{"id":47734,"date":"2011-05-12T09:34:59","date_gmt":"2011-05-12T09:34:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47734"},"modified":"2011-05-12T09:34:59","modified_gmt":"2011-05-12T09:34:59","slug":"samo-nam-jos-franjin-spomenik-treba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/05\/12\/samo-nam-jos-franjin-spomenik-treba\/","title":{"rendered":"Samo nam jo\u0161 Franjin spomenik treba"},"content":{"rendered":"

Dizanje statua na pijedestalu o\u010devima, zaovama i šukundidovima domovine nešto je što pripada urbanom vokabularu, mentalitetu i duhu 1880-ih, nešto što se u civiliziranom svijetu više ne radi nigdje<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Jurica Pavi\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Dana 30. svibnja godine 1947., skupina pripadnika komunisti\u010dke omladine dovezla se na trg ispred Svetog Frane na Rivi.<\/p>\n

Predani omladinci iskrcali su iz kamiona dinamit i maljeve i u idu\u0107ih nekoliko sati odradili radni zadatak za taj dan: minirali su i srušili monumentalnu \u010desmu na splitskoj Rivi, fontanu koja je po svom prvom financijeru Antoniju Bajamontiju nosila pu\u010dki nadimak „bajamontuša". Kamena \u010desma padovanskog kipara Luigija Ceccona nestala je pod \u010deki\u0107ima u samo par sati, \u010dime je prestalo njezino fizi\u010dko postojanje, a po\u010delo ono drugo i trajnije, postojanje kao kulturnog i politi\u010dkog simbola.<\/p>\n

U sljede\u0107im desetlje\u0107ima, u talijanskoj egzilantskoj zajednici nestala fontana postala je ono što nikad nije bila – simbol zatrtog talijanstva.<\/p>\n

U Splitu, ona je postala simbol boljeg, gra\u0111anskog Splita njegove zlatne ere, pa kao takva i danas gleda sa starih fotografija goste splitskih kafi\u0107a i oštarija.<\/p>\n

Za jedan dio Splita, taj trudbeni\u010dki uranak postao je metafora onog što \u0107e do\u0107i, a to zna\u010di propasti Splita u eri nadolaze\u0107ih ideologija.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, sam prostor na kojem se nalazila fontana ostao je trajno ne-mjesto, prazna bijela pjega koja je tra\u017eila da bude napunjena.<\/p>\n

S vremenom, stara fontana nadomještena je diskretnim niskim jezercem koje je tijekom desetlje\u0107a taksistima uglavnom slu\u017eilo za umivanje.<\/p>\n

U šezdesetima, komunisti\u010dke vlasti na mjestu fontane izgradile su monta\u017enu skelu i na nju podigle Titov portret, pokušavaju\u0107i jedan ideološki simbol palimpsestski preispisati drugim. Kako u nas vo\u0111e i vjere nikad ne traju drugo, tako je i Tito devedesetih nestao s lica zemlje, a na mjestu uklete \u010desme ostao je tek: krug prazne vode kao trajna urbana brazgotina.<\/p>\n

Tijekom ovih dvaju desetlje\u0107a, raznih je ideja bilo kako popuniti to mjesto divljaštva. Šjor Ante Tuki\u0107 i grupa istomišljenika ve\u0107 desetlje\u0107e se bore za obnovu \u010desme. Studio 3LHD ispred Sv. Frane zamišljao je „vodeno svjetlosnu senzaciju".<\/p>\n

Oko usuda tog komada Rive razbijaju ve\u0107 dvadeset godina glavu dvije struke i dobronamjerni ljudi koji vole ovaj grad, da bi tu dilemu prošlog tjedna prekinula  splitska vlast, i to brahijalno tvrdo, kako ona ve\u0107 to radi.<\/p>\n

Kroz usta svog ideološkog trbuhozborca Luke Podruga, \u017deljko Kerum je navijestio kako \u0107e na vrhu Rive, na privilegiranome mjestu splitske vedute, na \u017earišnoj to\u010dki svih razglednica, niknuti spomenik još jednom „najve\u0107em sinu našeg naroda".<\/p>\n

Nakon Tita, to\u010dno \u0107e na istome mjestu spomenik dobiti još jedan baja u bijeloj uniformi: doktor Franjo Tu\u0111man.<\/p>\n

Dvojica velmo\u017ea, dvojica diktatora, dvojica ljudi koji imaju više sli\u010dnog no što \u0107e njihovi pristaše ikad priznati, simboli\u010dki \u0107e se sjediniti po još jednoj stvari: obojica su imala ili \u0107e imati spomenik na istom, unaka\u017eenom, zlostavljanom trgu.<\/p>\n

Malo uzbu\u0111enja<\/strong><\/p>\n

Vijest da \u0107e Franjo Tu\u0111man u Splitu nasred Rive dobiti kip u našem je gradu do\u010dekana s neo\u010dekivano malo uzbu\u0111enja. \u010cini se da malo ima ljudi koji (poput mene) dr\u017ee da je Franjo Tu\u0111man posljednja osoba kojoj bi Split trebao dizati spomenik, a da bi Split trebao biti posljednji grad koji bi trebao slaviti preminulog dr\u017eavnika.<\/p>\n

Doista ne vidim razloga zašto bi Split slavio politi\u010dara \u010diji je po\u010detak vladavine do\u010dekao kao utjecajna i ekonomski jaka regionalna metropola, a \u010diji je odlazak s vlasti ispratio kao ekonomski skrhana, moralno i kulturno uništena, nezaposlena i na heroin nabodena palanka. Ne razumijem zašto bi najve\u0107i grad Dalmacije gradio spomenik \u010dovjeku koji je od Dalmacije toliko zazirao da nije bio u stanju preko usana izustiti i njezin naziv.<\/p>\n

Zašto bi fanati\u010dno nogometni grad, koji je takore\u0107i ju\u010der „puka od sto godina Hajduka", na glavnoj promenadi dizao spomenik prvom i najve\u0107em dinamovcu, \u010dovjeku kojem je sastavni dio politi\u010dkog projekta bilo i to da Dinamo bude centralni i dominantni hrvatski klub, a svi ostali klubovi tek \u017eupanijske ispostave.<\/p>\n

Ne razumijem zašto bi Split danas dizao spomenik \u010dovjeku kojem izravno „dugujemo" današnji izgled hrvatske nogometne tablice (Hajduk \u017eivi vje\u010dno drugi!), kojem "Uzorove" radnice duguju Orešara, kojem list koji \u010ditate duguje Kutlu, a svi zajedno dugujemo frustracije zbog naslije\u0111ena faraonskog centralizma.<\/p>\n

Split je stvarno posljednji grad koji bi imao i na \u010demu biti zahvalan prvom predsjedniku, a opet, on \u010dinom ironi\u010dnog mazohizma prvi i prije svih hrli po\u010dastiti Tu\u0111mana.<\/p>\n

Jer, Tu\u0111manovi spomenici na grade se ni u Zagrebu, ni u Slavoniji, ni u Lici, grade se samo i jedino u srednjoj Dalmaciji od Kaštela do Makarske, baš kao da naš zavi\u010daj tom udvorni\u010dkom bron\u010danom laskom \u017eeli polizati svoj „sramni" partizanski pedigre. <\/p>\n

Sve su to, ukratko, razlozi zašto Split ne bi trebao dizati spomenik Tu\u0111manu. Ti razlozi, dakako, mnogima \u0107e biti odbojni ili kontroverzni, sasvim dopuštam da \u0107e moje tvrdnje mnoge naljutiti i da se mnogo, ako ne i ve\u0107ina ljudi s njima ne\u0107e slagati.<\/p>\n

Sve ovo što sam pisao dosad u velikoj je mjeri stvar ideološkog opredjeljenja i mogu \u017eivjeti s tim da moje tvrdnje ne budu masovno popularne.<\/p>\n

No, postoji u cijeloj pri\u010di jedan drugi sloj, koji više nema veze ni s ljevicom ni s desnicom, ni s ideologijom, ni s osobnom memorijom na pokojnog vo\u0111u, nego doista i jedino s ljubavlju za ovu zemlju.<\/p>\n

Naime, bili lijevi ili desni, ako volimo ovu izmrcvarenu republiku, morali bismo se zajedno dogovoriti da u 21. stolje\u0107u Hrvatska treba kona\u010dno izi\u0107i iz mentaliteta 19. stolje\u0107a i da u jednoj modernoj, demokratskoj i emancipiranoj zemlji više ne treba dizati na trgovima spomenike politi\u010darima.<\/p>\n

Dizanje statua na pijedestalu o\u010devima, zaovama i šukundidovima domovine nešto je što pripada urbanom vokabularu, mentalitetu i duhu 1880-ih, nešto što se u civiliziranom svijetu više ne radi nigdje, ali zato se takvo što predano radi u zemljama mutnih, autoritarnih re\u017eima poput Turkmenistana, Sirije ili Sjeverne Koreje.<\/p>\n

Dizanje statua politi\u010darima ni na Balkanu više nema, osim u Makedoniji, gdje je zamisao vladaju\u0107eg VMRO-a da na trgu digne konji\u010dki kip Aleksandra Velikog izazvala masovni podsmijeh opozicije, novina i me\u0111unarodne javnosti.<\/p>\n

Ali, ono što ni u Skoplju ne prolazi, pro\u0107i \u0107e u Splitu koji je u posljednje dvije-tri godine postao nipošto Balkan (jer, za Balkan je to uvreda!) – nego upravo centralna Azija, sultanat u kom veliki sultan ima politi\u010dku mo\u0107 i vlasništvo nad svim dobrima. <\/p>\n

Ako \u0107emo doista biti Turkmenistan i pustiti da naš Turkmenbaši dobije statuu u natprirodnoj veli\u010dini, onda bi barem doli\u010dno bilo da jedan kult li\u010dnosti papagajski ne ponavlja onaj prethodni i da „\u0107a\u0107i" na\u0111e neko drugo i manje skaredno mjesto, a ne trg Svetog Frane, zlosretnu kavernu gdje se ve\u0107 šepurio jedan „dragi vo\u0111a" i gdje je jedan totalitarizam ve\u0107 ostavio otvorenu urbanu ranu.<\/p>\n

Slobodna Dalmacija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dizanje statua na pijedestalu o\u010devima, zaovama i šukundidovima domovine nešto je što pripada urbanom vokabularu, mentalitetu i duhu 1880-ih, nešto što se u civiliziranom svijetu više ne radi nigdje<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47734","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47734","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47734"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47734\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47734"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47734"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47734"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}