{"id":47749,"date":"2011-05-27T06:59:49","date_gmt":"2011-05-27T06:59:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47749"},"modified":"2011-05-27T06:59:49","modified_gmt":"2011-05-27T06:59:49","slug":"neoliberalizmu-treba-strgnuti-ideolosku-krinku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/05\/27\/neoliberalizmu-treba-strgnuti-ideolosku-krinku\/","title":{"rendered":"Neoliberalizmu treba strgnuti ideolo\u0161ku krinku"},"content":{"rendered":"

\u017di\u017eekov problem je drugi: kako \u0107e \u010dovje\u010danstvo, uz veliku pompu istjerano iz pakla komunizma i sve\u010dano do\u010dekano u paklu kapitalizma, prikratiti sebi vrijeme dok \u010deka na propast svijeta?<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Vesna Kne\u017eevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

U one \u010detiri turbulentne godine nakon što je poštarski sin ubio prestolonasljednika u Sarajevu, navodno se vodila sljede\u0107a prepiska izme\u0111u pruskog i austrijskog generalštaba. "Situacija je ozbiljna, ali ne i katastrofalna", pisao je Berlin, a Be\u010d odgovarao: "Situacija je katastrofalna, ali ne i ozbiljna." Poslije se razvilo više škola mišljenja tko je zaista prvi put izrekao te rije\u010di i definirao jezi\u010dku, mentalnu i filozofsku razliku izme\u0111u njema\u010dke i austrijske nacije. Je li to bio cini\u010dni literat Karl Kraus ili iznervirani pragmatik Adenauer, isti onaj isti koji je, sad ve\u0107 nakon Drugog rata, prijetio da \u0107e Austrijancima, ako ve\u0107 insistiraju da Njema\u010dka i njima plati reparacije, poslati Hitlerove kosti? Pretendenata na autorstvo ima još, no odgovori su u visokoj mjeri nepouzdani.<\/p>\n

Utješite katastrofi\u010dare<\/strong><\/p>\n

Pouzdano je samo to tko je posljednji pokušao nasmijati publiku lingvisti\u010dkim draguljem iz vremena provjetravanja nacionalnih mentaliteta: Slavoj \u017di\u017eek, filozof-superstar u sivoj ispranoj majici i hla\u010dama u kojima je, sva je prilika, doletio direktno iz Buenos Airesa, da bi, slu\u010dajno na Dan pobjede nad fašizmom, ali organizirano na jednoj od bina be\u010dkoga Burgtheatera, u starom Kasinu, odr\u017eao javno predavanje.<\/p>\n

Mi smo prije zaslijepljeni nego fokusirani, objasnio je \u017di\u017eek situaciju suvremenog \u010dovjeka suo\u010denog s katastrofama što se pojavljuju s regularnoš\u0107u pokretne vrpce. Njegova publika u Be\u010du bila je i zaslijepljena i fokusirana, kako onih 200 s kartama, tako i onih pedesetak pred ulazom. Sretnici koji su se uspjeli ubaciti u salu Kasina mogli su u\u017eivati u dva sata vrtoglave vo\u017enje po neuralgi\u010dnim to\u010dkama popularne kulture, iznad kojih je \u017di\u017eek razvukao raster Lacanove psihoanalize i Hegelova "svjetskog duha", shva\u0107enoga kao permanentna katastrofa.<\/p>\n

Budite milosrdni, poru\u010duje \u017di\u017eek, utješite ekscesivne katastrofi\u010dare, zazivatelje kozmi\u010dkoga, nuklearnoga, kapitalisti\u010dkoga i moralnoga kraja svijeta, to iz njih progovara strah da bi kraj mogao ispasti manje spektakularan nego što se o\u010dekuje, još jedan veliki prasak bez svjedoka, recite im "ali naravno, svijet \u0107e propasti, situacija je svakako beznade\u017ena, premda ne i ozbiljna".<\/p>\n

O "umjerenom antisemitizmu"<\/strong><\/p>\n

Kao i svaki pošteni poststrukturalist, \u017di\u017eek smatra da jezik ne samo da odslikava stvarnost nego je i konstituira, pa stoga ne vjeruje ni upozorenju ni onome koji upozorava, ali ne le\u017ei u njegovu habitusu da ubija nosioca loše vijesti, jer "za to je neophodna sna\u017ena mitska podrška, onakva kakvu je imao poeta Radovan Karad\u017ei\u0107". \u017di\u017eekov problem je drugi: kako \u0107e \u010dovje\u010danstvo, uz veliku pompu istjerano iz pakla komunizma i sve\u010dano do\u010dekano u paklu kapitalizma, prikratiti sebi vrijeme dok \u010deka na propast svijeta? U tom se razdoblju još da napraviti nešto dobro, znanstvena i tehnološka otkri\u0107a su vibrantna, ljudi su puni energije, kulture cvjetaju, Starbucks se bori protiv konzumerizma; tolerancija, su\u017eivot i ideali slobode još se ra\u010dunaju u velike rije\u010di za mobilizaciju milijuna. Ukratko, \u010dovje\u010danstvo se još mora potruditi prije nego što se opusti i prizna da je sve izgubljeno.<\/p>\n

Neki su se, me\u0111utim, opustili prerano. Npr. seksualni trendovi se razvijaju van granica najliberalnijeg \u0107udore\u0111a, i to u Americi. Na jednu Judith Butler, koja je još samo pisala o "zamišljenom penisu", došla je prakti\u010darka Carol Queen, skovala pojam pomosexuality (postmoderna seksualnost), objavila vodi\u010d "Egzibicionizam za srame\u017eljive", a sada po Kaliforniji organizira performanse kolektivne masturbacije. Platiš ulaznicu, masturbiraš u grupi, voajerima i perverznima zabranjen ulaz, deset posto prihoda ide za humanitarnu pomo\u0107 narodima Gane, brazilske rainforests, šatore u Lampedusi i sli\u010dno.<\/p>\n

Smijeh u sali. Nemojte se smijati, upozorava \u017di\u017eek. \u017divimo u vremenu globalizacije, kad je nešto u Americi, do\u0107i \u0107e i ovdje. Osim toga, kako mo\u017eete biti sigurni da to ve\u0107 nije stiglo do Be\u010da? Ovo bi, na primjer, bio idealan prostor za manifestacije u organizaciji dr. Queen, ka\u017ee i kru\u017ei pogledom po grandioznoj sali.<\/p>\n

I na politi\u010dkim se scenama bilje\u017ei rastu\u0107a ideološka opuštenost koja pogoduje desni\u010darskim strankama i razvoju kreativnog rasizma. Formulu "novog" rasizma \u017di\u017eek razvija oko primjera "umjerenog antisemitizma", jezi\u010dke kovanice iz vremena višijevskog francuskog re\u017eima, koju je osmislio fašisti\u010dki intelektualac Robert Brasillach: njegova je teza bila da malo dopuštenog antisemitizma spre\u010dava ra\u0111anje velikoga nedopuštenoga.<\/p>\n

O nasilju<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dno, tvrdi \u017di\u017eek, današnje liberalne stranke Zapada s jedne strane osu\u0111uju brahijalni rasizam desnice, ali istovremeno i same podr\u017eavaju formulu o malom umjerenom rasizmu koji bi trebao pomo\u0107i da izborna tijela ne upadnu u klopku velikoga. Razlika je krucijalna: u prvom slu\u010daju tzv. toksi\u010dni subjekt (stranac, imigrant) mora "respektirati intoleranciju kojom doma\u0107ini odgovaraju na njegove prenaglašene pokušaje pribli\u017eavanja", u drugom slu\u010daju "toksi\u010dni subjekt" leti van, ako ne i gore, \u010dim prestane va\u017eiti potreba zbog koje je i došao u situaciju da se prilago\u0111ava stranoj kulturi. Ukratko, u\u010dtivo ignoriranje spašava dostojanstvo Zapadne politi\u010dke scene. Publika se meškolji na spominjanje "u\u010dtivog ignoriranja".<\/p>\n

Evo, i ja bih u\u010dtivo ignorirao pripadnike vlastite nacije u prenaglašenom pokušaju pribli\u017eavanja, spušta \u017di\u017eek ton. Otkako je prije tri godine u knjigama "O nasilju" i "Obrana izgubljenih razloga" razvio tezu kako je "problem s Hitlerom da nije bio dovoljno nasilan", pa je onda u intervjuima objašnjavao da je "Gandhi bio radikalniji od Hitlera", \u017di\u017eek zna da ga njegova \u017eelja da zabavi dovodi u nezgodne situacije. Navedena mu je paralela pribavila   medijske atribute u rasponu od "najodvratniji filozof Zapada" preko "smrtonosna dvorska luda" do zamjerki da se ne mo\u017ee predstavljati kao nostalgi\u010dni marksist kad je rušio komunizam u Jugoslaviji.<\/p>\n

Tako\u0111er, i neoliberalizam se opustio: uspio se predstaviti kao neizbje\u017eni produkt razvoja kapitalizma, kao njegov najviši stadij. U stvarnosti, radi se o obi\u010dnoj ideologiji, koja je od male dopuštene narasla u veliku nedopuštenu. Neoliberalizmu treba strgnuti ideološku krinku jer, ka\u017ee \u017di\u017eek, \u010dak i na putu prema ultimativnoj katastrofi, dva postotka povišenja za socijalno osiguranje ili ve\u0107a ulaganja u tr\u017eište rada bili bi dobro investirana utjeha.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017di\u017eekov problem je drugi: kako \u0107e \u010dovje\u010danstvo, uz veliku pompu istjerano iz pakla komunizma i sve\u010dano do\u010dekano u paklu kapitalizma, prikratiti sebi vrijeme dok \u010deka na propast svijeta?<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47749","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47749","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47749"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47749\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47749"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47749"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47749"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}