Zbog \u010deka nam je za pobjedu samoupravnog društva neophodna jedna revolucionarna organizacija?<\/u><\/p>\n
1. Revolucija ne ra\u0111a savršeno i potpuno samoupravljanje. To mo\u017ee biti samo dugi povijesni proces.<\/strong><\/p>\n Polaze\u0107i od takvog stava mo\u017ee se donijeti sud, realniji i u manjoj mjeri svojevoljan, što se nije \u010desto \u010dinilo, o razli\u010ditim primjerima iz prošlosti i sadašnjosti. I mo\u017eda bismo se mogli bolje pripremiti za svladavanje teško\u0107a koje nas o\u010dekuju.<\/p>\n Govoriti danas o samoupravljanju ne zna\u010di, i pored toga što je taj termin relativno nov, za\u010dinjati jedan potpuno novi društveni sistem, po\u010devši od intelektualnih spekulacija, ve\u0107 prihvatiti program radni\u010dkog pokreta koji se bori više od jednog stolje\u0107a i naro\u010dito program Pariške komune. Marx \u0107e u Adresi Generalnog vije\u0107a Internacionale o gra\u0111anskom ratu u Francuskoj re\u0107i da je to bio „napokon otkriveni politi\u010dki oblik koji je omogu\u0107io da se ostvari ekonomska emancipacija rada". <\/p>\n Ali da damo rije\u010d samim sudionicima.<\/p>\n Arthur Arnoux, u svojoj Narodnoj i parlamentarnoj povijesti Komune, piše: „Za jedne je Pariška komuna izra\u017eavala, oli\u010davala osnovnu primjenu anti-dr\u017eavnog principa, borbu protiv starih koncepcija unitaristi\u010dke, centralisti\u010dke i despotske dr\u017eave. Komuna je za njih predstavljala pobjedu autonomije slobodno udru\u017eenih grupa i maksimalno neposredne narodne vlasti ostvarene od naroda. Komuna je, u njihovim o\u010dima, bila prva etapa sveobuhvatne revolucije, koliko socijalne toliko i politi\u010dke, koja \u0107e ukloniti ranije greške. To je bila potpuna negacija pojma diktature, to je bio dolazak samog naroda na vlast i, prema tome, obaranje svake vlasti van i iznad naroda."<\/p>\n (…) „Što je namjeravao Pariz proklamiraju\u0107i autonomiju komune? Je li namjeravao razviti francusku nacionalnost, da trideset osam tisu\u0107a komuna Francuske pretvori u isto toliki broj malih nezavisnih republika, uzajamno nepovezanih? Sigurno nije. To bi pred licem monarhisti\u010dke Europe predstavljalo \u010distu i obi\u010dnu ludost, samoubojstvo, koliko besmisleno toliko i smiješno, i nitko na to nije nikada ni pomišljao. Ne zaboravimo nikada da je Komuna, uz autonomiju, proklamirala federaciju grupa. Jednom rije\u010dju, bilo je u pitanju prvi put razjasniti istinska pravila, zakone, pravedne i normalne, koji trebaju osigurati stvarnu nezavisnost pojedinca i grupe, bilo u okviru komune ili korporacije, i me\u0111usobno povezati sli\u010dne grupe, na taj na\u010din da one istovremeno \u010dine savez, koji predstavlja snagu, i imaju autonomiju koja odgovara dostojanstvu pojedinca, kao i prosperitetu grupa i neograni\u010denoj ekspaniziji svih samoniklih sposobnosti, svih proizvodnih i progresivnih mogu\u0107nosti".<\/p>\n Vermoel, u Prijatelju naroda od 24. travnja 1871. piše:<\/p>\n „Treba iz temelja rušiti staru zgradu dr\u017eave, da bi se ona obnovila, prema novom planu, a na osnovi pravde i znanosti. \u010cisto i jednostavno konfisciranje dobara u korist dr\u017eave je sredstvo sporne vrijednosti, i to bi bilo, treba re\u0107i, u normalno vrijeme odvratan akt, jer bi nu\u017eno uspostavilo despotizam dr\u017eave i time bio u direktnoj suprotnosti sa ciljem naše revolucije da se posredstvom nezavisnoti komuna taj despotizam uništi."<\/p>\n Sigurno, anarhisti su od svih socijalista bili najstrasnije zaokupljeni tim problemima neposrednog upravljanja i taj broj \u010dasopisa pru\u017ea za to karakteristi\u010dne primjere. Ali podcjenjivanje sredstava otpora kapitalisti\u010dkog društva i starih na\u010dina mišljenja predstavljalo je slabost koja je sve do danas uvijek dovodila do poraza ili je sprje\u010davala da se postignu zna\u010dajni rezultati.<\/p>\n Pitanje prijelaza u drugo društvo uvijek je na dnevnom redu. Svibanj 1968. to je i pokazao. Me\u0111utim, era elementarnih pobuna je nepovratno završena i velika masa radnika ne\u0107e dovesti borbu do odlu\u010duju\u0107e to\u010dke sve dok ne postoji globalna koncepcija budu\u0107eg društva, sposobnog ukinuti potla\u010divanje i nepravde kapitalisti\u010dkog društva, koncepcija vjerodostojnog društva. U odnosu na prvu to\u010dku, socijalisti\u010dki etatizam je potpuno promašio, ne toliko na podru\u010dju proizvodnje (iako se njegova te\u017enja da prestigne kapitalizam na tom podru\u010dju ni izdaleka ne konkretizira) koliko na podru\u010dju ljudskih odnosa: on uspostavlja hijerarhiju i u\u010dvrš\u0107uje otu\u0111ivanje.<\/p>\n Put ka dezalijenaciji mo\u017ee se poduzeti polaze\u0107i od dva tijesno povezana na\u010dela:<\/p>\n s jedne strane, okrutno ukidanje kapitalisti\u010dkog re\u017eima, kako politi\u010dkog tako i ekonomskog (Kapital je dovoljna teoretska baza koja pokazuje da taj sistem ne mo\u017ee funkcionirati bez eksploatacije i, prema tome, osu\u0111uje svaki reformizam);<\/p>\n s druge strane i usporedno stvaranje samoupravljanja.<\/p>\n Recimo odmah da je samoupravljanje u uskom zna\u010denju te rije\u010di: upravljanje poduze\u0107em od strane radnika koje treba zamijeniti svojinu i upravljanje od strane kapitalizma na sâm dan izbijanja revolucije. To je osnovni revolucionarni akt. Postupno osvajanje vlasti u poduze\u0107u, kontrola radnika itd. – samo su politi\u010dki trikovi i takvo prethodno vje\u017ebanje u tome izgleda potpuno nepotrebno: u svim revolucionarnim pokretima ovog stolje\u0107a svjedoci smo pojave radni\u010dkih savjeta, \u010dak i u pobunama protiv komunisti\u010dkih re\u017eima.<\/p>\n Ali ipak, stvari mogu uspjeti jedni ako polaze od toga.<\/p>\n Me\u0111utim, s obzirom na razli\u010dite okolnosti pod kojima ih uzimamo, tj. sa dobrima, opremom, prirodnim izvorima, eventualno zlatom, novcem, mogu\u0107nostima za kredit, postoje ve\u0107e ili manje razlike u razvoju; tj. društvenim mogu\u0107nostima koje doprinose ili sprje\u010davaju ogromnoj ve\u0107ini proizvoda, pošto era izobilja još nije dostignuta, da zadr\u017ei tr\u017eišni karakter.<\/p>\n Kako \u0107e cjelokupno društvo kontrolirati tu još uvijek tr\u017eišnu privredu, oduzeti joj kapitalisti\u010dki karakter, što je mogu\u0107e prije i postupno odvojiti od tr\u017eišta brojne sektore – poslije umjetnosti, zdravstvo, obrazovanje, javne slu\u017ebe, a da to ne bude samo prividno?<\/p>\n Iskustvo je pokazalo, potvr\u0111uju\u0107i Bakunjinova predvi\u0111anja, da taj konkretni preobra\u017eaj društva ne mo\u017ee izvršiti dr\u017eava zbog svog apsolutno monopolisti\u010dkog polo\u017eaja u svim društvenim podru\u010djima, a posebno na podru\u010dju proizvodnje; jer to vodi samo tome da dr\u017eavni aparat, ma kakva bila pravna fikcija, postane stvarni vlasnik sredstava za proizvodnju, da eksploatira maksmimalno rad, utvr\u0111uje norme i mo\u017ee sebi prisvajati višak vrijednosti prema osobnoj hijerarhiji.<\/p>\n Samo sistem politi\u010dkog samoupravljanja, ro\u0111enog u revoluciji, biti \u0107e stvarno sposoban izi\u0107i na kraj sa tr\u017eišnom privredom.<\/p>\n Ovaj sistem \u0107e se proširiti i sve više funkcionirati prema osobnim principima, zamjenjuju\u0107i etatisti\u010dke odnose, koji su slu\u017eili kao vezivno tkivo društvu, stvarnom zajednicom koja \u0107e biti ostvarena tek kada se sve komponente društva, kako proizvodne jedinice tako i one za obranu i svaka grupa aktivnosti, stvarno integriraju na osnovi samoupravnih odnosa.<\/p>\n Naime, treba smatrati da \u0107e \u010dak poslije izvršenog po\u010detnog revolucionarnog akta jedna revolucionarna organizacija imati, i to mo\u017eda dosta dugo, odre\u0111enu ulogu.<\/p>\n Ta uloga se o\u010digledno ne\u0107e sastojati od toga da – pod izgovorom izvršavanja povijesne misije nekog apstraktnog proletarijata – sebi prisvoji vlast; ve\u0107 upravo da nastavi borbu za uop\u0107avanje samoupravljanja polaze\u0107i od stupnja na kojem se ono ve\u0107 nalazi i da u\u010dini mogu\u0107im konkretno unaprje\u0111ivanje proletarijata, neprekidno sprje\u010davaju\u0107i bilo kakvo njegovo odvajanje od vlasti.<\/p>\n (…)<\/p>\n 2. Zbog \u010deka nam je za pobjedu samoupravnog društva neophodna jedna revolucionarna organizacija?<\/strong><\/p>\n Me\u0111u anarhistima je najrasprostranjenija teza, teza koju je razvio Voljin u prvom redu, da je masa jednostavno sklona neposredno osvojiti sredstva za proizvodnju i društvo i da svaka politi\u010dka organizacija postoji samo za to da bi te\u017enje naroda okrenula u svoju korist i u korist dr\u017eave koju ona nu\u017eno predstavlja. Ta teza ne zna\u010di da anarhisti odbacuju svaki oblik organizacije ili potrebu za organizacijom. Me\u0111utim, upravo sam narod treba da se organizira u okviru organa samoupravljanja, a to mogu biti sindikati ili savjeti. Što se ti\u010de politi\u010dke organizacije u u\u017eem smislu te rije\u010di, ona, prema njima, treba biti anarhisti\u010dka grupa \u010diji je jedini zadatak obrazovanje i propaganda. Ovu istu tezu slu\u017ebeno propovjeda anarhosindikalisti\u010dki pokret, naro\u010dito španjolski, koji smatra da politi\u010dke zadatke tako\u0111er treba izvršavati organizacija masa, a to je sindikat. Što se ti\u010de Besnarda, on smatra, što je istaknuo na kongresu anarhista 1937, da sindikat ve\u0107 ima zadatak upravljanja i da grupa anarhista treba organizirati upravu komune.<\/p>\n Poslije svibnja 1968. bra\u0107a Cohn-Bendit ustanovili su da nikako nije potrebna bilo kakva organizacija i da je dovoljna sama spontanost masa. Upravo su politi\u010dke organizacije vratile unazad, uko\u010dile ili sabotirale pokret.<\/p>\n Nasuprot tim tezama, Lenjin smatra da spontani pokret masa ne mo\u017ee prirodno oti\u0107i dalje od obi\u010dnih djelomi\u010dnih zahtjeva, koje on naziva „trejdjunionisti\u010dkim". Svjesna manjina, nazvana „avangarda", treba usmjeravati pokret ka revoluciji, što mase same ne mogu ostvariti. Pojedinci koji \u010dine ovu manjinu ni u kom slu\u010daju ne trebaju biti vezani za bilo kakve ekonomske interese u okviru kapitalisti\u010dkog re\u017eima i, prema tome, to moraju biti ljudi koji su svoj \u017eivot dali revoluciji, dakle profesionalci.<\/p>\n Umjesto da izla\u017eemo apstraktne teorije o koncepciji ove ili one revolucionarne organizacije, \u010dini nam se da je bolje da naše prou\u010davanje usredoto\u010dimo na negativne rezultate koje su donijele razli\u010dite gorenavedene teze.<\/p>\n Ako ostavimo po strani ukrajinsko iskustvo gdje je postojala „avagarda" a o \u010demu \u0107emo kasnije govoriti, nama je jasno da su te\u017enje za neposrednim upravljanjem bile ko\u010dene i sabotirane, kako u Rusiji (gdje s anarhisti bili maltene u ve\u0107ini) tako u Španjolskoj (gdje su bili mnogobolje organizirani) i Francuskoj, svibnja ‘68, upravo zbog nepostojanja to\u010dno definirane politi\u010dke linije od strane avangardnog politi\u010dkog pokreta koji bi u svom programu imao samoupravljanje. Treba jedino napomeniti u vezi sa Španjolskom, naime da je FAI (op. Izdavkom – Federación Anarquista Ibérica, tj. Iberska anarhisti\u010dka federacija – anarhisti\u010dka organizacija iz Španjolske) smatrao potrebnim da obrazuje jednu „objektivnu" avangardu, ali zbog toga je imao samo nevolje, pošto joj je njena heterogenost onemogu\u0107avala da razradi jedinstvenu liniju.<\/p>\n Nasuprot tome, ukrajinski anarhisti su pristalice „avangarde". Oni imaju jedinstvenu politi\u010dku liniju. Ali oni daju potpunu slobodu protivnicima neposrednog upravljanja, koji su i uzrok njihovog poraza. Španjolski anarhisti \u010dine istu grešku i završavaju u klupama bur\u017eoaske vlade zbog nedostatka sposobnosti da preuzmu vlast, vlast koje su se odrekli, uostalom, u ime \u010disto\u0107e principa…<\/p>\n Ova sa\u017eeta analiza, koji bi trebalo natenane razvijati, navodi nas na misao da je avangarda potrebna da bi se stvorilo samoupravno društvo i da je potrebno ustanoviti politi\u010dku vlast koja treba imati novu strukturu a koja ne treba biti dr\u017eava.<\/p>\n Al\u017eirski revolucionari su osjetili ovaj problem i pristupaju mu dosta neodre\u0111eno u Povelji Al\u017eira, ne nalaze\u0107i za njega pravo riješenje. Pa ipak, bila je \u010dinjenicada je al\u017eirska dr\u017eava ko\u010dila samoupravljanje i borila se protiv njega, dok ga je vlada Ben Belle podr\u017eavala. Ta vlada je nesposobna napustiti okvire klasi\u010dne – pora\u017eene – dr\u017eavne strukture.<\/p>\n Što se ti\u010de lenjinisti\u010dke teze o avangardi, poznato je da je ona doprinijela tome (prema Garaudyju) da se dr\u017eava i partija identificiraju i zauzmu mjesto radni\u010dke klase, da aparat zauzme mjesto partije itd. Lenjinisti\u010dka teorija o avangardi uvijek je bila primjenjiva u okviru etatisti\u010dke perspektive, i dr\u017eava je naposljetku ugušila „neposrednu vlast". Ona ništa drugo nije ni mogla donijeti. Rije\u010d je o nezavršenoj teoriji, utoliko što se ne mo\u017ee tvrditi da se ona nije uklapala i u druge perspektive u trenutku kada Lenjin u Dr\u017eavi i revoluciji tvrdi da dr\u017eava treba imati strukturu Pariške komune. Moglo bi se mnogo govoriti u vezi s time što se sve moglo dogoditi… A nas zanima \u010dinjenica da je lenjinisti\u010dka teorija o avagardi bila promašaj.<\/p>\n Prema tome, treba tra\u017eiti neki tre\u0107i put i to je upravo naša namjera kao i mnogobrojnih komunisti\u010dkih boraca.<\/p>\n U tom pogledu postoje dva elementa zasnovana na iskustvima: zaklju\u010dci koje iz ukrajinskog pokreta izvla\u010di Aršinov i pokušaj formuliranja avangarde poslije neuspjeha pokreta i neuspjeha lenjinizma, i prihva\u0107ena rješenja, kao i pokušaji jugoslavenskih komunista. Kineska revolucija još danas nam ne mo\u017ee pru\u017eiti nove materijale. Poznato nam je samo to da se, pošto je kulturna revolucija prakti\u010dno završena, Komunisti\u010dka partija reorganizira. Vidjeti \u0107emo kasnije na kojoj bazi.<\/p>\n Prema mišljenju Aršinova, politi\u010dka organizacija se ne treba posvetiti jedino obrazovanju i \u010distoj propagandi, kako su to \u010dinile grupe anarhista u Rusiji. Ali avangarda (on jasno i glasno upotrebljava tu rije\u010d) ne treba ni ostvarivati „politi\u010dko rukovo\u0111enje" i preuzeti na taj na\u010din politi\u010dku vlast masa. Ona treba ostvarivati „ideološko rukovo\u0111enje" koje se sastoji u tome da se vodi borba protiv svega što sprje\u010dava neposredno upravljanje i da se stvaraju uvjeti za njegovo realiziranje.<\/p>\n Za jugoslavenske komuniste partija se treba odre\u0107i politi\u010dke vlasti (ona postaje „savez"), koju neposredno ostvaruju mase. Njen je zadatak „ideološko rukovo\u0111enje". Ali tako stoje stvari o\u010digledno u teoriji, jer komunisti\u010dka partija Jugoslavije još, u stvari, nije mogla na taj na\u010din i postupiti u praksi. Ona tra\u017ei nove strukture prilago\u0111ene samoupravnom društvu i ne nalazi ih. Me\u0111utim, ona osje\u0107a sna\u017enu potrebu za svojim daljim postojanjem s obzirom na napade i sabota\u017ee koje do\u017eivljava samoupravljanje (nacionalizam, birokracija, menad\u017eeri).<\/p>\n Ako prihvatimo da je naš svibanj ‘68. bio samo prvo ispoljavanje krize re\u017eima i suzdr\u017eanih te\u017enji masa, potrebno je da postoji avangarda, u smislu neposrednog upravljanja, i da bude sposobna izgraditi jasne i vjerodostojne perspektive.<\/p>\n Ali mi vrlo dobro znamo, što dokazuje neuspjeh lijevo orijentirane grupacije, da nije dovoljno sebe proglasiti avangardom pa da ona bude stvorena.<\/p>\n Objektivno, \u010dak i ako to nekoga vrije\u0111a, u Francuskoj je avangarda još uvijek Komunisti\u010dka partija, i preostaje nam da poka\u017eemo, mi moramo pokazati da njen program ne odgovara te\u017enjama masa za preuzimanjem neposredne vlasti. Nama to izgleda o\u010digledno i anarhisti \u010desto rado u\u017eivaju u \u010dvrstoj zasnovanosti svojih pozicija koje \u0107e jednog dana obvezno pobijediti. To nije naš cilj i naša namjera.<\/p>\n Za nas u ovom trenutku postoji samo jedna „subjektivna" avangarda sastavljena od najsvjesnijih boraca. Treba umjeti navesti ih da se organiziraju. Bit \u0107e potrebno na\u0107i na\u010dina da se poka\u017ee ve\u0107i dio revolucionara, uklju\u010duju\u0107i i one koji nisu smatrali da treba zasad da napuste Komunisti\u010dku partiju.<\/p>\n Jednom rije\u010dju, potrebno je da KP izgubi svoj karakter „objektivne" avangarde povezane sa masama. Jer iskustvo je pokazalo da ih ona, u krajnjoj liniji, još uvijek kontrolira. To je u sadašnjem trenutku \u010dvor problema.<\/p>\n