Pri\u010da od dvije djevoj\u010dice ne bi bila neobi\u010dna da jedna od njih nije k\u0107erka vehabije, a druga srpske nacionalnosti<\/p>\n
Pi\u0161e: D\u017eenana Karabegovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U bosanskohercegova\u010dku Bo\u010dinju, selo desetak kilometara od Maglaja, koje je do 1992. bilo naseljeno gra\u0111anima srpske nacionalnosti, su se krajem rata naselile vehabije. <\/p>\n Neki od njih su bili iz islamskih zemalja, a najve\u0107i broj bosanskohercegova\u010dkih Bošnjaka koji su u\u010denje tradicionalnog islama sa ovog podru\u010dja zamijenili vehabijskim, kojeg mnogi dovode u vezu sa ekstremnim islamskim pokretom. <\/p>\n Od sela od pedesetak danas \u017eivi trideset vehabijskih porodica. Istovremeno, u Bo\u010dinju su se vratili i neki od prijeratnih Srba. Jedni sa drugima se ne dru\u017ee, iako su njihova djeca u školi najbolji prijatelji. <\/p>\n Arijana i Tesnima svaki dan zajedno, ruku pod ruku, dolaze i odlaze iz škole u Bo\u010dinji, selu desetak kilometara udaljenom od Maglaja. Iako nisu vršnjakinje, ve\u0107 nekoliko godina su najbolje drugarice. <\/p>\n Arijanini roditelji su povratnici u selo, a Tesnimini tu \u017eive petnaestak godina. Pri\u010da od dvije djevoj\u010dice ne bi bila neobi\u010dna da jedna od njih nije k\u0107erka vehabije, a druga srpske nacionalnosti. Njima dvjema to nimalo ne smeta.<\/p>\n „Ja i Arijana smo mnogo udaljene od ku\u0107e, pa se ne mo\u017eemo tako vidjeti. Ali najviše se vidimo u školi, uvijek smo zajedno na odmoru. I kada idemo na ekskurziju uvijek smo zajedno nas dvije", pri\u010da Tesnima.<\/p>\n RSE:<\/strong> A kako \u017eive ovdje djeca? Imate li internet, kompjutere, mobitele?<\/p>\n Arijana:<\/strong> Ja nemam ni kompjuter ni mobitel. Tesnima mislim ima kompjuter. <\/p>\n Tesnima:<\/strong> Imam ja i mobitel i kompjuter, a i internet. <\/p>\n Dvije djevoj\u010dice sjede zajedno u klupi, dru\u017ee se na velikim odmorima, a razdvajaju se jedino kada su \u010dasovi vjeronauke. Desetogodišnja Tesnima, kao i ve\u0107ina djevoj\u010dica u Bo\u010dinji, nosi maramu, a tijelo joj je pokriveno: <\/p>\n Škola u Bo\u010dinji<\/strong><\/p>\n „Mi nismo iste vjere, ali mi to ni ne gledamo. Mi smo kao sestre, nas dvije. Jedna drugu volimo."<\/p>\n RSE:<\/strong> A kako znate da niste iste vjere?<\/p>\n Tesnima:<\/strong> Ja nosim maramu, a ona ne nosi.<\/p>\n Arijana:<\/strong> Ali njenu maramu trebamo poštovati i poštujemo je. <\/p>\n U školi se svakodnevno dru\u017ee i Abdulah i Stojan: <\/p>\n „Vje\u017ebamo nekad. Igramo se, šalimo se, pri\u010damo. Poma\u017eemo jedni drugima zada\u0107u uraditi."<\/p>\n Ramiz Bibi\u0107 posljednji je direktor osmogodišnje škole u Bo\u010dinji. U selo je došao 1978. kao nastavnik matematike i fizike.<\/p>\n „Te godine kada sam došao kao nastavnik matematike i fizike škola je brojala oko 260 u\u010denika, imala je zaposlenih oko 30-ak. Me\u0111utim, dolaskom ovoga rata, da uporedimo u odnosu na ono vrijeme, u ovoj školi je danas oko 30-ak u\u010denika", ka\u017ee on.<\/p>\n "Niko nek me ne dira, ne\u0107u ni ja nikog"<\/strong><\/p>\n Hasan, jedan od Bošnjaka koji su se doslelili, ka\u017ee kako je njegovo rodno selo udaljeno dvadesetak kilometara od Bo\u010dinje. I u mjestu gdje je ro\u0111en, ali i Bo\u010dinji, bavi se sto\u010darstvom. Iako se njegova djeca dru\u017ee sa djecom povratnika, on, kao i ve\u0107ina vehabija, sa Srbima skoro pa ne komunicira.<\/p>\n „Mene niko nek ne dira, ne\u0107u ni ja nikog. Nemam potrebe. Što \u0107u?"<\/p>\n RSE:<\/strong> Je li vašu zajednicu neko finansira?<\/p>\n Hasan:<\/strong> Ko \u0107e finansirati? Neko misli da ja imam pare, da dobivam za bradu pare, dobiva mi \u017eena što je podmotana. Ja kad bih dobivao to, ne bih ništa radio, ja bih samo sjedio.<\/p>\n Nedaleko od Hasanove je ku\u0107a Milenka Pedi\u0107, koja se u Bo\u010dinju vratila prije deset godina. Njen, ali i povratak drugih Srba u to selu bio je popra\u0107en nizom incidenata, zbog \u010dega su u Bo\u010dinji nekoliko mjeseci bile anga\u017eovane i me\u0111unarodne vojne snage, tadašnji SFOR. <\/p>\n Danas incidenata nema, ali ni me\u0111usobnih kontakata prijeratnih i poratnih stanovnika. Iako bivše komšije mo\u017ee prebrojati na prste, Milenka ka\u017ee da se nije pokajala što se vratila.<\/p>\n „Ovo je moje, nisam naslijedila ni od koga – i to je što mene ve\u017ee. To je moje i ka\u017eem da mi je najljepše u mojoj ku\u0107i i na mome. Ja imam ku\u0107i i ne bi mi palo na pamet da idem negdje dalje da pravim ku\u0107u. Jedino ako bih kad uspjela zbog njih (djece) da kupim stan negdje, a što se ti\u010de mene i supruga, mi planiramo ostati ovdje dok smo \u017eivi", rekla je ona. <\/p>\n Ve\u0107ina prijeratnih stanovnika nije se vratila u Bo\u010dinju. Najviše ih \u017eivi u Doboju i njegovoj okolini. U rodno selo dolaze povremeno kako bi obra\u0111ivali zemlju, ka\u017ee Zdravka Zuki\u0107.<\/p>\n „Obra\u0111ujemo zemlju. Mu\u017e isto radi šta stigne, šta mo\u017ee da uradi, u šumi i tako. Imali smo privatno ovdje trgovinu, lijepo bio posao, fino išlo. Bilo dosta djece, lijep posao. Gdje god je bilo puno djece, bilo je i \u017eivota. A sad nema ni djece i slab je \u017eivot" , ka\u017ee Zuki\u0107. <\/p>\n Predstavnici opštine ne posje\u0107uju Bo\u010dinju, niti znaju kako i od \u010dega mještani sela \u017eive. U selo, bogato obradivim površinama uz rijeku Bosnu, vlasti ne dolaze ni kada je predizborna kampanja. Ve\u0107 godinama pre\u0107utno pristaju na to da u selu rije\u010d su\u017eivot ne postoji, ve\u0107 tek nu\u017eni \u017eivot jednih pored drugih.<\/p>\n