\\'Beremo jagode od šest ujutro do devet uve\u010der za za dnevnicu od 400 kuna\\’<\/p>\n
Pi\u0161e: Z. Pa\u0161kov<\/strong><\/em><\/p>\n Upekla vru\u0107ina na njema\u010dkim poljima jagoda i šparoga. Radi se punom parom od jutra do sutra. Sezona je! Raditi se mora kako gazda ka\u017ee, brzo i bez velike pri\u010de. Znoj s lica ne silazi, ne smije se ni prigovarati, a kamoli neke sumnjive novinare ugoš\u0107avati. Tako je to ovih dana na njema\u010dkim poljima gdje naši sezonci šljakaju po cijele dane.<\/p>\n Više tisu\u0107a Hrvata krenulo je proteklih tjedana trbuhom za kruhom u Njema\u010dku na privremeni sezonski rad. Baš kao i u ona dobra stara vremena kada su strani radnici u zemlju snova navirali gotovo iz cijeloga svijeta u potrazi za boljim \u017eivotom s kov\u010degom u ruci i motivom prevladavanja neimaštine.<\/p>\n Sve je ostalo isto i 2011. Ista meta, isto odstojanje, samo za razliku od kraja šezdesetih godina kada su se strani radnici na njema\u010dkim kolodvorima do\u010dekivali s cvije\u0107em i srda\u010dnom dobrodošlicom, danas o njima malo tko vodi ra\u010duna. Svatko gleda dobro i brzo ih iskoristiti, te što manje platiti. To poslodavcima i nije teško ostvariti, izigrati zakon na razne na\u010dine, jer na tr\u017eištu je velika ponuda radne snage iz cijeloga svijeta.<\/p>\n A strani sezonski radnici danas su zakonski vrlo precizno ograni\u010deni kada su njihovi interesi u pitanju. Ne mogu dobiti stalnu radnu dozvolu, te tako biti konkurentni na radnom tr\u017eištu, pa sami izabrati poslodavca. Sa svojim vrlo nepovoljnim sezonskim radnim ugovorima isklju\u010divo su vezani uz poslodavce koji ih koriste kao jeftinu radnu snagu za danono\u0107no crn\u010denje na svojim poljoprivrednim imanjima u svim vremenskim uvjetima.<\/p>\n Mnogima se satnica kre\u0107e od 3-4 eura, a radno vrijeme \u010desto zna biti od 6 sati do 21 sat, a sve ovisi i o gazdi kojemu stignete u ruke, ima li malo milostiva srca za radnog \u010dovjeka ili ga do\u017eivljava kao dodijeljeni mu stroj. Bolje zaraditi išta nego ništa, treba pre\u017eivjeti; svatko bje\u017ei od siromaštva, treba skrpati kraj s a krajem – govore naši sugovornici, hrvatski sezonci koji ne \u017eele otkrivati svoj puni identitet, a ni lokaciju planta\u017ea na kojima rade, jer nikad se ne zna, ako kojim slu\u010dajem gazda dozna za njihov medijski nestašluk, mogli bi ostati i bez tog skromnog komadi\u0107a kruha.<\/p>\n Na tr\u017eištu nema milosti i razumijevanja za neku pravicu, jer poslovni ugovori su naj\u010deš\u0107e forma na koju se malo tko od poslodavaca osvr\u0107e, kada nisu u pitanju njihovi interesi. Najve\u0107i broj naših sezonaca koji su u zemlju snova stigli na osnovi nedavno potpisanih ugovora o zapošljavanju 150.000 sezonskih radnika u Njema\u010dkoj, s tr\u017eišta Hrvatske, Bugarske i Rumunjske, prisiljena je prihvatiti tako neatraktivne poslove u berbi jagoda, šparoga, radu u vinogradima i drugim manje atraktivnim zanimanjima.<\/p>\n – Radna snaga se uvozi s novih jeftinih tr\u017eišta radne snage jer Nijemci ne \u017eele raditi ispod 15 eura, a da se i ne govori o danono\u0107nom radu koji se prakticira na poljoprivrednim imanjima u ovo doba kada je berba šparoga i jagoda u punom tijeku. Ipak, ljudi su prisiljeni do\u0107i nešto zaraditi, prehraniti obitelj i tako to funkcionira. Neki moji iz Slavonije su jedno vrijeme isto dolazili na takav sezonski rad, no sada kada je u našem mjestu krenula s radom tvornica, ljudima se ne isplati oti\u0107ii raditi u Njema\u010dku za te pare koje mogu zaraditi i kod ku\u0107e.<\/p>\n Zanimljivo je da naši ljudi kad zapnu mogu biti odli\u010dni radnici, što su pokazali i naši gastarbajteri, no na\u017ealost sezonci nisu u situaciji puno birati, jednostavno su ograni\u010deni i u neravnopravnom polo\u017eaju u odnosu na gastarbajtere. \u017dao mi je vidjeti te ljude, koji, eto, skupljaju mrvice na jednom bogatom tr\u017eištu, ali tako je to. Tko je ja\u010di, taj tla\u010di – pri\u010da nam Ivo Zeba, poznati hrvatski iseljenik anga\u017eiran u politici.<\/p>\n Mnogi njema\u010dki poslodavci stranim sezonskim radnicima i ne ispla\u0107uju dogovorenu radnu tarifu, ve\u0107 to rade na svoju ruku, krše\u0107i zakon. Neki sezonci, poznato je, pokušali su se \u017ealiti \u010dak i Saveznom uredu za rad, no na\u017ealost nitko od odgovornih za to nema baš previše razumijevanja. Sli\u010dna je situacija i u berbi gro\u017e\u0111a. Radni uvjeti gotovo isti, mnogi ih ne mogu izdr\u017eati, pa se prije planiranog vremena vrate u Hrvatsku.<\/p>\n Danica: Imam no\u0107ne more od ovog crn\u010denja<\/em><\/strong><\/p>\n Danica J. iz okolice Splita ve\u0107 nekoliko godina odlazi sezonski raditi u berbu šparoga u okolici Gross Gerau. Satnica joj je 5 eura i ne vjeruje da \u0107e više u tu\u0111inu. -Ma kod gazda ovdje radim sve što je potrebno, ko da me tko pita kako mi je. Dok traje berba, radi se po cijele dane. Ne znam ho\u0107u li do\u0107i više druge godine jer te novce mogu zaraditi i kod ku\u0107e kod nas u turizmu. Istina da kod nas nekada nema posla, ali onaj tko \u017eeli raditi, uvijek se nešto na\u0111e i ku\u0107i, posebno kod nas u Dalmaciji, sada kada uskoro starta turisti\u010dka sezona.<\/em><\/p>\n U Njema\u010dkoj za ovakvo crn\u010denje uspiješ nešto zaraditi, ali to nije \u017eivot, malo odspavat i cili dan crn\u010diti, to je robija, i ve\u0107 pomalo od toga imam no\u0107ne more, pa kada se vratim ku\u0107i, onda sanjam u\u017easne scene kako me gazda progoni da što više radim na njegovu imanju. \u010cini mi se kao da sam se od toga pomalo i psihi\u010dki razboljela. Nije ni \u010dudno kada se svemu pridoda i ova naša bezizlazna društvena i poslovna situacija u domovini.<\/em><\/p>\n Pitam se kakvu budu\u0107nost imaju naši mladi, a što je naj\u017ealosnije i oni mladi koji steknu visoko obrazovanje, društvo investira u njih, a na kraju završe na njema\u010dkim poljima u potrazi za koricom kruha. Zbog \u010dega se jadni mu\u010de u školi kada im ona \u010desto u \u017eivotu nije potrebna. Susre\u0107em puno naših i mladih ljudi koji s fakultetima dolaze crn\u010diti na njema\u010dka polja. Ovo vam iskreno pri\u010dam, ali vjerujte mi, kada do\u0111em ku\u0107i, svojima ne pri\u010dam o tome da me ne bi \u017ealili.<\/em><\/p>\n Više volim da vide kako sam uspješna, a mislim se u sebi: da vi znate kakav je kruh nas sezonaca, \u017ealili biste nas – pri\u010da nam Danica, koja broji dane u Njema\u010dkoj i jedva \u010deka da crn\u010denje završi. S nama je razgovarala usput, nabrzinu da drugi ne primijete prisutnost novinara, jer tu\u017eili bi je gazdi koji za medije nema razumijevanja, ve\u0107 samo za svoj d\u017eep.<\/em><\/p>\n Politolog i bera\u010d Petar: Doma nema posla zamene<\/strong><\/em><\/p>\n Eto, dokle nas je dovela ta naša politika da u vlastitoj zemlji ne mo\u017eemo u 21. stolje\u0107u zaraditi ni za kruh. Sramota! A naši se politi\u010dari šepure i danas dok u Vladi voze najskuplje crne limuzine na ra\u010dun radne klase, koje koštaju milijune eura – pri\u010da nam Petar Z., trideset petogodišnji Zagrep\u010danin koji ve\u0107 tre\u0107u godinu sti\u017ee na sezonski rad u Njema\u010dku u berbu jagoda, u jedno manje mjesto na domak Frankfurta, koji nerado pristaje na razgovor s novinarima.<\/em><\/p>\n -Jednostavno sam prisiljen, nemam drugog izbora, jer iako sam završio fakultet politi\u010dkih znanosti, ku\u0107i ne mogu prona\u0107i niti jedan posao od kojega bih mogao pre\u017eivjeti. Prijavljivao sam se non-stop na Zavod za zapošljavanje, ali uvijek se na\u0111e netko tko ima bolju vezu. Mislim, da sam se javio i za \u010dista\u010da, odbili bi me, ali vjerujte mi, sramota me doma ispred naših ljudi \u010distiti ulice s fakultetom. Zašto sam išao tolike godine u školu? A ovdje u Njema\u010dkoj tko te pita, nitko me ne poznaje, pa sam mirniji na poljima u berbi jagoda, odmaram mozak od napornih doma\u0107ih tema protkanih besparicom.<\/em><\/p>\n Ne pitajte me kako je, eto, crn\u010di se, ali nešto i zaradi. Radimo po cijele dane, tako da \u010dovjek nema gdje ni potrošiti. Nema ho\u0107eš-ne\u0107eš, ve\u0107 moraš šljakati dok traje berba, ina\u010de te gazda otpuše. Smještaj nije neki, mo\u017ee se re\u0107i nešto bolji nego u barakama. Ima radnika koji su došli iz Poljske, Rumunjske Bugarske… tu su, eto, broj i stroj za svega 4-5 eura po satu. Ali kad se radi 12, pa i više sati, onda se i prikupi 1200-1400 eura mjese\u010dno. Lijepa je to lovica za moju obitelj, da mo\u017eemo pre\u017eivjeti jer \u017eivot je u Zagrebu skup. Imam nezaposlenu suprugu i dvoje djece i, eto, zahvaljuju\u0107i ovakvim mojim izletima krpamo nekako kraj s krajem, a poma\u017eu još uvijek i roditelji, ina\u010de ne bi išlo.<\/em><\/p>\n Još uvijek nisam izgubio nadu u pravedniju Hrvatsku i vjerujem da \u0107u uskoro uspjeti prona\u0107i posao u struci, jer Hrvatska se mora razvijati i tajkunizacije osloba\u0111ati – ka\u017ee nam Petar, kojemu je vru\u0107ina ovih dana naveliko udarila u glavu na njema\u010dkim poljima, gdje je za inat sunce zapeklo kao u našoj Dalmaciji, pa se temperature digle i do 28-30 stupnjeva. \u017dali se, bole ga kosti od velikog \u010du\u010danja i stajanja na nogama, a i hrana nije ni pribli\u017eno kao kod ku\u0107e.<\/em><\/p>\n Gazdina \u017eena donese sendvi\u010de<\/strong><\/em><\/p>\n Gazdina \u017eena donese im na polje sendvi\u010de i uve\u010der nešto malo skuhana jela – ka\u017ee Petar, koji \u0107e izdr\u017eati jer kada se nakon dva, tri mjeseca vrati u Hrvatsku, vidi da se isplatilo \u017ertvovati. Zaradi oko 3000-3600 eura, a to je za naše hrvatske uvjete solidno. No za njema\u010dke prilike to je pravi sitniš. Satnica od 4 do 5 eura je dno dana i nitko za to u Njema\u010dkoj ne \u017eeli raditi.<\/em><\/p>\n