Što ve\u017ee starice sa Štondrije, starce iz meksi\u010dkog sela Ayapa, Srbe i Hrvate<\/p>\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Jedna od potresnijih legendi viškog arhipelaga jest ona o babi Jurki i teti Antoniji sa Štondrije, Svetog Andrije, pu\u010dinskog otoka dvadeset hiljada valova zapadno od Komi\u017ee, što ga slu\u017ebeni štokavski zemljopis zapisuje imenom Svetac, a Tin Ujevi\u0107 "posljednjim rubom Jadrana". <\/p>\n Na danas pustom škoju jedini su tragovi \u010dovjeka ilirska gradina Krajicini dvori, u kojoj je po legendi \u017eivjela kraljica Teuta, crkvica Svetog Andrije, te tri stare kamene ku\u0107e u uvali Slatina, jedinoj na otoku, u kojima je još do prije pola vijeka \u017eivjelo sedamdeset \u017eitelja iz roda Zankijevih, i me\u0111u njima teta Antonija i njena ma\u0107eha, baba Jurka.<\/p>\n Odlazili su Zankijevi sa svoga škoja jedan po jedan, tko na nebo, tko na more, a nitko se s neba i mora nije vratio: osamdesete godine prošlog vijeka Jurka i Antonija do\u010dekale su kao posljednje stanovnice Štondrije.<\/p>\n Cijele duga\u010dke zime, koje bi olujnim burama i orkanskim ju\u017einama odsjekle škoj od planeta, provodile su same samcate, poput amazonki iz nekog feministi\u010dkog \u010ditanja Robinsona i Petka. Bile su jedna drugoj jedino društvo, ali nikad se na njihovu otoku nije \u010dula ljudska rije\u010d: kao u kakvoj Pirandellovoj komediji, dvije \u017eene, jedine na otoku Svecu, dakle jedine na svijetu – me\u0111usobno nisu razgovarale. <\/p>\n Nitko više nije pamtio kada su se i zašto Jurka i Antonija posva\u0111ale. Tek, godinama su u istoj ku\u0107i \u017eivjele i spavale, istom se vatrom grijale, ali nikada više ni rije\u010d nisu progovorile. <\/p>\n Posljednja usta istinitog Glasa <\/strong><\/p>\n Valjda posljednje rije\u010di izgovorene na nijemom otoku Štondriji zabilje\u017eio je tako legendarni komiški reporter Zoran Frani\u010devi\u0107, zapisuju\u0107i doga\u0111aj iz ratne zime 1991., kad je jugoslavenska mornarica blokirala Vis, a avijacija raketirala hvarski repetitor:<\/p>\n "U minutama kad je i Višanima, prvi i jedini put, prijetila zra\u010dna opasnost, i kad se, svake sekunde, iz viškog Centra za obavješ\u0107ivanje o\u010dekivao signal za paljenje svih oto\u010dnih sirena, a u komiškom Spomen domu pet stotina ljudi okupljenih na Zboru gra\u0111ana u grobnoj tišini \u010dekalo što \u0107e biti, na otvorenu radio-vezu uletio je izbezumljeni \u017eenski glas." <\/p>\n – Nula-jedan, nula-jedan, ubit \u0107e mi pivca, ubit \u0107e mi pivca! – vikala je, bilje\u017ei Frani\u010devi\u0107, o\u010dajna \u017eena. – Rec'te joj da mi ostavi pivca! Eno, eno je vanka, \u0107apala ga je, \u0107apala ga je! <\/p>\n – Nula-jedan ovdje, centar Vis, jeste to vi, teta Jurka? <\/p>\n – Je, je, Svetac ovod. Antonija mi o\u0107e ubit pivca! <\/p>\n – Jurka! – prekinuo ju je de\u017eurni radist. – Avioni tuku Hvar, ne mo\u017eete sad dr\u017eat vezu radi jebenog pivca! <\/p>\n Pijetao je na koncu završio u loncu, babu Jurku su krajem te ratne zime smjestili u stara\u010dki dom u Visu, a Antonija, "posljednja Teuta posljednjeg ruba Jadrana", umrla je desetak godina kasnije. Tako je zauvijek zamrla ljudska rije\u010d na pu\u010dini pred Komi\u017eom. <\/p>\n Na legendu o babi Jurki i teti Antoniji podsjetila me pri\u010da iz londonskog Guardiana, \u010dija je meksi\u010dka dopisnica Jo Tuckman ovih dana otišla u selo Ayapa, u saveznoj dr\u017eavi Tabasco, i pronašla Manuela Segoviju i Isidra Velazqueza, starce koji još pamte i govore Ayapaneco, odnosno – kako je upozorio profešur Ivo \u017dani\u0107 – ajapski jezik.<\/p>\n Ajapski je jedan od sedamdesetak drevnih meksi\u010dkih jezika, gotovo iskorijenjenih svojedobnim izgonom iz svih škola i institucija, te zavo\u0111enjem španjolskog kao slu\u017ebenog i jedinog. Od svih sedamdeset, ajapski je najugro\u017eeniji: senor Manuel i senor Isidro njegova su posljednja dva \u017eiva govornika, posljednja usta Nuumte Oote, Istinitog Glasa, kako glasi izvorni naziv tog jezika. <\/p>\n Cijelo duga\u010dko dvadeseto stolje\u0107e, još od kraja garidizma, vladavine Tomása Garrida Canabala, zloglasnog guvernera Tabasca koji je zabranio narodnu tradiciju, pu\u010dke fešte, katoli\u010dku crkvu, alkohol i Ayapaneco jezik – junaka slavnog romana Grahama Greenea "Mo\u0107 i slava" – i svih sedamdeset godina vje\u010dne Nacionalne revolucionarne partije, Manuel i Isidro proveli su u istoj maloj Ayapi, u ku\u0107ama udaljenim svega par stotina metara, ali nikad se u selu nije \u010dula rije\u010d ajapskog: dva posljednja \u010dovjeka na kugli zemaljskoj koja govore Nuumte Oote, dva starca sama u svom jeziku, dakle sama na svijetu – me\u0111usobno, naime, ne razgovaraju. <\/p>\n Nitko više ne pamti kada su se i zašto Manuel i Isidro posva\u0111ali, i jesu li se uop\u0107e posva\u0111ali, ili se samo iz nekog razloga ne podnose. Tek, u istom selu \u017eive, u istom du\u0107anu kupuju, u istoj gostionici piju, a gledaju se poput dva pijetla ispod Popocatepetla, i nikada ni rije\u010d ne progovore. <\/p>\n Cioranov plamen <\/strong><\/p>\n Njihov \u0107e jezik, me\u0111utim, ipak ostati zabilje\u017een: ameri\u010dki profesor Daniel Suslak, lingvisti\u010dki antropolog sa sveu\u010dilišta Indiana, zajedno sa stru\u010dnjacima iz meksi\u010dkog Nacionalnog instituta za autohtone jezike, obilazi Manuela i Isidra, snima ih i uredno zapisuje rije\u010d po rije\u010d. Profesor Suslak radi na projektu izrade rje\u010dnika Ayapaneca, da ga sa\u010duva za povijest u kojoj više ne\u0107e biti nikoga niti da šuti Istinitim Glasom svojih predaka. <\/p>\n Pri\u010da o senor Manuelu i senor Isidru, kao i ona o babi Jurki i teti Antoniji, dvije pri\u010de o jezicima i rije\u010dima što izumiru prije ljudi, pou\u010dne su ljudske pri\u010de za one koji još \u010ditaju pri\u010de s poukama. Ima jedna takva pri\u010da, o jezicima što pišu pri\u010de i ljudima što ne \u010ditaju pouke, pri\u010da o Hrvatima i Srbima, neobi\u010dnim narodima s pu\u010dinskog poluškoja dvadeset planina isto\u010dno od zapada, "posljednjeg ruba Europe" što ga slu\u017ebeni zemljopis zapisuje imenom Balkan, a Emil Cioran "bordelom u plamenu". <\/p>\n Dvadeset duga\u010dkih godina Hrvati i Srbi \u017eive kao prvi susjedi, dr\u017eavu do dr\u017eave, ali nikad se na poluotoku ne \u010duje ljudska rije\u010d: kao u kakvoj Pirandellovoj komediji, Hrvati i Srbi, dva naroda sama u svom jeziku, dakle sama na svijetu – me\u0111usobno ne razgovaraju. <\/p>\n Domalo, malo tko \u0107e više i pamtiti kada su se i zašto Hrvati i Srbi posva\u0111ali, i jesu li se uop\u0107e posva\u0111ali, ili se samo iz nekog razloga ne podnose. Tek, na istoj zemlji \u017eive i spavaju, istim se Cioranovim plamenom griju, ali nikada ni rije\u010d ne progovore. <\/p>\n Jezik njihov umire tako tiho i sporo zarobljen u nijemim ustima, pri\u010daju Hrvati i Srbi sami sa sobom na svojim neobi\u010dnim jezicima, prestravljeni od izvjesne mogu\u0107nosti da razumiju onog drugog ili, još gore, sami sebi ka\u017eu nešto na njegovom jeziku. Jer njihovi jezici nisu isti, oni tako samo izgledaju, zato što se na hrvatskom jednako šuti kao na srpskom, i jer u toj šutnji razumiju svaku neizgovorenu rije\u010d. Pa se dovijaju Hrvati i Srbi, sami sa sobom pa me\u0111u sobom, domisliti nekakve razlike, sve ne bi li se na gluhom Balkanu jedna šutnja razlikovala od druge. <\/p>\n Divna je podudarnost te pri\u010de s onom iz meksi\u010dkog sela Ayapa, gdje se profesor Daniel Suslak, rade\u0107i s Manuelom i Isidrom na rje\u010dniku njihova umiru\u0107eg jezika, susreo s novim, posve nevjerojatnim problemom: senor Manuel i senor Isidro me\u0111usobno, naime, ne razgovaraju na dvije razli\u010dite verzije, ili, što bismo mi rekli – dva standarda ajapskog jezika! <\/p>\n Tako valjda izgleda no\u0107na mora lingvisti\u010dkog antropologa: prona\u0111e u nekom zabitom selu na rubu poznatog svijeta posljednja dva \u017eiva govornika nekog izumrlog jezika, pa otkrije da govore dva razli\u010dita narje\u010dja! Ipak, Manuel i Isidro dobro razumiju i znaju što zna\u010de rije\u010di koje profesoru Suslaku kazuje onaj drugi, samo dodaju s vremena na vrijeme i verziju na "svom" standardu. Završit \u0107e stoga dobro, ako za \u017eiv jezik uop\u0107e ima dobrog završetka: rje\u010dnik Ayapaneca, Nuumte Oote, koji bi trebao biti dovršen ove godine, sadr\u017eavat \u0107e obje verzije izumrlog, hm, manuelskog ili isidorskog jezika. Ili isidorsko-manuelskog, s koje strane sela se ve\u0107 gleda. <\/p>\n Od junca do juneta <\/strong><\/p>\n Dva su starca iz sela Ayapa posljednji \u017eivi ljudi koji govore taj jezik, ali ima ih još mnogo \u017eivih koji ga razumiju: valjda nitko na svijetu ne razumije stare, \u010dangrizave Meksikance Isidra i Manuela kad jezikoslovcima objašnjavaju razlike izme\u0111u svoja dva umiru\u0107a jezika, kao što ih razumiju \u010dangrizavi Hrvat i Srbin, Izidor i Manojlo što se gledaju kao dva pijetla i objašnjavaju zbunjenom nekom profesoru razliku izme\u0111u Popocatepetla ili Popocatepijetla. <\/p>\n Posljednje rije\u010di izgovorene na nijemom poluotoku Balkanu zabilje\u017eit \u0107e tako lingvisti\u010dki antropolog s nekog ameri\u010dkog sveu\u010dilišta, što \u0107e sa stru\u010dnjacima iz instituta za autohtone jezike bilje\u017eiti \u010dudne, kvrgave rije\u010di toga gotovo izumrlog jezika. Popisivat \u0107e profesor toga dana sve u selu, pa zapisivati neobi\u010dne izraze i goleme razlike izme\u0111u hrvatskog i srpskog Ayapaneca, izme\u0111u "junca" i "juneta", ili "janjeta" i "jagnjeta". Lovit \u0107e po dvorištu doma\u0107e \u017eivotinje da ih domoroci imenuju svojim standardom, pa radio-vezom provjeravati razlike izme\u0111u "kokoši" i "kokoške", i "pili\u0107a" i "pileta". <\/p>\n Tih dramati\u010dnih dana, o\u010dekuju\u0107i da svakog dana umru i posljednji govornici balkanskog Ayapaneca, taman kad profesor u kokošinjcu do\u0111e do "pijetla", a stru\u010dnjaci iz instituta u grobnoj tišini budu \u010dekali što \u0107e re\u0107i oni drugi, na otvorenu radio-vezu uletjet \u0107e izbezumljeni muški glas. <\/p>\n – Nula-jedan, nula-jedan, ubit \u0107e me, ubit \u0107e me! – vikat \u0107e o\u010dajan muškarac. – Recite mu da me ne ga\u0111a! Eno, eno ga vanka, tu\u010de mi repetitor, bombardira me iz aviona! <\/p>\n – Nula-jedan ovdje, jeste li to vi, gospodine Isidro? <\/p>\n – Je, je, Isidro ovod. Manuel me o\u0107e ubit iz aviona! <\/p>\n – Isidro! – prekinut \u0107e ga profesor. – \u0106apali smo pivca, ne mo\u017eete sad dr\u017eat vezu radi jebenog aviona!<\/p>\n