No na koncu, nije ovo pri\u010da o glazbi i Hendrixu. Ovo je pri\u010da o nama, o nama nametnutim vrijednostima i kvalitetama koje neupitno prihva\u0107amo, ne stoga što ih razumijemo i što su one doista dio nas<\/p>\n
Pi\u0161e: Rebel<\/strong><\/em><\/p>\n Sje\u0107am se da sam još kao klinac, u društvu starije ekipe, bezrezervno i slijepo, gotovo poput idolopoklonstva, štovao Jimi Hendrixa. Re\u0107i nešto protiv njega, ili mu uskratiti titulu "najboljeg gitariste svih vremena" bilo je ravno srljanju u pakleno grotlo ismijavanja, poruge i odbacivanja. <\/p>\n Doduše, ne bi to bilo ništa \u010dudno i neobi\u010dno da se nije radilo o klanjanju vlastitom nedostatku samopouzdanja, mišljenja i osobnosti. Netko, negdje, daleko od nas, postavio je temelje te dogme u koju se nismo usudili dirnuti.<\/p>\n Od svega toga, još je zanimljivija \u010dinjenica kako tada, ama baš nitko od nas nije uistinu slušao tog Hendrixa, nitko zapravo nije znao previše o predmetu svog neograni\u010denog štovanja i vjere.<\/p>\n U rijetkim prilikama, na tulumima, slušali bi "Hey Joe", zapravo jedinu pjesmu koju smo od njega poznavali, na\u0107ulenih ušiju udubili bi se gotovo kao u transu slušaju\u0107i pjesmu o "Joeu" koji je ubio svoju djevojku i planira pobje\u0107i u Meksiko. Znali smo je napamet, ve\u0107ina nas, bila je to stvar op\u0107e kulture i \u010dasti.<\/p>\n Na školske klupe urezivali smo "Hendrix", sve u inat onima koji ga nisu razumjeli niti slušali, baš kao i mi sami, samo oni to nisu znali a mi sami sebi nikada to ne bi priznali.<\/p>\n Sje\u0107am se dana, kada sam u novinama pro\u010ditao kako je "Hey Joe" zapravo obrada, što naravno ne umanjuje njenu vrijednost, ali obrade su za papke, ne za umalo bogove. Dugo sam se lomio da li da izlanem takvo što pred drugima, da srušim taj mit kojem smo robovali, prešutno i privr\u017eeno.<\/p>\n Nisam nikada o tome pri\u010dao sa svojim poznanicima i bra\u0107om po dogmi. Bolno je spoznati da neke stvari, ljudi, ideje, u koje si vjerovao, kojima si se divio, ipak na koncu poka\u017eu da su ranjivi i puni nedostataka, baš kao i ti.<\/p>\n Dosta godina kasnije, uistinu štujem tog Hendrixa, štujem njegovu glazbu, njegovo napredno shva\u0107anje, njegovu emociju pro\u017eetu u zvuku koji proizvodi. Puno je vremena proteklo od dogme i kurtoaznih shva\u0107anja, do štovanja iz spoznaje i istinske ljubavi.<\/p>\n No na koncu, nije ovo pri\u010da o glazbi i Hendrixu. Ovo je pri\u010da o nama, o nama nametnutim vrijednostima i kvalitetama koje neupitno prihva\u0107amo, ne stoga što ih razumijemo i što su one doista dio nas. Prihva\u0107amo ih iz sasvim drugih, pogrešnih poriva koji su odraz naših slabosti i manjka samopoštovanja. Manjka hrabrosti, kura\u017enosti, na koncu manjka vlastite, neovisne ideje koju se bojimo razviti.<\/p>\n \u010cesto se pitam, koliko takvih "neupitnih vrijednosti" nikada ne do\u017eivi ovaj put od dogme do ljubavi sa razumijevanjem? Koliko nam je zapravo lakše te "neupitne vrijednosti" dr\u017eati takvima uz prešutnu me\u0111usobnu suglasnost kako je tako bolje za sve?<\/p>\n Hendrix je puno više od obrade "Hey Joe", svojim pristupom, na\u010dinom i razmišljanjem, razbio je mnoge dogme koje su tada u glazbi vladale. Bio je zbog toga jedno vrijeme odmetnik, predmet poruge i ismijavanja. Mislivši da mu \u010dine uslugu, s vremenom su u \u017earu iskupljenja u\u010dinili od njega Boga, i time zapravo ubili \u010dovjeka u njemu, \u017ealosno doista.<\/p>\n No naravno, ovo nije pri\u010da o Hendrixu. Ovo je pri\u010da o nama.<\/p>\n