hrane kolektivne bolesti društva. <\/p>\n Nedavno je na sceni studentskog pozorišta u Banjaluci izvedena drama „\u010covjek koji se smijao", koju Vi potpisujete. O \u010demu govorite u toj predstavi i koliko Vam je zna\u010dajno to što je izvode mladi ljudi u Banjaluci?<\/em><\/p>\n Radi se o komediji apsurda koja pokazuje koliko je u ovom našem gradu \u010dudno vidjeti \u010dovjeka da sjedi sam i smije se. Mislimo da je lud, da s njim nešto nije u redu. Nama je to strano jer je kontekst narušen. Drago mi je što smo pokazali da ne moramo da dovla\u010dimo strance ili umjetnike iz regiona da bismo nešto pokazali publici. Ljudi imaju strah od toga da iza\u0111u u javni prostor misle\u0107i da sve što mi ovdje uradimo nije dovoljno dobro. Bolje da uradimo bilo šta, nego da sjedimo kod ku\u0107e.<\/p>\n