{"id":47738,"date":"2011-05-16T15:42:39","date_gmt":"2011-05-16T15:42:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47738"},"modified":"2011-05-16T15:42:39","modified_gmt":"2011-05-16T15:42:39","slug":"spolno-uznemiravanje-u-javnim-prostorima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/05\/16\/spolno-uznemiravanje-u-javnim-prostorima\/","title":{"rendered":"Spolno uznemiravanje u javnim prostorima"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Libela<\/strong><\/em><\/p>\n

"To se doga\u0111a drugima – sve dok se jednog dana ne dogodi i meni…" Takvo razmišljanje mo\u017ee se povezati s mnogim fenomenima, a jedno od njih zasigurno je spolno uznemiravanje u javnim prostorima. Dobacivanje prostota, komentiranje izgleda poput "Hej mala, dobra guza!" ili "Izgledaš kao p…", diranje, pra\u0107enje, vrije\u0111anje, prijetnje napadom i sli\u010dni oblici uznemiravanja  u javnim prostorima – na ulici, u parkovima, u javnim ustanovama – su realnost za mnoge \u017eene i LGBTIQ pojedince.<\/p>\n

Iskustva \u017eena i do sada provedena istra\u017eivanja u svijetu potvr\u0111uju da je ve\u0107ina \u017eena u nekom trenutku u svom \u017eivotu do\u017eivjela spolno uznemiravanje na ulici ili u drugom javnom prostoru. Više od 80% \u017eena u Egiptu i Kanadi navode da su do\u017eivjele spolno uznemiravanje u javnim prostorima. U Jemenu je ta brojka viša od 90%, iako se u toj zemlji definitivno opovrgava  mit da su \u017eene to nasilje  same izazvale svojim provokativnim odijevanjem budu\u0107i da se ve\u0107ina \u017eena u Jemenu odijeva skromno ili se potpuno pokriva. U knjizi autorice Holly Kearl anketirano je više od 800 \u017eena te je njih 22% izjavilo da su spolno uznemiravanje iskusile do dvanaeste godine, a 87% do devetnaeste godine.<\/p>\n

U Hrvatskoj nije provedeno istra\u017eivanje koje se bavi spolnim uznemiravanjem \u017eena u javnim prostorima, no budu\u0107i da je uli\u010dno spolno uznemiravanje samo jedno od mnogobrojnih oblika nasilja nad \u017eenama i osobama homosekualne orijentacije pozvat \u0107emo se na podatke istra\u017eivanja o seksualnim pravima koje je provela organizacija \u017denska soba. Navedeno istra\u017eivanje je provedeno 2005. na uzorku od 1491 \u017eena i dalo je uvid u rasprostranjenost seksualnog nasilja. Rezultati pokazuju da je ne\u017eeljene seksualne primjedbe i vulgarne ponude do\u017eivjelo 55% \u017eena, a ne\u017eeljeno i prisilno dodirivanje tijela 43% \u017eena.<\/p>\n

Istra\u017eivanje o nasilju nad homoseksualnim i biseksualnim osobama je provedeno krajem 2005. godine na uzorku od 202 osobe osobe iz Zagreba, Rijeke i Osijeka (Piki\u0107, Jugovi\u0107, 2006). Pokazalo se da je svaka druga lezbijka, gej i biseksualna osoba pretrpjela nasilje zbog svoje seksualne orijentacije u zadnje 4 godine. U tom razdoblju je gotovo 40% sudionika i sudionica istra\u017eivanja do\u017eivjelo uvrede ili psovke, 20% prijetnje fizi\u010dkim nasiljem, dok je fizi\u010dko nasilje do\u017eivjelo 14% sudionika i sudionica istra\u017eivanja. Nasilje su naj\u010deš\u0107e po\u010dinile \u017ertvama nepoznate osobe, bilo na javnim otvorenim ili zatvorenim mjestima.<\/p>\n

Bez obzira na \u010dinjenicu da je spolno uli\u010dno uznemiravanje jedno je od najraširenijih oblika nasilja nad \u017eenama i LGBTIQ pojedincima, ono je najmanje zakonski suzbijano i prihva\u0107eno je kao normalno, kao dio kulture ili \u017eivota u gradu. \u017denama su vjerojatno poznate izjave poput "Pa zašto radiš problem iz toga, to je samo kompliment"; "Hvala bogu ništa se nije dogodilo"; "Dovoljno si sna\u017ena, mo\u017eeš se sna\u0107i". LGBTIQ osobe se savjetuje "Prilagodi svoj izgled" ili ih se pita "Zašto ne mo\u017eeš izgledati kao prava \u017eena\/ muškarac?". No takvim izjavama se uznemiravanje ignorira ili jednostavno tolerira kao bezna\u010dajno te se odgovornost ili \u010dak krivnja prebacuje na osobu koja je do\u017eivjela uznemiravanje.<\/p>\n

Me\u0111utim, spolno uznemiravanje u javnim prostorima nije nimalo trivijalno. Uznemiravanje, iako ne mora ostaviti fizi\u010dke o\u017eiljke, ne zna\u010di da ne uzrokuje druge boli –  negativne osje\u0107aje poput straha,  nemo\u0107i, neugode, poni\u017eenja. Kod osoba koje su prethodno do\u017eivjele uznemiravanje, seksualni napad, silovanje ili druge vrste seksualnog nasilja i eksploatacije, \u010dak i neki na prvi pogled "bezazlen" seksualni komentar mo\u017ee ponovno aktivirati stara iskustva. Kada do\u0111e do toga, osobi se vra\u0107aju slike, misli i emocije vezane uz pro\u017eivljeno traumatsko iskustvo, a mogu\u0107i su i pani\u010dni napadi.<\/p>\n

Spolno uznemiravanje u javnim prostoru (na ulicama, parkovima, u javnom prijevozu) utje\u010de i na to kako osobe koriste javni prostor. Od malena su \u017eene u razli\u010ditim kulturama odgajane uz savjete i upozorenja o tome kako izbje\u0107i spolno uznemiravanje i nasilje. Savjeti naših baka i mama odnosili su se na to da se ne obla\u010dimo provokativno, da se ne kre\u0107emo same no\u0107u po ulicama, da izbjegavamo parkove dok smo same i sli\u010dno. Isto tako i osobe koje po svom ponašanju i izgledu odstupaju od prihva\u0107enih rodnih normi u\u010de da javni prostor nije siguran za njih te da neka mjesta trebaju izbjegavati radi ve\u0107e mogu\u0107nosti napada na tim mjestima.<\/p>\n

Time postaje normalno prilago\u0111avati se, odnosno postavljati granice u kretanju javnim prostorom radi vlastite sigurnosti. Ali zar nije apsurdno o\u010dekivati od \u017eena i LGBTIQ pojedinaca da prilagode svoje ponašanje rizicima, umjesto da se radi na smanjenju rizika?<\/p>\n

Inicijativa Holla back – REAGIRAJ Hrvatska radi na smanjenju tih rizika: Inicijativa je osnovana po\u010detkom travnja 2011. te se zala\u017ee se za to da javni prostori budu sigurna i uklju\u010duju\u0107a mjesta.<\/p>\n

Na web stranici http:\/\/croatia.ihollaback.org<\/a> \u017eene i LGBTIQ pojedinci mogu objaviti svoje iskustvo uli\u010dnog spolnog uznemiravanja. Kroz objavu raste svijest ljudi da se ne radi o izoliranim, pojedina\u010dnim slu\u010dajevima te svi mogu pro\u010ditati kako se uznemiravana osoba osje\u0107ala u tom trenutku, pa nemamo pravo re\u0107i "nije to ništa strašno". Svaka pri\u010da se automatski locira na karti objavljenoj na stranici i ukoliko postoje više pri\u010da iz istog podru\u010dja, to nam mo\u017ee poslu\u017eiti kao upozorenje drugima da to mjesto nije sigurno. Tako\u0111er, uz pri\u010de svatko mo\u017ee napisati svoje mišljenje \/ blog o toj temi te pru\u017eiti savjete kako reagirati u situacijama uznemiravanja.  <\/p>\n

\u010clanice inicijative Hollaback – REAGIRAJ ne prihva\u0107aju trivilizaciju uli\u010dnog spolnog uznemiravanja, ve\u0107 smatraju da je uznemiravanje ozbiljan društveni problem kako zbog svoje raširenosti tako i zbog posljedica koje izaziva. Borbom protiv ovog fenomena \u017eele pomo\u0107i i u borbi protiv ostalih oblika nasilja nad \u017eenama i LGBTIQ pojedinaca te vjeruju kako se ravnopravnost i osna\u017eenost \u017eena i LGBTIQ pojedinaca ne mo\u017ee posti\u0107i ukoliko su javni prostori mjesta gdje su te skupine izlo\u017eene omalova\u017eavanju i uznemiravanju, odnosno nasilju.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Libela "To se doga\u0111a drugima – sve dok se jednog dana ne dogodi i meni…" Takvo razmišljanje mo\u017ee se povezati s mnogim fenomenima, a jedno od njih zasigurno je spolno uznemiravanje u javnim prostorima. Dobacivanje prostota, komentiranje izgleda poput "Hej mala, dobra guza!" ili "Izgledaš kao p…", diranje, pra\u0107enje, vrije\u0111anje, prijetnje napadom i sli\u010dni […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47738","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47738","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47738"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47738\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47738"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47738"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47738"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}